18.09.2010., subota
GODINA C - 7. NEDJELJA KROZ GODINU 1
|
SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina C) LJUBAV PREMA NEPRIJATELJIMA »A vama koji me slušate kažem: „Ljubite svoje neprijatelje! Činite dobro onima koji vas mrze! Blagoslivljajte one koji vas proklinju! Molite za one koji vas ogovaraju! Udari li te tko po jednom obrazu, pružaj mu i drugi! Tko ti uzima ogrtač, ne brani mu ni košulje! Tko ti god ište, daji mu! A od onoga koji uzima tvoje ne traži to nazad! Kako želite da vam ljudi čine, tako činite i vi njima.”« (Lk 6,27-31) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Ljudi su stvoreni da bi poput Krista postali slični Bogu. Bog ljubi i odvajkada prašta čovjeku. On je Bog milosrdan, pun nježnosti i dobrote prema svim ljudima. Poslao nam je i svoga Sina kako bi ljubav konačno slavodobitno nadmašila mržnju. I nakon Krista praštanje je postalo božanska baština svih ljudi i cijeloga svijeta. Praštanje koje se odnosi na svakoga čovjeka pa i na neprijatelje. I mi moramo naučiti praštati kako nas je Krist poučio i dao nam primjer. Ne budemo li imali takav stav prema drugim ljudima, onda se ne možemo nazvati Kristovim učenicima. Mi moramo znati susretati Boga u svakom čovjeku pa i u svojim neprijateljima. Moramo znati otkrivati lice Božje u svakom čovjeku i poštivati ga kao takva pa i one koji nas mrze i progone. Jedan zaista lijep primjer takve uzvišene ljubavi i prema onima koji nam o glavi rade nalazimo u Davidu koji se mogao osloboditi svoga progonitelja, kralja Šaula, i ubiti ga, ali to nije učinio i tako se pokazao uistinu velikodušnim. Koplje i vrč za vodu koje je David uzeo iz neposredne blizine Šaula koji je spavao, dokazi su kako ga je mogao smaknuti a da ipak to nije učinio.  David pošteđuje život Šaulu iz poštivanja i straha pred čovjekom koga je Bog izabrao da bude vođa njegova naroda. Zato David odgovori Abišaju koji je od njega tražio dopuštenje da pogubi Šaula: »Nemoj ga ubijati! Jer tko će dignuti ruku svoju na pomazanika Gospodnjeg i ostati nekažnjen?« (1 Sam 26,9) Čovjek se može vinuti do takvog savršenstva samo ako ima Boga na pameti. David zna i kaže da će Gospodin svakome vratiti po njegovoj pravdi i vjernosti te je prema tome od Boga očekivao nagradu za svoje milosrđe. Bio je uvjeren da će Šaul prije ili kasnije svršiti kad i kako Bog bude htio, ali on nije htio okaljati svoju savjest krvlju Božjega pomazanika. Davidova je krepost time veća što su ga njegovi pratioci nagovarali da smakne kralja Šaula kad mu se za to pružila tako lijepa prigoda. Osim toga, David nije trebao to sam ni učiniti nego samo dozvoliti da to drugi za nj učine, ali ipak nije ni na to pristao. Iako mu je sam Bog tom prigodom stavio u ruke život kralja Šaula, David je pravilno shvatio da mu ta prilika nije pružena zato da sam kroji pravdu nego da pokaže svoju velikodušnost i prema svome neprijatelju. Zato David, nakon što je njegov progonitelj sve to shvatio i priznao svoju zabludu i grijeh, odgovori kralju Šaulu. »Evo kraljeva koplja, neka dođe jedan od momaka i neka ga uzme! A Gospodin će vratiti svakome po njegovoj pravdi i po njegovoj vjernosti: danas te Gospodin bijaše predao u moje ruke, ali nisam htio dići ruke na pomazanika Gospodnjega.« (1 Sam 26,22-23) Ovdje se radi o pravome milosrđu prema čovjeku pa makar to bio i neprijatelj. Na takvo milosrđe nas i sam Bog poziva. Kao što je Gospodin milostiv i milosrdan prema nama i »ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama« (Ps 103 [102]), tako isto On traži da i mi budemo milosrdni prema drugim ljudima. Istina, međuljudski odnosi treba da se temelje na pravednosti, ali na temelju same pravednosti nije moguće postići ravnotežu svijeta. Potrebna je »uljudba ljubavi – civilizacija ljubavi«, gdje se pravednost poravnava milosrđem, praštanjem i ljubavlju. Stoga iako se neki ljudi kao pojedinci, kao grupe, kao narod i država neprijateljski odnose prema nama, mi ne smijemo nikada neprijateljski nastupati prema ikakvome čovjeku. Imamo se pravo braniti da nas neprijatelj ne pogodi i ne uništi, ali ni tada ne smijemo nikoga mrziti. Mi ljudi smo potomci prvoga čovjeka, zemljanog Adama, stoga poput njega svi u sebi nosimo klicu grijeha i zla. Stari Adam, grešan i neprijateljski suodnosan prema Bogu i ljudima, ne može prihvatiti Kristov zakon o ljubavi prema neprijateljima. Zapravo posljedica prvoga grijeha prema Bogu jest prvo bratoubojstvo. Međutim, postoji i drugi, novi Adam, koji je došao s neba, Krist Sin Božji, koji u nas ulijeva svoj životvorni Duh. Budući da je Isus duhovna Glava ljudi, po njegovu životvornom Duhu svi kršćani postaju novi duhovni ljudi. Zato je čovjek tek po svezi s Kristom onakav kakva ga je Bog zamislio i kakav treba biti potpun i savršen čovjek. Naša pak povezanost s Kristom osigurava nam uskrsnuće tijela i vječni život. Prema tom smo cilju usmjereni pa stoga trebamo već sada nositi sliku nebeskoga čovjeka, Krista Isusa. »I kako smo nosili sliku onoga zemljanoga, nosit ćemo i sliku ovoga nebeskoga.« (1 Kor 15,49) Po apostolu Pavlu, na dva Adama počiva povijest svakoga čovjeka i svega čovječanstva. Prvi Adam uzročnik je smrti i grijeha, a drugi Adam – Krist Gospodin – uzročnik je života i milosti. Zato je novi svijet i novo čovječanstvo već otpočelo Kristovim uskrsnućem. A u njemu smo već i mi, kao u svojoj Glavi, suuskrsli (usp. Kol 3,1; 2,12-13) Ukoliko Kristovo uskrsnuće kao kvasac već sada u nama kršćanima djeluje, svijet već postaje novim svijetom, čovječanstvo novim čovječanstvom. Prema tome, samo novi, duhovni čovjek može shvatiti novu Kristovu zapovijed ljubavi prema svakome čovjeku pa čak i prema onima koji su nam neprijatelji. Ljubav mora nadići uski okvir naših obiteljskih odnosa, naše kulturne baštine i nacionalnosti. Ona se mora protegnuti na sav svijet, pa i na one koji su prema nama neprijateljski raspoloženi. Nasilja, ratovi, nepravde, tlačenja i iskorištavanja ljudi ne mogu se opravdati Evanđeljem. Ljubeći svoje neprijatelje, mi nasljedujemo milosrdnog Boga i živimo Kristovim novim životom. Zato Isus i danas govori svojim učenicima: »A vama koji me slušate kažem: „Ljubite svoje neprijatelje! Činite dobro onima koji vas mrze! Blagoslivljajte one koji vas proklinju! Molite za one koji vas zlostavljaju. (...) Kako želite da vam ljudi čine, tako činite i vi njima.”« (Lk 6,27-28,31) Ako želimo biti sinovi i kćeri nebeskoga Oca, moramo biti božanski milosrdni jedni prema drugima, osobito prema onima koji se prema nama postavljaju neprijateljski. Ono što čini ljubav lijepom i svima dragom jest upravo to da se daje bez računanja i bez trunka sebičnosti. Veliko zadovoljstvo čovjeku pribavlja već sama svijest da smo svakim dobročinstvom prema bližnjemu, a posebno prema neprijatelju slični svome nebeskom Ocu koji je dobar prema nezahvalnima i zlima. Stoga za nas kršćane vrijedi ideal koji nam je sam Isus postavio: »Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan!« (Lk 6,36) Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: 1 Sam 26,2. 7-9. 12-13. 22-23 Ps 103 (102) 1 Kor 15,45-49 Lk 6,27-38 |