| rujan, 2010 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
|
TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina C) RIJEČ BOŽJA JE RADOSNA VIJEST SPASENJA »Dođe u Nazaret gdje je odrastao te po svom običaju u subotu uđe u sinagogu. Zatim ustade da čita. Pruže mu svitak proroka Izaije. Kad ga razmota, namjeri se na mjesto gdje je bilo pisano: 'Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene, da proglasim godinu milosti Gospodnje.'« (Lk 4,16-19) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Bog odvajkada govori ljudima. No, potrebno je najprije čuti što Bog govori, zatim to treba shvatiti. Liturgijski skup je povlašteno mjesto na kojem slušamo čitanje Božje riječi i njezino tumačenje. A vjera nam pomaže da je shvatimo. Konačno vjernici Riječ Božju žive osobno i zajednički. Stoga nam svima Crkva želi ucijepiti duboko poštovanje prema Božjoj riječi i živu želju za njezinim shvaćanjem, proživljavanjem i provođenjem. Tako nam Knjiga Nehemije pripovijeda kako je izabrani narod proslavio u Jeruzalemu, nakon povratka iz babilonskog sužanjstva, obnovljeni blagdan sjenica čitanjem Mojsijeva zakona. Nakon povratka iz babilonskog prognanstva Božji se narod, uza svu radost povratka, nije lako snalazio. No Bog mu šalje velike vođe Ezru i Nehemiju. Nastaje živo vjersko gibanje, naročito oko obnove Hrama. Ali Ezra i Nehemija su dobro razumjeli da materijalna obnova zemlje nipošto nedostaje, stoga su proveli masovnu katehizaciju: upoznavanje cijeloga naroda s Božjim Zakonom (Torom), s Biblijom koja treba postati pravilo života i izvor radosti svakog pojedinca i svega Izraela. Blagdan je i narod se sabrao. Nije riječ o tome da su se sastali samo da se nekako zajedno nađu, već su se sastali da zajedno čuju Božju riječ, da čuju njezino tumačenje i da je shvate. Nakon toga svaki izriče svoj pristanak toj Božjoj Riječi i sudjeluje u blagdanskoj gozbi. To je blagdan saveza s Bogom koji se ostvaruje u vjernosti naroda Božjem Zakonu. »I čitahu iz knjige Božjeg zakona po odlomcima i razlagahu misao da narod može razumjeti što se čita. Potom namjesnik Nehemija, svećenik – književnik Ezra i leviti koji poučavahu narod rekoše svemu narodu: „Ovo je dan posvećen Gospodinu, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite!” Jer sav narod plakaše slušajući riječi Zakona. I još im reče Nehemija: „Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodu. Ne žalostite se! Jer radost Gospodnja vaša je jakost.”« (Neh 8,8-10) Zakon Božji je dan ljudima kao putokaz života. Bog nije samo stvorio sav svijet nego u njemu i prebiva te se za nj brine. Isto tako Bog nije samo propisao ljudima zakon nego njim »krijepi dušu« čovjeka, »srce mu sladi i oči prosvjetljuje« (Ps 19). Još više to vrijedi za nas kršćane, »jer zakon bijaše dan po Mojsiju, a po Isusu Kristu dođe milost i istina« (Iv 1,17). Stoga su Isusove riječi »duh i život« za svakoga kršćanina. S tim u vezi treba razumjeti i govor apostola Pavla o duhovnim darovima koje je Bog obilno izlio na svoju Crkvu. Pavao je Crkvu uvijek zamišljao kao Tijelo Kristovo kojemu je Krist glava, a mi udovi. Dakle, uz Isusovo fizičko tijelo, preuzeto od Božje Riječi u krilu Marijinu, postoji isto tako realno tijelo Crkve kojoj je Krist životvorna i sjedinjujuća Glava. A vjernici su njegovi udovi. Stoga zajedno s njim sačinjavaju mistično Tijelo. Crkva je Tijelo Kristovo. A bitna je značajka tijela da svi organi služe jedinstvu i zdravlju cijeloga tijela. »Kao što je tijelo jedno, iako ima mnogo udova, a svi udovi tijela, iako su mnogi, tvore jedno tijelo, tako je i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo mi u jedno tijelo kršteni (...) I svi smo jednim Duhom napojeni.« (1 Kor 12,12-13) Svaki kršćanin ima svoju ulogu u tom mističnom tijelu Crkve i te uloge kršćana se upotpunjuju. Među Kristovim učenicima nema ljudi koji bi bili dostojniji od drugih. Istina, glavne uloge u Crkvi imaju apostoli koji navješćuju Božju Riječ kao radosnu vijest spasenja, ali isti Duh daje život svim članovima tijela Crkve. To su milosni darovi kojima Duh Sveti bogato dariva pojedine vjernike za dobro cijele Crkve. Stoga se svi članovi Crkve, ako su zaista sjedinjeni s Kristom, imaju osjećati kao jedno tijelo, pa prema tome složno misliti i htjeti, zajednički nastupati i raditi, jedan drugoga pomagati i služiti mu, svaki sa svakim suosjećati i trpjeti. Isus Krist je i danas otajstveno među nama prisutan i On sada poučava u svojoj Crkvi kao što je nekoć učio po Palestini za svoga zemaljskoga života. Zatim Krist ostvaruje sve ono što Bog govori svome narodu. Kad Krist govori, On se očituje kao Mesija te njegov postupak izaziva promjenu u čovjeku i opredjeljenje ljudi. To je Krist koji upravo sada oslobađa čovjeka i uspostavlja nove odnose među ljudima, stvara novi svijet. »Dođe u Nazaret gdje je odrastao te po svom običaju u subotu uđe u sinagogu. Zatim ustade da čita. Pruže mu svitak proroka Izaije. Kad ga razmota, namjeri se na mjesto gdje je bilo pisano: 'Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene, da proglasim godinu milosti Gospodnje.'« (Lk 4,16-19) Vijest o Isusu posvuda se pronijela i svijet je grnuo k njemu. A On je nastupao pun Duha Svetoga. Došao je u svoj zavičaj. Isus se zaustavlja na glasovitu proroštvu Izaijinu o budućem Mesiji koji će biti pun Duha Svetoga. Isus – Mesija poslan je prvenstveno i nadasve ugroženima, prikraćenima i potrebnima. To je misija Crkve, to je poslanje svakoga kršćanina: zalagati se za društvenu pravdu i za napredak i boljitak svih ljudi. S Isusom je počela velika jubilarna godina, godina Božjega oproštenja i spasenja za sve ljude. I ta jubilarna godina traje do kraja svijeta, odnosno sve dotle dokle i posljednje ljudsko biće na ovoj zemlji ne postigne svoje vječno spasenje. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Neh 8,2-4a 5-6. 8-10 Ps 19 (18), 8. 9. 10. 15 1 Kor 12,12-30 Lk 1,1-4; 4,14-21 |