| rujan, 2010 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
|
DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina C) ISUS KRIST SE U KANI GALILEJSKOJ OBJAVLJUJE KAO ZARUČNIK CRKVE »U ono vrijeme: bijaše svadba u Kani Galilejskoj,a bila je ondje i majka Isusova. Na svadbu bijaše pozvan i Isus zajedno sa svojim učenicima. (...) Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu, te povjerovaše u njega njegovi učenici.« (Iv 2,1-2. 11) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Nakon Bogojavljenja i Isusova Krštenja u Jordanu, danas se spominjemo zgode svadbe u Kani Galilejskoj, gdje je Krist učinio prvo znamenje i ljudima objavio svoju slavu tako da su učenici njegovi počeli vjerovati u Isusa. Sve nam to govori da se Gospodin očituje u svakodnevnim događajima našega života. I danas Božje očitovanje možemo uočiti u svom osobnom životu, životu naroda, Crkve i svijeta. Potrebno je samo otvoriti oči i uočiti sve te znakove Božje objave. Tako se, eto, Isus Krist u Kani Galilejskoj po prvi put objavljuje kao Zaručnik svoje Crkve. I sam prorok Izaije (u prvom čitanju) nas uvodi u dubinu događaja svadbe u Kani. Vrlo je stara i omiljela proročka tema da se Savez Boga s Izabranim narodom izražava ženidbenim slikama. Ljubav Boga prema svome narodu je jaka kao ljubav vjernoga Muža i Supruga, koji je često duboko ljubomoran na svoju nevjernu Zaručnicu, na svoj Izabrani narod. Zbog nevjere svome Bogu, izraelski je narod, kao nevjerna žena, bio odbačen i predan u ropstvo. Ali Bog ne može svoju ljubav prema svojem narodu. On ne može iznevjeriti Savez ljubavi sklopljen s Izraelom. Bog ne prestaje ljubiti svoj narod. On mu ponovo oprašta grijehe i prvi izgnanici se vraćaju iz Babilona u svoju zemlju. Tako Bog ponovo uspostavlja Izraela u dostojanstvu Saveza s Bogom. Zato prorok Izaija govori o ponovnom uspostavljanju veze Izraela s Bogom kao o svadbi između Boga i ljudskoga roda. »Neće te više zvati Ostavljenom ni zemlju tvoju Opustošenom, nego će te zvati „Moja milina”, a zemlju tvoju „Udata”, jer ti si milje (Jahvino) Gospodnje i zemlja će tvoja imati supruga. Kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.« (Iz 62,4-5) Tu ženidbenu ljubav između Boga i njegova naroda Krist će očitovati u punini. Tako u ovom bogoslužju se očituje s Crkvom ovo temeljno Božje svojstvo: vjerna i snažna, upravo muževna ljubav Krista prema Crkvi, prema svima nama. Zato Bog, Otac, po Kristu obilato nagrađuje darovima Duha Svetoga Crkvu, Isusovu Zaručnicu. Karizme o kojima govori apostol Pavao su tako »Božji miraz« nebeskog Oca Crkvi svojega jedinorođenoga Sina. Iako je izvor svim tim darovima isti: Presveto Trojstvo, ipak različiti su darovi i različiti obdarenici. »Milosni su darovi različiti, ali isti je Duh. Različite su i službe, ali je isti Gospodin. Različiti su i učenici, ali je isti Bog koji čini sve u svima. Svakome se daje objava Duha na opću korist. (...) A sve to čini jedan te isti Duh koji to razdjeljuje svakome kako hoće.« (1 Kor 12,4-7.11) Duh Sveti svakome daje ono što može biti od koristi svima. Stoga ne prima jedan sve darove Duha zato da bi u Crkvi postojala uzajamnost: da bi vjernici jedni druge trebali, jedni druge zapravo darivali onim darom koji su od Boga upravo za druge primili. I tako se i opet različiti darovi slijevaju u jedinstvo Tijela Kristova, Crkve. Na taj način Duh Sveti vodi Crkvu i uvijek izaziva pothvate koji vode njezinoj obnovi i potpomažu njezino poslanje. Prema tome u evanđeoskoj zgodi svadbe u Kani Galilejskoj naviještaju se zaruke Isusa i njegove Crkve. U središtu Isusova čudesnoga zahvata na tom svadbenom događaju nalaze se voda i vino. Čudo pretvorbe vode u vino označuje još veće čudo: događaj otajstva Krista i Euharistije. Kao što je Eva stvorena iz boka Adamova, tako i Crkva nastaje iz probodena boka Isusova na križu. I ondje iz probodenog Srca Kristova »poteče voda i krv« kao znak temeljnih otajstava - sakramenata Crkve: Krštenja i Euharistije. »Tako u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu, te povjerovaše u njega njegovi učenici.« (Iv 2,11) Ne smijemo mimoići ni divnu scenu Marijina posredništva. Ona je imala oko da zamijeti i srce da posreduje i riječ da upozori. Zamijetila je da je svadbeno veselje ugroženo nestankom vina. Kako je to jednostavno i s puno majčinske ljubavi prenijela Isusu. A sluge upozorava kako treba da se vladaju kad Isus zahvati u stvar. »Nato će njegova mati poslužiteljima: „Što god vam rekne, učinite!”« (Iv 2,5) Isusovo prvo čudo u Kani ima veliko značenje za njega i za nas. Sigurno je njegov dolazak razveselio njegove gostoprimce, a pogotovo njegovu Majku. Gospodin je svojim prisustvom na svadbenoj gozbi i još više svojim čudom pokazao kako se on brine za svoja stvorenja. I ujedno kako mu se smijemo obraćati i u svojim tjelesnim potrebama. Naučio nas je moliti za svagdanji kruh kojim je znao i čudesno nahraniti gladne. I čudo u Kani Gospodin nije učinio zbog sebe, ali je ono ipak iznijelo na vidjelo njegovu božansku moć i prema tome objavilo njegovu slavu. Evanđelje izričito ističe da na temelju toga čuda njegovi učenici povjerovaše u njega. Čudo je povijesni događaj, pa Crkva hoće da se izgrađujemo na ličnosti Gospodina i Majke Božje Marije. Stoga nasljedujmo Isusa i Mariju u ovoj pažljivosti prema mladencima: imajmo oko da zamijetimo gdje nas tko treba i gdje treba posredovati. Ali to ipak nije glavni cilj. Crkva hoće reći da ono što se dogodilo pred mnogo stoljeća, to se otajstveno sada događa i nama, posebno u Euharistiji. Krist nije samo u Kani pretvorio vodu u vino, On i sada hoće da čini nešto slično u još većoj zbilji. Sva čudesa i čitav Kristov život samo su slika njegove djelatnosti u Crkvi, jer svi njegovi čini na zemlji imali su za svrhu spasenje ljudi. Možemo dakle reći da je prvo čudo u Kani pralik onoga što Gospodin sada izvodi u svojoj Crkvi, što hoće da sada učini u Misi. Na taj način nas Evanđelje uvodi u Kristov uvijek prisutan misterij s nakanom da se i mi u nj uključimo. Euharistijska gozba sve to omogućuje na najuzvišeniji način. Sveta gozba na kojoj zajedničkim blagovanjem tijela i krvi Gospodnje Božji narod biva dionikom dobara pashalne žrtve, obnavlja novi Savez što ga je Bog zauvijek sklopio s ljudima u Kristovoj krvi, te u vjeri i nadi predskazuje i pretječe esahtološku gozbu u Očevu kraljevstvu, naviještajući smrt Gospodinovu dok on ne dođe. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Iz 62,1-5 Ps 96 (95) 1 Kor 12,4-11 Iv 2,1-12 |