| rujan, 2010 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
|
VELIKI TJEDAN – SVETI UTORAK (Godina C) PRAVEDNI SLUGA BOŽJI - PATNIK »Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima da spas moj budeš do nakraj zemlje.« (Iz 49,6) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Prorok Izaija nam govori o osobi i zadatku Sluge Gospodnjega. Njega je Bog pozvao od materina krila, On mu je odredio ime i poslanje i dao veliku snagu njegovim riječima. Posebno je značajno da će se Bog proslaviti u svome sluzi, a i sluga će se proslaviti u Božjim očima. Taj Sluga Božji o kojem govori prorok Izaija jest Mesija, Sin Božji i naš Gospodin Isus Krist. Isus je sve činio da se proslavi Otac u Sinu (usp. Iv 14,13), a i Otac je proslavio Sina (usp. Iv 8,54; 12,28) Zato Bog i kaže svome Sinu: »Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj budeš do nakraj zemlje.« (Iz 49,6) Bog postavlja svoga Sina za svjetlost narodima, jer On će Božje spasenje donijeti svim ljudima i narodima. Ljudi su mislili da su Kristov trud, muka i smrt uzaludni, ali Bog mu je za to osigurao veliku nagradu i dao mu u baštinu mnoga plemena i narode; a to sačinjavamo mi kršćani i svi otkupljenici. Taj božanski Patnik koji je bio upao u ruke zlotvora i u šake silnika i tlačitelja što mu i život oduzeše, svim ljudima je navijestio Božju pravednost i svojom smrću i uskrsnućem donio oslobođenje i spasenje i otvorio vrata vječnoga života. Današnje sv. Evanđelje po Ivanu nam stavlja pred oči dvojicu apostola koji će biti žalosni protagonisti svih tih zbivanja. Gospodin Isus i jednom i drugom apostolu naviješta ulogu koju će odigrati u njegovoj muci. Već je kod pranja nogu na posljednjoj Večeri Gospodin dva puta dao razumjeti da zna kako će ga jedan od dvanaestorice apostola izdati (usp. Iv 13,10 i 18). I to je Judi moglo pomoći da uvidi svoje grozno stanje, ali njegova zaslijepljenost je već postala neizlječiva. Pod utiskom da im je sam Učitelj oprao noge, apostoli nisu shvatili sav domašaj tih Kristovih riječi: »Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!« (Iv 13,21) Prije, dakle, nego im Gospodin darom Presvete Euharistije iskaže svoju najveću ljubav, trebalo je izdajicu javno otkriti i udaljiti iz apostolskog kruga. Učinio je to odlučno, ali nadasve obazrivo ni ne spomenuvši ime izdajnika. Sam je Isus kod toga u duši najviše trpio, što se opažalo i na njemu pa zato evanđelista Ivan kaže da se Gospodin potrese u duhu. Sv. Toma Akvinski uz to mjesto upozorava crkvene poglavare kako imaju postupati kad moraju koga ukoriti ili kazniti: ne u srdžbi i krutosti nego s velikom boli nad grijehom i s milosrđem nad grešnikom. Zatim taj Isusov postupak s apostolom izdajicom Judom je opomena svoj Crkvi da svoje nevrijedne članove, odnosno sve kršćane koji se nalaze u smrtnom grijehu ne smije prepustiti k Euharistiji, ako se prije ne pomire s Bogom u skrušenoj i valjanoj ispovijedi. Gospodin je dozvolio da Juda bude kod posljednje Večere i oprao mu je noge kao i drugim apostolima, ali mu nije dozvolio da primi pričest, jer Euharistija nije bila za izdajicu. Stoga je općenito mišljenje tumača ovoga događaja da je Judi pružen običan zalogaj, a ne posvećeni kruh i vino koje je Krist pretvorio u svoje tijelo i krv. Prema tome taj će događaj ostati kao zastrašujuće upozorenje svima nama za sve Mise i Pričesti do svršetka svijeta. U tom izvještaju posebno su upadne dvije riječi, obje tajanstvene: Sotona i noć. Strahovita je činjenica da se u ljudskoj duši tako neposredno bore za prevlast Krist i Sotona te da je svatko toliko blizu svjetlosti i tami. Zato nitko od nas nema pravo da se uznosi nad Judom i da postane ohol. Malo manji grijeh izdajstva od Judina počinio je i povlašteni Petar kojega je Isus izabrao za poglavara apostolima i uspostavio za temelj Crkvi svojoj. Zato odgovara Isus Petru koji se hvali da će i svoj život položiti za Gospodina: »Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš« (Iv 13,38). A i ostali su se apostoli raspršili za vrijeme Gospodinove muke uključivši i ljubimca Ivana (usp. Mt 26,31). Samo »u Judi se u slijepoj strahoti pokazalo ono što je posvuda oko Isusa vrebalo kao mogućnost... Izdaja je Boga svakome na dohvat ruke, ona nam je strahovito blizu.« (Guardini) »I onaj koji je izašao u noć bijaše noć« kaže sv. Augustin. A upravo tu noć svakome čovjeku donosi u dušu svaki teški grijeh. U svim tim događajima opet nam se dakle stavlja pred oči zajedno i najdublji pad čovjeka u Judi i njegovo najveće uzvišenje u Kristovoj ljudskoj osobi. »Pošto dakle Juda iziđe, reče Isus: „Sada je proslavljen Sin Čovječji! I Bog je proslavljen u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi. Da! Uskoro će ga proslaviti!”« (Iv 13,31-32) Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Iz 49,1-6 Ps 71 Iv 173,21-33. 36-38 |