18.09.2010., subota
GODINA C - 3. VAZMENA NEDJELJA 2
|
TREĆA VAZMENA NEDJELJA (Godina C) CRKVA JE ZAJEDNICA VJERNIKA KOJA SE OKUPLJA OKO USKRSLOG KRISTA GOSPODINA NA ČELU S PETROM APOSTOLOM »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi? Odgovori mu: „Da, Gospodine, ti znaš da te volim”...« (Iv 21,17)  Caravaggio: Petrovo Raspeće Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Današnja Liturgija nam govori o otajstvu Crkve kao zajednice vjernika koja se okuplja oko Uskrslog Krista Gospodina na čelu i pod vodstvom Petra apostola i njegovih nasljednika. Tako Djela apostolska nam govore o hrabrosti Petra i ostalih apostola koji snagom Duha Svetoga daju svjedočasntvo Uskrslome Kristu. Stavljeni na tešku kušnju između poslušnosti Bogu ili ljudima, apostoli se odlučuju za Boga pa makar radi toga morali biti progonjeni i mučeni jer oni moraju navještati smrt i uskrsnuće Krista Gospodina koji je postao jedini Spasitelj ljudi. Zato velikom svećeniku i ostalim vjerskim poglavarima židovskoga naroda koji su im htjeli zabraniti da naučavaju narod u Ime Isusovo, Petar i apostoli odgovore: »Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima!« (Dj 5,29) Židovskim poglavarima je krivo što se uopće navješta Isusovo Ime koje oni neće ni da se spomene. Silno im smeta što su apostoli Kristovom naukom napunili grad Jeruzalem. Strah ih je da se ne uvjeri narod da je Kristova krv bila nevino prolivena što bi onda prouzročila njihovu osudu pred Bogom i ljudima. Da to spriječe, kad nije bila dovoljna njihova zabrana kršćanskog propovijedanja, pristupili su i tjelesnom kažnjavanju prvih propovjednika Evanđelja. Sa svoje strane su ljudi učinili sve što su znali i mogli da zaustave širenje Kristove naume. Tako tada, tako neprestano kroz stoljeća. Mijenjaju se vlastodršci i ideologije, mijenjaju se sredstva i metode, ali cilj je Kristovih protivnika uvijek isti. Kroz svu povijest kršćani su često morali trpjeti progonstva. Vazda je bilo društvenih poredaka kojima su kršćani bili trn u oku. Tu činjenicu možemo različito tumačiti, ali ipak jedno je nedvojbeno: kršćani su u svim povijesnim razdobljima bili progonjeni jer su bili poslušni Evanđelju i nisu mogli prešutjeti istinu te prihvatiti kompromis s nepravdom i laži. Kako postupaju Kristovi apostoli i sljedbenici u takvim situacijama života? Radosni su bili što su radi Krista morali podnositi pogrde i patnje. Bog je sva njihova snaga. On im je naredio da propovijedaju ono što su vidjeli i čuli, on će im dati i snage da to čine. Ne mogu drugačije nego pridružiti se Duhu Svetome u svjedočenju svega Isusova spasiteljskog djela. Crkva, svjedok Kristova uskrsnuća, ne može prešućivati istinu, pa ni onda kada joj prijete mogućnici ovoga svijeta. U naše vrijeme najbolji je znak te odvažnosti Crkva u zemljama sa protukršćanskim režimima. Što više bude takvih kršćana, tada će radost i u patnjama koje podnose, postati znak sile Isusove i pobjede koju je on zajamčio. Kod takvih junaka prijetnje odjeknu u prazno, a muke ih još usrećuju jer im pomažu da budu što sličniji Božjem Jaganjcu koji se za nas i radi našega spasenja žrtvovao na križu. Eto, zašto Spasitelj našem pogledu i srcu pruža svoju sliku kao onaj koji se poput janjeta predao u ruke grešnika da bi nas otkupio od ropstva grijeha i zla i tako nas spasio. Stoga kršćani imaju samo jednu nadu: Krista. Zbog toga ne smiju tražiti nikakve druge časti i slave osim one koja pripada Kristu. Zato sve stvorenje: na nebu, na zemlji i pod zemljom govori: »Onome koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast i slava i vlast u vijeke vjekova!« (Otk 5,13). Takvima se pridružujemo i mi danas s pouzdanjem u Božju zaštitu i sa zahvalnošću za iskazanu pomoć i govorimo s Psalmistom: »Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.« (Ps 30) I mi smo Isusovi učenici, on i nas poziva na svoju gozbu. On traži i našu suradnju kao što je htio da i apostoli donesu od svojih riba koje su na njegovu riječ ulovili. Odgovoriti mu ljubavlju znači prihvatiti životno zalaganje koje ni pred čime ne preže. I ono što mi preko tjedna njegovom pomoći učinimo i pretrpimo spada u njegovu i našu žrtvu sv. Mise i tek s njome u vezi dobiva pred Bogom neizmjernu vrijednost. Prizor čudesnog ulova riba iz današnjeg sv. Evanđelja po Ivanu govori nam da kršćanin kao pojedniac i svaka kršćanska zajednica mogu biti plodonosni ako su u zajedništvu s Kristom i ako su poslušni njegovoj riječi. Uskrsli Krist je, dakle, »Gospodin« svoje Crkve. Svaki plodonosni napredak u Crkvi ovisi o njezinom Uskrslom Gospodinom koji je prisutan u njoj kao i onoga jutra na Genezaretskom jezeru kada je rekao apostolima: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete« (Iv 21,6) ribe. Crkva mora samo prepoznati Krista koji se u njoj nalazi i djeluje i dopustiti da je Gospodin vodi svojom riječju i preko ljudi koje je On postavio kao svoje namjernike na ovoj zemlji. Zato je Isus i uspostavio Petra kao svojega namjesnika u Crkvi njegovoj i za pastira stada svojega. Uskrsli Krist koji je uvijek prisutan u svojoj Crkvi kao »Prvi i Posljednji i Živi« sada povjerova Petru da u ime njegovo pase »jaganjce i ovce njegove«. Stoga vlast koju Petar i njegovi nasljednici imaju u Crkvi jest dar uskrsloga Krista svojoj Crkvi. Ona je garancija svakog napretka, univerzalnosti i jedinstva u Crkvi. Služba Petra i njegova nasljednika, odnosno pape, rađa se iz ljubavi i preodređena je da pomaže rast u ljubavi Krsitovoj svih ostalih članova Crkve. Zato Uskrsli Krist, prije nego će mu povjeriti svoje stado pita tri puta Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« (Iv 21,15. 16. 17), jer je želio da Petar ljubavlju izbriše trostruku izdaju svoga Gospodina što ju je počinio iz straha za vrijeme muke Isusove. Svoj odgovor: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim.« (Iv 21,15) Petar će nekoliko godina kasnije potvrditi i svojom krvlju i mučeničkom smrću što će je podnijeti za Krista i njegovu Crkvu. Tu mučeničku smrt je već unaprijed prorekao Isus svojemu apostolu u nasljedniku kad mu je rekao: »Idi za mnom!« (Iv 21,19), nagovješćujući mu kakvom će smrću proslaviti Boga. Tim je riječima Krist htio označiti da služba Petrova i svaka druga služba u Crkvi njegovoj usko je povezana s nasljedovanjem Isusa sve do mučeništva u otajstvu njegove muke, smrti i uskrsnuća. Put križa je jedini put koji vodi u slavu Uskrsnuća. To je put kojim je išao sam Isus, to je put kojim je morao proći Petar i ostali apostoli na kojima je Krist utemeljio svoju Crkvu. To je put kojim moramo ići svi mi kršćani, Kristovi učenici i sljedbenici ako i mi želimo jednoga dana u kraljevstvu nebeskom u slavi Boga Oca skupa s anđelima i svetima njegovim klicati Kristu iza glasa: »Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć i bogatstvo i mudrost i snagu i čast i slavu i blagoslov!« (Otk 5,12)  Jaganjac Božji; Ravenna; 5 st. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Dj 5,27-32. 40b-41 Ps 30 (29) Otk 5,11-14 Iv 21,1-19 |