18.09.2010., subota
GODINA C - 2. VAZMENA NEDJELJA 2
|
DRUGA VAZMENA NEDJELJA (Godina C) VJERA U USKRSLOGA KRISTA ISCJELJUJE DUŠU I SRCE I JAČA U PROGONSTVIMA I ŽIVOTNIM TEGOBAMA  »Odgovori mu Toma: „Gospodin moj i Bog moj!”« (Iv 20,28) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Nalazimo se još u ozračju radosti Uskrsa. Liturgijsko vrijeme Uskrsa slavimo sve do Duhova. Zato Liturgija i ove nedjelje nas zove na susret s Uskrslim, koji je Prvi i Posljednji i Živi. On je bio mrtav a sada živi u vijeke vjekova te ima ključe »smrti i Podzemlja«. Njegovo uskrslo stanje tiče se svakoga čovjeka jer je On sudac živih i mrtvih. Uskrsli Krist daje smisao životu svakoga čovjeka i cijeloj ljudskoj povijesti i potiče svakoga od nas da surađujemo s njime oko izgradnje humanijeg svijeta. Mogli bismo upasti u napast da zavidimo Isusovim suvremenicima i svjedocima čudesnih djela koje je činio Uskrsli Krist. Ipak, Krist se nije nikad očitovao u nekoj spektakularnosti. On to ne želi ni danas, već nas preko znakova svoje prisutnosti potiče na sve življu vjeru i od nas traži posvemašnje obraćenje. Tako nam Djela apostolska prikazuju nastanak i djelovanje prve Crkve, odnosno zajednice ljudi i žena koji se okupljaju oko Uskrsloga Krista Gospodina pod vodstvom Dvanaestorice apostola. Kršćani Jeruzalema okupljali su se »u Trijemu Salomonu, koji se nalazio uz Hram, da bi ispovijedali svoju vjeru, međusobno se podržavali i svjedočili o spasenju koje je svima ponuđeno u Kristu. A iz dana u dan »sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu« (Dj 5,15). Na taj način uz muškarce su i žene Židovke, zajedno s onima što su na uskrsno jutro primile na grobu vijest da ne trebaju tražiti Živoga među mrtvima, punopravne članice Isusova pokreta i svjedoci Uskrsloga među ženskim osobama svoga grada. Zato po Djelima apostolskim Crkva je zajednica muškaraca i žena koji Isusa prihvaćaju kao Gospodina na čelu s Dvanaestoricom apostola i njihovim nasljednicima. Čudesa koja se događaju na zagovor apostola dokaz su da je Isus zaista živ i da po svom Duhu djeluje u Crkvi. Pred Petra, poglavara apostola kojega je Isus uspostavio kao temelj svojoj Crkvi, ljudi donose svoje bolesnike vjerujući da im i njegova sjena može olakšati boli. A »donosili bi bolesnike i opsjednute nečistim duhovima, i svi bi ozdravljali« (Dj 5,16). Moć iscjeljivanja Krist je povjerio svojim apostolima, a po njima kršćanima svih vremena. Mi danas ne trpimo toliko od fizičkih i tjelesnih slabosti, koliko od bijede koju nam namire nepravedno i nasilno društvo. Zato je potrebno da i mi u svojoj sredini djelotvornošću svoga života budemo znak i svjedoci Uskrsloga Krista u našem svijetu. Tako Ivan apostol »suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti u Isusu« koji bijaše prognan s ostalim kršćanima »na otoku zvanu Patmos zbog Riječi Božje i svjedočanstva Isusova« (Otk 1,9) za vrijeme euharistijskog slavlja vidi Uskrsloga Isusa obučena u velikosvećeničku liturgijsku odjeću koji mu se predstavlja kao gospodar živih i mrtvih i govori mu: »Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji (A i ©), i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti i Podzemlja.« (Otk 1,18)  Braća Limbourg: Sv. Ivan na Patmosu Vjerom je Ivan ugledao živog Gospodina i tu radosnu poruku navješćuje svojoj braći kako bi ustrajali u progonstvu. Treba progonjenoj braći i sestrama objasniti smisao svega što im se događa i pomoći im da otkrivaju tragove Božje prisutnosti u događajima koji im se čine okrutnima. U Isusu uskrslom vjernicima postaje jasno ono što jest i ono što još ima doći. To je poziv svima nama da obnovimo vjeru u Uskrsloga Krista koji je Prvi i Posljednji i Živi. On daje smisao našem životu, pojedinačnim i zajedničkim nastojanjima ljudi oko dobra i spasenja. I mi možemo poslije kušnji i smrti računati na pobjedu koju nam omogućuje uskrsli Gospodin. U današnjem sv. Evanđelju po Ivanu koje nam opisuje ukazanja Isusova apostolima u Jeruzalemu naglašen je novi život koji Uskrsli daje vjernicima po svom Duhu i vjera onih koji nisu vidjeli, a vjeruju. I mi smo od onih o kojima govori Evanđelje koji nisu vidjeli Isusa niti čuli njegova glasa. Ali i mi smo sretni jer i danas se Isus očituje svojom riječju i svojim znakovima i Krist nam u svakoj osobi može otkriti svoju nazočnost i u svakoj ljudskoj riječi može nam upraviti svoj poziv.  kada je uskrsnuo od mrtvih i pozdravlja ih riječima: »Mir vama!« (Iv 20,19)<br />
»To rekavši pokaza im ruke i rebra.« (Iv 20,20)<br />
Pokazivanjem ruku i boka Isus naglašava istovjetnost sebe kao Raspetog i Uskrslog: onaj koji je bio pribijen na križ i kome su vojnici nakon izdahnuća proboli bok sada je živ.<br />
Isus objavljuje što se s njime dogodilo i što iz toga slijedi za njegove sljedbenike među ljudima svih naroda i vremena. Kao što je njega poslao Otac da spasi svijet tako On iz svoga proslavljenog stanja šalje učenike u svijet da budu u svijetu njegovi svjedoci, svjedoci njegove smrti i uskrsnuća i Božjega spasenja.<br />
<br />
Da ih osposobi za poslanje na koje ih šalje, Isus najprije dahne u apostole i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« (Iv 20,22-23)<br />
<br />
Uskrsli tako daje apostolima svoj novi, uskrsli život po Duhu Svetomu i osposobljava ih da najprije sami žive kao sljedbenici Uskrsloga Krista te da zatim otpuštanjem grijeha čine ljude njegovim sljedbenicima.<br />
Zatim Isus traži od Tome sumnjivca da se osobno uvjeri u istovjetnost Probodenog i Uskrsloga te mu reče: »Prinesi prst svoj ovamo i pogledaj mi ruke! Ponesi ruku svoju i stavi je u rebra moja i ne budi nevjeran nego vjeran.« (Iv 20,27)<br />
<br />
Na taj način Isus očituje Tomi da je svjedočanstvo onih koji su ga prije vidjeli istinito te traži da na njihovu riječ u Crkvi ostali vjeruju. Tomino priznanje: »Gospodin moj i Bog moj!« (Iv 20,28) je ispovijest vjere. Priznaje da je Isus po uskrsnuću postao njegov Gospodin, njegov Bog Uskrsli Krist spašava osobno njega i iz nevjere dovodi ga do vjere.<br />
Stoga mu reče Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si, Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« (Iv 20,29).<br />
<br />
Ta Isusova pohvala: »Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« (Iv 20,29) tiče se nas sabranih na ovoj Misi, na ovom Bogoslužju. Crkva Kristova je zajednica onih koji vjeruju, iako nisu vidjeli Uskrsloga.<br />
To je zajednica onih koji snagom Duha žive novim životom Uskrsloga i nastavljaju u svijetu Isusovo poslanje.<br />
Takva Crkva su svi krštenici koji su povjerovali svjedočanstvu apostola i prihvatili uskrslog Krista Gospodina za svojega Spasitelja i Boga.<br />
A sve ovo je zapisano – kaže Ivan apostol - »da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji i da vjerujući imate život u Imenu njegovu« (Iv 20,31).<br />
<br />
Amen!<br />
<br />
Hvaljen Isus i Marija!<br />
<br />
Čitanja: Dj 5,12-16<br />
Ps 118 (117)<br />
Otk 1,9-11a,12-13, 17-19<br />
Iv 20,19-31<br />
</font><br>
<!-- Kraj -->
</td>
</tr>
</table>
<div class=)
- 20:48 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|