20.09.2010., ponedjeljak
GODINA C - 4. NEDJELJA DOŠAŠĆA 1
|
ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA (Godina C) MARIJA DONOSI SPASITELJA ČOVJEČANSTVU  »I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: „Blagoslovljena ti nad sve žene, i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda mi da majka Gospodina mojega dođe k meni? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!« (Lk 1,41-45) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Sveto bogoslužje ove zadnje nedjelje Došašća usredotočuje našu pozornost na Mariju, Majku Spasitelja ljudi i svijeta kojega cijelo čovječanstvo očekuje. »Ako u ovom teškom i odgovornom razdoblju povijesti Crkve i čovječanstva opažamo kako je osobito potrebno obratiti se Kristu koji je snagom otajstva otkupljenja Gospodar svoje Crkve i Gospodar povijesti, uvjereni smo da nas nitko ne zna uvesti u božanske i ljudske dubine toga otajstva kao što zna Marija.« (Ivan Pavao II., Otkupitelj Čovjeka) Što dublje ulazimo u otajstvo Marije, tim više produbljujemo otajstvo Krista Isusa. A po Mariji u Isusu prepoznajemo i sami sebe, odnosno tko smo mi, koje je naše dostojanstvo i poziv. I tako živimo u neku ruku neprestano Došašće. Marija nam pomaže da pojačamo i usredotočimo naša očekivanja Gospodina Isusa. Ako je Došašće očekivanje Krista, Marija je osobno ostvarenje toga iščekivanja. Marija je majka te blage vijesti spasenja (Evanđelja), jer je u njoj bila sama Božja Riječ: jedinstvena, cjelovita i osobna. Riječ je Očeva kao čovjek rasla u njezinu majčinskom krilu, a kao Bog se vjerom usađivala u njezinu dušu. Stoga s punim pravom se može reći da Marija donosi Spasitelja čovječanstvu.  Ali ne zaboravimo osnovnu poruku ovog događaja: Krist se utjelovio u našu povijest; pozvao nas je da se i mi utjelovljujemo u ovo naše vrijeme, da ispunjavamo Božji naum s nama samima i sa svijetom i da poput Marije donosimo svima s kojima se susrećemo istinsku radost i Božje spasenje. Bude li netko ovoga Božića obradovan susretom s nama i našom pomoći, prijateljstvom i privrženošću koju ćemo mu iskazati, bit će to najbolji dokaz naše vjere i pripadnosti Bogu. To danas od nas očekuju Bog i naša braća i sestre (naši sunarodnjaci) koji se nalaze u teškoj životnoj nevolji i potrebama. Svi smo mi danas pozvani, veliki i mali, da se stavimo na raspolaganje Bogu i ljudima. I Marija se smatrala posve neznatnom i nevažnom za to veliko djelo Božjeg spasenja ljudskoga roda i svijeta, a ipak Bog ju je odabrao kao najprikladniju. Upravo po njoj će doći taj dugo očekivani Mesija, odnosno Spasitelj čovječanstva i svijeta. O tome nam danas govori i prorok Mihej koji navješćuje dolazak Mesije. Ovo govori Gospodin. »I ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena. Zato će ih Jahve (Gospodin) ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi.« (Mih 5,1-2) U tom Božjem planu spasenja, dakle, nalaze se Majka i Sin. A taj Sin je tajanstveno biće, jer »njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena« (Mih 5,2). Sav je obučen u silu Gospodnju, po mjeri je samoga Boga. U njemu Bog nenadano i odlučno zahvaća u povijest svojega naroda i svega čovječanstva. Taj zahvat je pod znakom mira, sveopćeg mira za sav svijet. On će doći skroman i ponizan i donijet će nam najdragocjeniji dar: mir. Mir dušama, ali i stvarni mir među narodima. »On, on je mir!« (Mih 5,4a) naš. Taj pravi Božji mir će Krist, Sin Božji, donijeti ljudima svojim utjelovljenjem i savršenim vršenjem Božje volje! Tako će on spasiti i posvetiti sve ljude do kraja svijeta. Isus dolazi vršiti volju Očevu, ispuniti naum svoga Oca. A to je put predanja i žrtvovanja, put vjernosti životu i posvemašnja otvorenost Ljubavi koja traži samoprijegor. »Zato ulazeći u svijet Krist veli: „Žrtve i prinosi ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice i okajnice ne sviđaju ti se. Tada rekoh: Evo dolazim. U svitku knjige piše za mene: 'Vršiti, Bože, volju tvoju!'”« (Heb 10,5-7) Utjelovljenom Sinu Božjemu, naime, upravo je ljudsko tijelo bilo potrebno da može i kao čovjek vršiti Božju volju i svoje tijelo žrtvovati na križu za naše spasenje. Umjesto svih mogućih žrtava, Krist sâm će biti žrtva Bogu za nas. Tako nas je Isus otkupio i posvetio poslušnim vršenjem Božje volje i žrtvom svoga tijela. Posluh ga je Ocu i doveo do te, za nas, spasonosne žrtve na križu. Stoga je njegova žrtva naše spasenje i posvećenje po volji Očevoj. »U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.« (Heb 10,10) I to je zapravo istinski izvor naše duboke radosti. Zato Ivan Krstitelj od radosti igra u utrobi svoje majke kojoj je došla u posjet Marija noseći u sebi Mesiju. Marija koja je od svoga začeća bila sva Božja i koja je upravo ispunjena Bogom, eto polazi na putove ljudi, prilazi onima kojima je potrebna njezina pomoć. Marija želi podržati svoju rodicu Elizabetu koja je bila trudna i biti joj na pomoć u svetom porodiljstvu. Marija je tako postala i prva misionarka, prva bogonositeljica koja je donijela radost Spasitelja obitelji i kući u koju je ušla. Zato na Marijin pozdrav mira odmah se »Elizabeta napuni Duha Svetoga i povika iz sveg glasa: „Blagoslovljena ti nad sve žene, i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda mi da majka Gospodina mojega dođe k meni? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!« (Lk 1,41-45)  Tako je Elizabeta u mnogo mlađoj svojoj rođakinji Mariji prva od svih ljudi priznala pravu Bogorodicu. Uz to začuđena izjavljuje u svojoj skromnosti da nije dostojna primiti tako uzvišenu osobu u svoju kuću. Kasnije će, naime, Elizabetin sin Ivan Krstitelj reći Marijinu Sinu Isusu da on nije dostojan odriješiti ni remenje na obući svojega Spasitelja. I tako je Elizabetin proglas Marijina blaženstva po prvi put zazvonio u Evanđelju. To je blaženstvo vjere kojim će i završiti Evanđelje, riječju Uskrsloga Tomi: »Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« (Iv 20,29) Gospodin, evo, i nama dolazi i donosi nam svoj mir i radost. Potrebno je samo da mu vjerom otvorimo vrata svoje duše i srca i da ga u poniznosti i s ljubavlju primimo. Vjerom se potpuno i posve Bogu stavljamo na raspolaganje za djelo spasenja: za se i za druge. Vjera je otvorenost Bogu; prihvaćanje Boga, sebedarje Bogu da bi učinili sretnim sebe i druge ljude. Stoga idimo i mi kao Marija jedni drugima ususret i mir Božji i radost će se širiti svijetom. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Mih 5,1-4a Ps 80 (79) Heb 10,5-10 Lk 1,39-45 |