20.09.2010., ponedjeljak
GODINA C - 3. NEDJELJA DOŠAŠĆA 1
|
TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA (Godina C) RADOSNOG DAROVATELJA BOG LJUBI  »Tada ga je narod pitao: „Što nam je onda činiti?” On im odgovaraše: „Tko ima dvije haljine neka podijeli s onim koji nema nijedne! U koga ima hrane, neka učini isto tako!« (Lk 3,10-11) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Sve više se približavamo Božiću. Stoga ne smijemo zaboraviti da je najbolja priprava za taj veliki blagdan rođenja našega Gospodina Isusa Krista da se naučimo drugima davati i s njima dijeliti ono što imamo. Ta Božić je blagdan Božjeg darivanja nama ljudima. Dijeliti s drugima svoju radost, ali i suvišak svoga posjedovanja materijalnih dobara pa otkidati i od neophodnoga za život da bi ublažili nevolje bližnjega jest srž kršćanske ljubavi. To je jedini pravi put kako ćemo najbolje ostvariti zajedništvo ljubavi i života s Bogom i s drugim ljudima. To je naša kršćanska dužnost koju uvijek treba obavljati radosna srca. Ta radosna darovatelja Bog ljubi. Zato dokle god njegujemo u sebi ljubav prema Bogu i ljudima, Bog je uz nas, s nama i u nama. Stoga unatoč svemu ovome zlu što se okomilo na naš narod i na sve nas, mi čvrsto vjerujemo da se približava dan radosti, dan kad će Gospodin osloboditi svoje od svakoga straha i obnoviti nas u svojoj ljubavi. Ne bojmo se! Za nas je Krist došao, pokazao nam put i dao nam je snagu svoga Duha kojom možemo ispunjeni radošću koračati naprijed u bolju budućnost. Evo približava se dan Gospodnji – kaže prorok Sofonije – kad će biti kažnjeni nevjernici i zločinci, a oni koji su Božji bit će oslobođeni i pomognuti. Bog će svoje osloboditi osude, odstraniti od njih neprijatelje jer se On kao njihov Bog i Spasitelj nalazi u njihovoj sredini. Stoga nema ni govora da bi se nevolja mogla vratiti ili ponoviti. Ničeg se više ne treba bojati. Kome su ruke bile klonule, neka mu se opet ojačaju za svaki posao koji će sada moći u miru obavljati. Ali ne samo da će se veseliti spašeni narod, nego prorok Sofonije (Sefanija) vidi kako će u svečani dan oslobođenja i sam Bog usred svoga naroda biti pun veselja i kako će nad njim klicati od radosti. Gospodin će opet obnoviti svoju ljubav prema svojem narodu. »U onaj dan reći će se Jeruzalemu: Ne boj se, Sione! Neka ti ne klonu ruke! Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno kao u dan svečani!« (Sof 3,16-18a) Taj Gospodnji dolazak mi kršćani očekujemo sa sigurnošću i na nj se pripravljamo sa svom ozbiljnošću. Zato sve ono što je gore rečeno o radosti oslobođenog naroda malo znači prema veselju duše koja se oslobodi grijeha i koja je svjesna da po Euharistiji Bog u njoj prisutan živi i djeluje. Bogoslužjem Kristove žrtve i nebeske gozbe ne samo da se obnavlja ljubav između Boga i duše, nego ona tu dosiže i svoj najviši vrhunac. Zato se mi i radujemo, jer je Bog s nama. On je naše spasenje, naša snaga i pjesma. A ta naša radost će biti potpuna tek u nebu gdje će Ljubav biti i vidljiva te će ujedno biti isključen bilo kakav prekid s Bogom. Tom radošću ispunjeni, moramo je i širiti među drugim ljudima. To ćemo učiniti svojim životom, svojom vedrinom i mirom. Poruka našega života treba da bude prava poruka o blagovijesti spasenja koje nam je Krist donio. Ona je oznaka Božjega mira koji nam je donio Isus s neba i koji nadilazi svako ljudsko shvaćanje. Taj mir će čuvati u Kristu Isusu naša srca i naše misli te ih posve prožeti. S tim je u vezi i preporuka apostola Pavla da blagost kršćana bude vidljiva i poznata svima kojima se približimo i s kojima živimo. Blagost je ona krepost koja sve blaži kao ulje rane. Stoga nam je Gospodin stavio na srce da se učimo od njega koji je krotka i ponizna srca (usp. Mt 11,29). Ta krepost je sestra Božićne radosti. Zato apostol Pavao nam danas i govori: »Braćo! Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: Radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu!« (Fil 4,4-5) Ali tu našu kršćansku radost i mir mogla bi najviše pomutiti pretjerana tjeskoba za bilo kojom stvari. Pavao zna za to pa nam ne veli jednostavno da je se čuvamo nego nas upućuje kako ćemo je svladati i sublimirati. Sve što nam treba iznesimo u molitvi Ocu i onda mu se prepustimo da On s nama i sa svim našim poslovima i pothvatima upravlja kako hoće. Samo On zna što je za naše vječno dobro. A to znači da Bogu iznosimo svoje molbe sigurni da će ih uslišati kako je za naše dobro. Stoga mu neprestano moramo zahvaljivati za sve što je za nas učinio i čini. »Ne brinite se tjeskobno ni za što, - kaže nam apostol -, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.« (Fil 4,6-7) Ali i u tom našem obraćanju Bogu u molitvi ne smijemo misliti samo na sebe, nego našem ljubavlju moramo obuhvatiti i druge ljude, odnosno sve one kojima je potrebno naše razumijevanje i pomoć. Na to nas danas upozorava i Kristov preteča sveti Ivan Krstitelj koji upravo naglašava zakon ljubavi prema bližnjemu. Stoga iščekivati onoga koji će krstiti Duhom i ognjem, znači ponajprije brinuti se za ljude oko sebe, paziti da ne zanemarimo pravednost misleći samo na sebe i na svoje životne potrebe. Zato Ivan narodu koji ga je pitao: »„Što nam je onda činiti?” odgovara – „Tko ima dvije haljine neka podijeli s onim koji nema nijedne! U koga ima hrane, neka učini isto tako!« (Lk 3,10-11)  Prema tome Crkva u pripravi na sve bliži Božić pokazuje nam na koji način ćemo najbolje dočekati Gospodina Isusa. A s nekim nešto podijeliti ne znači dati mu s visoka, nego s njime kao s bratom zaista suosjećati u njegovoj bijedi i nevolji. Božji, naime, darovi nisu naše vlasništvo nego Božje koje je nama dano samo na upravljanje i za koje ćemo Bogu polagati račun (usp. Lk 16,2). Zato držimo se preporuke Ivana Krstitelja tako da o Božiću naše pomoć bližnjemu bude veća i da barem malo ublažimo bol onih koji su zbog ovih ratnih i drugih stradanja ostali bez ičega, pa čak i bez krova nad glavom. To načelo bratske ljubavi i solidarnosti vrijedi za svakoga od nas i svatko ga mora primijeniti a sebe samoga. A tko je pozvan da se brine za mir i red neka se drži onih načela koja je Ivan Krstitelj upućivao vojnicima: »Nikomu ne činite nasilja, nikoga lažno ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom!« (Lk 3,14) I neka nitko ne misli da to vrijedi samo za službene, više organe vlasti i države. Klevetanje ili barem ocrnjivanje kao i mrmljanje je česta mana svih nas, a posebno onih koji imaju veći, neki put i prevelik, osjećaj za red i pravdu. Stoga smo danas svi bez razlike pozvani na obraćenje i radikalnu preobrazbu našega bića (života) u Duhu Svetome. Taj Duh Božji je nutarnji stvaratelj preobrazbe čovjekova bića u Kristu. Zato se njegovo djelovanje uspoređuje s ognjem. U tome se sastoji naše krštenje »Duhom Svetim i ognjem« (Lk 3,16) da bi postali čisto žito u Kristovoj žitnici. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Sof (Sef) 3,14-18a Ps: Iz 12 Fil 4,4-7 Lk 3,10-18 |