rujan, 2010 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA (Godina C) KRŠĆANI SU POZVANI DA PRIPRAVE PUTOVE KRISTOVU DOLASKU »Glas jednoga koji viče u pustinji: Pripravite put Gospodnji; poravnajte mu staze! Neka se svaka dolina ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne; neka krivudavi putovi postanu pravi, a neravni ravni. Svaki će čovjek vidjeti spasenje Božje!« (Lk 3,4-6) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Današnje bogoslužje (liturgija) stavlja nam pred oči lik Ivana Krstitelja. On je preteča Isusova dolaska, pripravlja mu put u svome narodu. I današnjem svijetu su potrebni Kristovi preteče. Kao kršćani svi smo pozvani da pripravimo putove Kristovu dolasku. Najprije da se sami obraćamo, pa onda da pomažemo i drugim ljudima oko sebe da se obrate Bogu, u obitelji, na radnom mjestu, u zajednici i u društvu u kojem živimo i djelujemo. Zatim smo pozvani da širimo oko sebe pravednost, ljubav, radost i mir. Bolji svijet ne nastaje bez našega zalaganja. U svemu tome valja nam imati na umu da nismo sami. Bog je s nama i On nas pretječe na svim putovima našega života. On nam pomaže da prokrčimo putove zbližavanja i razorimo ograde koje nas dijele od drugih ljudi. Zbog toga nam je ostavio svoju blagovijest i darovao svoga Duha. Tko ima pouzdanja u Boga, nepokolebljivo i pouzdano ide naprijed unatoč svim poteškoćama i nevoljama života. Stoga smo i mi danas pozvani da odbacimo strah i tjeskobu te da vođeni svjetlom Božje istine idemo uvijek sve većoj slobodi i radosti. Tu poruku nade, radosti i mira upućivao je već davno prije Kristova dolaska prorok Baruh svome ispaćenom i potlačenom narodu u babilonskom sužanjstvu. Tako uz poziv na obraćenje svome narodu, prorok Baruh navješćuje veliki obrat Božji. Prorok poziva narod da se obuče u svečano ruho jer će Bog učiniti da među ljudima zavlada pravednost koja je temelj mira. Oživjet će bogoljubnost kao temelj novih, boljih, i na Bogu zasnovanih, ljudskih odnosa. Neprijatelji su ih zbog grijeha njihovih odvodili u ropstvo, a evo sada Bog sâm ih dovodi natrag u domovinu. »Ustani, Jeruzaleme, – govori prorok, – stani na visoko i obazri se na istok: Pogledaj! Djeca se tvoja sabiru, od istoka do zapada, na zapovijed Svetoga, radujuć se što ih se spomenuo Bog. Otišli su od tebe pješice, vodio ih neprijatelj, a gle, Bog ih tebi vraća nošene u slavlju, kao djecu kraljevsku.« (Bar 5,5-6) Crkva je u tom proročkom navještaju novih vremena vidjela i svoju prošlost (prvi dolazak Spasiteljev), svoju sadašnjost i svoju budućnost (Kristov drugi Dolazak). I danas je moguće da se dogodi bolji i ljepši, Božji svijet. Preduvjet je da se mi osobno Bogu obratimo, a pogotovo ako se dogodi neko skupno, veliko obraćenje naroda. Bog i sada dolazi kao Spasitelj. On i danas nudi soje spasenje svakome čovjeku, svakoj ljudskoj zajednici, svojoj Crkvi, svemu čovječanstvu. Zbog grijeha ljudi, sve ovo zlo nas je snašlo. Ali ako se obratimo, Božje milosrđe i njegova pravda će nas iznova osloboditi i pratiti do konačnog cilja. To ne znači da smijemo zatvarati oči pred očitim opasnostima te im se bez potrebe lakoumno izlagati. Majka Crkva sada više računa na našu zrelost i razboritost. Zato nas sveti Pavao apostol i poziva da rastemo u sve većoj ljubavi, međusobnom razumijevanju i poštivanju. Tako ćemo najbolje slaviti Boga. U tome će nam svemu sam Bog pomoći. On djeluje u nama i po nama. On je početnik i dovršitelj svakoga čovjekova dobrog djela. Pozvani smo da mu u tom budemo suradnici. Uz svoju ljubav Bog nam daje i milost spoznanja njegove svete volje. Daje nam sposobnost da u svim prilikama i neprilikama života umijemo proniknuti što je Božja volja pa da se opredjeljujemo uvijek za bolje, za ono što je Božje. Tako će naš život postati plodan za Dan Kristov. Zato nam i kaže apostol Pavao: »Siguran sam u ovo isto da će Onaj koji je počeo dobro djelo (među) u vama dovršiti ga do Dana Krista Isusa.« (Fil 1,6) Tako u svjetlu vjere svatko će najbolje upoznati što u sebi treba ispuniti, što sniziti, što ispraviti. Onoliko ćemo biti dionici Božjeg spasenja koliko nam je srce spremno da u poniznosti i besprijekornosti surađujemo s milostima koje nam j njegovo spasenje zaslužilo. Na to nas poziva i sveti Ivan Krstitelj koji nam riječima današnjeg Evanđelja govori: »Pripravite put Gospodnji; poravnajte mu staze! Neka se svaka dolina ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne; neka krivudavi putovi postanu pravi, a neravni ravni. Svaki će čovjek vidjeti spasenje Božje!« (Lk 3,4-6) Sv. Ivan Krstitelj propovijeda Kao što se sveti Ivan Krstitelj povukao u pustinju gdje se susreo s Bogom i tu provodio život pokore i poniznosti; tako isto smo dužni činiti i mi ako želimo da nam Bog donese svoje spasenje. I mi često živimo u sličnim prilikama i životnim okolnostima. Nismo na položajima niti imamo vodeću riječ u društvu kao ni Ivan Krstitelj, ali možemo živjeti s ljudima u ljubavi i slozi, provoditi mali život savjesnosti, rada i zalaganja za bolju budućnost, za istinu, pravednost i mir. To su »mali putovi« našega života, ali putovi koji vode spasenju na koje smo pozvani. Treba promijeniti ćud, treba prijeći na nov način vrednovanja sve božanske i ljudske zbilje. Treba postati drugi čovjek. Zato nakon Krstova ulaska u ljudsku povijest više se nijedan čovjek prema njemu ne može postaviti ravnodušno. Osobito ako do njega dopre blagovijest spasenja. Bog dolazi svakomu koji ga prima. On nikoga ne isključuje z svoga spasenja. Jedino se sâm čovjek može zatvoriti ponuđenom Božjem spasenju. To ne ovisi o Bogu koji za nas nije mogao više učiniti. Tako je Bog ljubio svijet i svakog pojedinog čovjeka da je za nas dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni (usp. Iv 3,16). Dakle, samo će vjerno srce i čiste oči vidjeti spasenje Božje. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Bar 5,1-9 Ps 126 (125) Fil 1,4-6. 8-11 Lk 3,1-6 |