23.09.2010., četvrtak
GODINA B - 33. NEDJELJA KROZ GODINU
|
TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina B) POSLJEDNJE STVARNOSTI I KONAČNI DOLAZAK GOSPODINOV »Tako i vi, kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima!« Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Riječ Božja današnje liturgije usmjerena je na posljednje stvarnosti čovječanstva i svijeta i na konačni dolazak Gospodinov.  Samo pomisao na svršetak svijeta i o sveopćem Sudu ulijevaju nam strah, ali nam u isto vrijeme pružaju ohrabrenje, utjehu i pouzdanje jer će to biti slavljenje pobjede dobra nad zlim, života nad smrću, vječnosti nad vremenom i pravednici će biti spašeni i sveti Kristovi će biti usavršeni i nagrađeni vječnim životom. Zato slika budućih događaja koju nam pruža sveto Pismo otvara nove perspektive, oslobađa čovjeka od uskoće njegova svagdanjeg života. Čovjek i čovječanstvo imaju veliku i vječnu budućnost i zato ni pojedinačna smrt ni sveopći smak svijeta nisu posljednja riječ u povijesti ljudi i svijeta. I ta vjernička nada pruža snažno uporište svima nama u svakidašnjim borbama, tegobama i nevoljama ovozemaljskog života. Govor o konačnom dolasku Gospdonjem kaže nam da nijedan dan u svome sadašnjem životu ne smijemo smatrati izgubljenim. Čovjek se ne oslobađa nijekanjem stvarnosti već prihvaćanjem u vjeri, nadi i ljubavi ozbiljnost svojega života i svega onoga što ga sačinjava na dobrobit sebi i bližnjemu. Spasenje Božje je počelo s Isusom Kristom i mora već sada biti djelotvorno u našem životu. Novi svijet u kojem prebiva pravednost i koji po Božjem obećanju očekujemo treba da usavršenjem preobrazi ovaj sadašnji u koji je već posijana klica budućeg života. Stoga je očito da samo iz takve vjere proistječe sasvim novo i odgovorno vrednovanje svijeta i čovjeka. Naša sadašnjost postaje tako preteča vječnosti. Isusovom smrću i uskrsnućem, svijet i povijest su ušli u puninu vremena, u svoju konačnu fazu, jer obećanja Božja su se ispunila i započelo je ostvarenje »novih nebesa i nove zemlje« (usp. 2 Pt 3,13). U Kristu je Bog već rekao svoju konačnu riječ i u nas je izliven Duh Božji kao sjeme budućih stvarnosti. Zato živjeti u očekivanju svršetka svijeta i dolaska Gospodnjega znači zauzeti se svim snagama svojega žviota za ostvarenje kraljevstva Božjega ovdje na zemlji među ljudima s kojima živimo. Zadaća je kršćana da svu stvarnost ovoga svijeta uključe u »sferu« Krista Gospodina koji će na svršetku svijeta sve podložiti vlasti Boga Oca.  Michaelangelo: Posljednji sud Prema tome naše spasenje i spasenje cijeloga svijeta stavljeno je u radikalnu ovisnost o osobnoj vjernosti pojedinaca Bogu. Nema pravog izbavljenja, mira i spokoja dok nebesa ostaju odvojena od zemlje i čovjek od Boga. Samo zahvat nebeskog Oca u zemaljske zavrzlame čovjeka, zloće i nasilja može donijeti pravo i trajno spasenje. Tako u vrijeme proroka Daniela, Božji narod živi nevoljni i teški čas svoje povijesti, pod bezbožnom vlašću. Kušnja i tjeskoba iznudili su opredjeljenje: jedni su otpali od Boga, pogazili njegov Savez i priklonili se bogohulitelju; a drugi su ostali postojani u svojoj vjeri. I u takvoj situaciji života tog odabranog Božjeg naroda evo mu proročkih riječi koje prelaze okvire toga vremena i zaustavljaju se na vremenu posljednjih stvarnosti ljudi i svijeta. Daniel ne prorokuje samo živima nego i za mrtve, odnosno za one koji su davno napustili ovu zemlju. On prorokuje dan velikog iznenađenja, sveopćeg preokreta. U taj dan svi će se »probuditi«; jedni za vječni život, drugi za vječnu osudu i sramotu. »Bit će to vrijeme tjeskobe, kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena« (Dn 12,1). Tada će »umnici« koji su u nesretnom vremenu, uza sve nevolje i protivštine života, znali odabrati sebi i svojom poukom i primjerom pokazati bližnjemu put života, blistati kao zvijezde i sjajni nebeski svod navijeke, u svu vječnost. Zaslužena nagrada ili sramota zadesit će i one što su sišli u »Zemlju praha«, jer pravednost Božja traži uskrsnuće svih mrtvi. I Daniel će uskrsnuti, jer Božja sudbina u svijetu bila je i njegova sudbina. Nije taj Božji pravednik bio Bogu vjeran samo kada se isplatilo biti, nego je bio uz Boga i onda kada je i sam Bog bio izgnanikom u svijetu. Stoga u svim tegobama ovosvijetskog zbivanja, Bog je njegova »baština i čaša« (Ps 16), njegova sudbina. Zato već sada uživa u čvrstoj nadi i radosti što ga čeka i konačna Božja blažena vječnost. On od Boga traži samo to da ga u zlu svijeta čuva i očuva. To je poruka svima nama kršćanima koji možemo biti zbunjeni zlom u svijetu. I mi možemo biti prestrašeni apokaliptičkim znacima koji nagovještaju propast svijeta, ali mi imamo čvrsto vjerničko uporište u našoj vjeri u Isusa Krista koja ne dopušta da se kršćani povode za koje kakvim strahotnim navještajima Sudnjega dana. Svijet je već spašen jednom zauvijek snagom Kristove križevne žrtve i u njegovoj krvi na Golgoti sklopljen je Novi Savez ljubavi između Boga i čovječanstva.  Memling Hans: Posljednji sud - detalj triptiha To je jaki poziv svima nama da se stalno vjerom i djelom privijamo uz to jedincato, jednom zauvijek ostvareno Kristovo spasenje. Zato navještaj konca svijeta i ponovnog Isusova dolaska kao Sudca živih i mrtvih jest za nas kršćane zbiljski i ozbiljan navještaj, ali nipošto zastrašujući. Mi, sa Kristom Uskrslim na nebu, čekamo smireno te trenutke, privijeni s ljubavlju u nadi uz svojega Spasitelja i zazivamo njegovo milosrđe i spasenje za se i za cijeli svijet. Krist Gospodin došao je prvi put na zemlju da spasi svijet. On je, uistinu, jedinom žrtvom svojega života kojega je prikazao za otpuštenje grijeha naših, postigao pobjedničku slavu zdesna Ocu i savršenstvo kršćana koji tom istom žrtvom postaju posvećeni Bogu. Tom istom žrtvom Isus je postigao pobjedu nad svim neprijateljima svojim do svršetka svijeta. »A Krist, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu čekajući otad dok se dušmani ne podlože za podnožje njegovim nogama« (Heb 10,12-13) I na koncu vremena On će doći po drugi put da sudi svijetu kao sudac svega vidljivoga i nevidljivoga. Ta završnica svijeta često se u Svetom Pismu naviješta u slici prirodnih i društvenih katastrofa kao što su kozmički poremećaji, geološki strahotni fenomeni, ratna haranja itd. Sve su to biblijske slike nagovještaja konačnih događaja. »U one dane, - reče Isus -, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati, i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i poljuljat će se sile nebeske.« (Mk 13,24-25)  Ali u samom tome navještaju nije bitna katastrofa svijeta već Sin Čovječji, Krist Gospodin u svojoj slavi, Sudac živih i mrtvih i Presuditelj čitavog svijeta. Taj Sin čovječji, Isus Krist, koji je u isto vrijeme i pravi Bog, pojavit će se tada na oblacima s velikom moću i slavom i poslat će svoje anđele da saberu njegove izabranike »s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba« (Mk 13,27). Tada će Sin čovječji konačno ispuniti u izobilju sva obećanja i proroštva o sabiranju raspršenog Božjeg naroda i pobijedit će zlo, sebičnost i razdjeljenost u svijetu. Zato nas Isus upozorava na budnost i molitvu te na pripravnost za dolazak Dana Gospodnjega. Taj Dan će zasigurno doći jer riječi Kristove imaju neprolaznu vrijednost. Ali kad će to biti to nitko ne zna, »pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac« (Mk 13,32). Posljednj dan svijeta i dolazak Sina Božjeg zna, dakle, samo Otac. Bogu Krist kao pravi sin prepušta »vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti« (Dj 1,7). Odakle onda tolika radoznalost među mnogim kršćanima da izračunaju smak svijeta, a da se pri tom ni najmanje ne trude da budu pripravni te se mogu »održati pred Sinom čovječjim« (Lk 21,36). Ta radoznalost da se sazna vrijeme svršetka svijeta jest besmislena i Bogu uvredljiva. Mi ne smijemo ispitivati kad će doći dan i čas konačnog Gospodinova dolaska na ovu zemlju, nego se samo truditi da živimo svetim i besprijekornim životom pred njim tako da možemo sigurni ići u susret Bogu u Kristu Isusu, makar ne znamo kako će se to točno zbiti. I pozvani smo da u vjeri i nadi budemo radosni očekujući Kristov konačni dolazak. Na to nas poziva i ova nedjeljna Euharistija koja treba da ozrači i obuhvati sav naš život u svim suodnosima: prema Bogu, ljudima i stvarima u Duhu Božje ljubavi. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Dn 12,1-3 Ps 16 (15) Heb 10,11-14. 18 Mk 13,24-32 |