23.09.2010., četvrtak
GODINA B - 29. NEDJELJA KROZ GODINU
|
DVADEST I DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina B) SLUŽENJE: MESIJANSKO POSLANJE KRISTOVO I NJEGOVIH UČENIKA »Jer ni Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.« Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Glavna i temeljna istina o Isusu Kristu kao »Sinu čovječjem« jest ta da je On »Sluga Jahvin« koji je došao na ovaj svijet da ljudima »posluži« spasenje. On je Mesija koji trpi za druge, koji podnosi bol kao otkupninu za mnoge.  On je »Sluga Božji« koji trpi kao pravednik za nepravednike i polaže vlastiti život i to za grešnike, ne samo poslušno i spremno, kao »žrtveni jaganjac«, nego čak i dragovoljno. »Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti.« (Iz 53,11) Taj »Sluga Jahvin« bit će okrivljen, osuđen i smaknut kao »zločinac« ljudskoga društva makar potpuno nevin. Ali Bog, milosrdni i pravedni Otac, branitelj i izbavitelj svih ugroženih i progonjenih, morat će rehabilitirati i proslaviti svoga Slugu i dati mu kao nagradu »mnoge« u baštinu, jer je postao »žrtva naknadnica« za njihove prijestupe i uzeo na se njihove krivice i grijehe. Tako će On, pravedni, svojim predanjem volji Božjoj pravdati »mnoge« i pozivati ih na obraćenje. »Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.« (Iz 53,10) U toj muci Sluge svojega Bog je predvidio spasenje svih ljudi koji će po njegovu »trpljenju« biti otkupljeni od zla, grijeha i sebičnosti. Eto, na taj je način Mesija kao »čovjek boli«, »prezren i odbačen od ljudi« (Iz 53,3) došao služiti svijetu i život svoj dati kao otkupninu za »mnoge« jer njegova muka i smrt su izražaj najveće ljubavi i vjernosti Bogu što je ikada jedno ljudsko stvorenje moglo svojom slobodnom voljom prikazati. Tako je »žrtva« njegova »života« nadvladala nasilje smrti i njegova »smrt« donijela »život« svima nama koji smo bili pod »tiranijom« smrti. I nakon svoje muke i smrti, uskrsnuvši od mrtvih, ugledao je svjetlost i donio život svim ljudima jer ih je povratio u prvotno prijateljstvo s Bogom. Znamo da taj »Sluga Jahvin« nije nitko drugi doli Isus Krist, Sin Božji. On je mučeničkom smrću unio svoj život u život svih nas. Sebe je žrtvovao za naše puno očovječenje i spasenje. Tako On sam postaje uzor svim svojim učenicima, svim kršćanima, kako treba živjeti požrtvovno jedni s drugima, jedni za druge, ako želimo postići prvi napredak i mir. On je do dna iskusio sve naše slabosti jer je u svemu postao sličan nama, osim u grijehu, pa stoga ima duboko iskustvo naše ljuddske bijede i potrebitosti i radi toga je s nama solidaran. Kroz svoju muku, smrt i uskrsnuće unišao je u nebesa k Bogu i time nam je otvorio pristup k Ocu. I sada kada u nebu kraljuje zdesna Ocu kao Proslavljeni Krist, On je samilostan prema nama ljudima i kao naš Veliki Svećenik i posrednik između Boga i ljudi neprestano nas zagovara Ocu.  Krist Veliki Svećenik Ta istina o Kristu našem Velikom Svećeniku doista spada u srž naše kršćanske vjere, odnosno zajedničke ispovijesti. »Zato se čvrsto držimo vjere! Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom« (Hebr 4,14-15) Stoga je Isus Krist i svojom riječju i svojim primjerom potporanj naše zemaljske egzistencije, jer je On sâm, drage volje, odabrao da bude naš »supatnik« i »suputnik« i da zajedno s nama prođe kroz »dolinu suza« ovoga zemaljskog života. Prema tome samo u Krista treba da budu stalno uprte naše oči kao u našeg Otkupitelja i Spasitelja, kao u našeg Otkupitelja i Spasitelja, kao u našega Emanuela – Boga sa nama –, jer nam On neće uskratiti pomoć kad god nam ona ustreba. Pristupajmo, dakle, s pouzdanjem k Prijestolju milosti, da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!« (Heb 4,16) Nakon ponizne Kristove žrtve i njegova posredničkog uzašašća na nebo, Božje »prijestolje slave« postade »prijestolje milosti« i blagonaklonosti prema svim ljudima. Zato zazivajmo na se dobrotu Gospodnju da Bog svima nama bude dobar, i da i mi, poput Isusa, budemo jedni drugima dobri. Ali za to se traži puno ustrajnosti, strpljivosti i požrtvovnosti. A da u tome ne bismo sustali, sam Bog podržava našu nadu. Temelj toj nadi jest Božja riječ, Kristovo obećanje i njegova vjernost svojoj riječi da nas neće nikada ostaviti. Sve nam to govori da Isus Spasitelj i Veliki Svećenik kao »Sluga Božji« želi i danas po nama služiti spasenju svijeta. Zato u vrijeme strastvenih mržnja moramo se vratiti ljubavi koju nam je Bog očitovao u Kristu. U vrijeme opasnih suparništva treba se vratiti iskrenoj spremnosti na služenje. To je poziv Crkve u svijetu i njezino poslanje da u Kristu oslobođena bude služiteljica Božjeg spasenja svim ljudima. Stoga na odveć ljudske težnje za vlašću Zebedejevih sinova Jakova i Ivana, a tako i na gnjev druge desetorice uperen protiv te dvojice braće, Isus odgovara kako je veličina njegovih učenika ne u gospodarenju niti u podređivanju drugih, nego u služenju. Isus ne kori ni jedne ni druge, nego ih sve poučava kako kod njih ne smije biti kao u strukturama svjetovne vlasti. »Znate da oni koji se smatraju vladarima, gospoduju svojim narodima, i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! Tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga.« (Mk 10,42-44) Tako je Isus bolesne ambicije svojih učenika upravio na jedini pravi put: služiti jedni drugima. I ponovo, za primjer Krist im stavlja samoga sebe. »Jer ni Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.« (Mk 10,45)  Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. (Iz 53,6-7) Isus time svoje učenike upućuje na čistu ljubav, na služenje iz ljubavi prema Bogu i ljudima. Zato tko se u Crkvi bori za prvo mjesto, tko želi vladati drugima, taj nije ništa shvatio od Kristova Evanđelja i sam se isključuje iz Kraljevstva Božjega. Lomeći Kristovo tijelo na Euharistijskoj gozbi i imajući udjela u njegovoj krvi, mi izjavljujemo da smo s njime solidarni i da skupa s njime pred Bogom tvorimo jedno tijelo, odnosno sačinjavamo samo jedan narod Božji. Isus je trpio za sve nas, jer zahvaljujući solidarnosti uspostavljenoj u utjelovljenju, On pripada svim ljudima. A to je ono što se u našoj kršćanskoj vjeri naziva spasenje. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Iz 53,10-11 Ps 33 (32) Heb 4,14-16 Mk 10,35-45 |