23.09.2010., četvrtak
GODINA B - 28. NEDJELJA KROZ GODINU
|
DVADEST I OSMA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina B) MUDROST: OSTAVITI SVE I POĆI ZA ISUSOM KRISTOM  Ikona: Sveta Mudrost »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Mudrost je dar Božji koji se blagotvorno očituje na raznim životnim područjima pravedna čovjeka. Štoviše, ona je učešće na samoj Mudrosti Božjoj. Ona je više krepost, nego sposobnost. Zato je čovjek svojojm voljom mora tražiti, moliti i izboriti. Ona nije ništa drugo doli vjernost Bogu, poštivanje Božjih zakona i prilagodba njegovoj mudrosti kojom je uredio ovaj svijet. Samo je mudrost neprolazna, besmrtna, vodi u Božju blizinu i čini ljude Božjim prijateljima. U njezinu se svjetlu uspostavlja pravilan odnos prema Bogu, ljudima i prema materijalnim dobrima. Samo tako shvaćena mudrost čini čovjeka sretnim. Stoga je treba zavoljeti, kao što se voli i ljubi zaručnica. Treba je zaslužiti i isprositi od Boga, jer svaka je žrtva premalena da se stekne mudrost i da se sačuva. Bog je podjeljuje ljudima posebne važnosti i ona im daje izvanredne sposobnosti za vršenje njihove službe i donosi im osobni ugled i bogatstvo. Tako je Gospodin Salomonu dao dar mudrosti koju je on cijenio iznad svakoga bogatstva. »Pomolih se, i razbor dobih. Zavapih, i primih duh mudrosti. Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja, i ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom. Nisam je htio uspoređivati ni sa draguljima, jer je sve zlato pred njom kao malo pijeska, a srebro je prema njoj kao blato.« (Mudr 7,7-9) Čak zdravlje i ljepota, pa i sama svjetlost dana koja je potrebna za život svakome čovjeku, ne dosežu njezinu vrijednost. »Ljubio sam je više od zdravlja i ljepote i zavolio više svjetlosti, jer njezin sjaj bez prestanka svijetli. A s njome su mi došla sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno.« (Mudr 7,10-11)  Bog daje mudrost Solomonu Bog nam je utjelovljenom Riječi objavio svoju višnju Mudrost. On nam je i danas priopćava po svome Duhu. I svojoj djeci koja ga vjerno mole, Otac nebeski i danas daje svoga Duha koji nadilazi sve darove. Svi oni koji imaju hrabrosti da se otrgnu od kumira ovoga svijeta te se trude da ljube Boga iznad svega, već sada imaju udjela u životu koji im je Bog obećao. Mnogi govore da je današnji svijet premisivan i konzumistički i da čovjek ničim nije vezan, jer je sve dopušteno. I čovjek toliko vrijedi koliko ima, odnosno koliko može potrošiti. Isus se suprostavlja toj struji i govori nam da nije sve dopušteno jer postoji i Božji zakon. A Bog nam govori da postoje i drugi ljudi prema kojima smo mi obavezni i bez kojih se ne možemo ostvariti. Stoga čovjek ne vrijedi koliko posjeduje i troši, nego koliko je kadar svoj život žrtvovati za druge i tako usrećiti i sebe i one s kojima živi i djeluje. Tu mudrost života kršćanin nalazi u Božjoj riječi. Ona prodire u unutrašnjosti našega života i razotkriva sve naše nedostatke, slabosti i polovičnosti. Ona razlučuje dobro od zla, tamu od svjetlosti u samome čovjeku i u svemu što ga okružuje. »Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača, prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje sklonost i namisli srca.« (Heb 4,12) Riječ Božja zahtjeva opredjeljenje. Ona čovjeka već sada i to svakoga časa njegova života stavlja pod sud Božji. »Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun.« (Heb 4,13) Zato na poziv Kristove riječi koju danas slušamo u Crkvi, pazimo da ne otvrdnu naša srca. Nek nas prožme njezina snaga obraćenja. Prihvaćajmo je s vjerom kako bismo postigli sreću života koju nam Bog nudi. Nije dovoljno da vršimo samo zapovijedi Božje. Krist od kršćana traži da svoje srce odvrate od svake sebičnosti i da se u posvemašnjoj ljubavi posvete jedino Bogu u službi braći ljudima. Božja mudrost koja se očituje u objavi Isusa Krista upućena je svim kršćanima. Ona danas riječima sv. Evanđelja po Marku poziva sve kršćane da se odreknu ovozemaljskog bogatstva da bi »slobodna srca« mogli »slijediti« Krista. Odreći se svega i poći za Isusom znači biti slobodan i za Boga i za ljude, te samoga sebe, svoje najveće bogatstvo staviti u službu drugima, naročito potrebnima. Evanđelje nam opisuje kako neki »bogat mladić« dotrči k Isusu koji je izlazio na put, klekne preda nj pa ga upita: »Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« (Mk 10,17) I kad ga je Isus podsjetio na zapovijedi Božje, on mu odgovori: »Učitelju, sve sam to očuvao od svoje mladosti.« (Mk 10,20) Isus je ostao zadivljen jednostavnošću i spontanošću kojom je »bogati mladić« odgovorio da je Božje zapovijedi očuvao od svoje mladosti. Zato ga nakon toga odgovora Krist »pogleda, zavoli ga i rekne mu: „Jedno ti nedostaje! Idi, što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu! A onda dođi i idi za mnom!” On se na tu riječ smrknu i ode žalostan, jer imaše velik imetak.« (Mk 10,21-22) Privrženost materijalnim dobrima zapriječila je tom »plemenitom« mladiću da potpuno prione uz jedino pravo dobro koje je Bog. Zato Isus i reče tom mladiću: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini« (Mk 10,18) da bi shvatio da Bogu uvijek treba dati prednost ispred svih ljudi i svakog dobra materijalnih stvari. Zatim nastupajući kao Bog Krist ga poziva da se odrekne svega »materijalnog bogatstva« i da pođe za njim. Božanska ljubav kojom je Isus zavolio tog mladića, bila je poziv da ga sljedi putem savršenstva i potpunog darivanja sama sebe Bogu. Ali preveliko bogatstvo toga mladića zatvorilo je vrata njegova srca Bogu i tako smrknuta i žalosna ga isključilo iz dionštva na baštinu kraljevstva Božjega. Taj stav toga mladića, koji je zbog ovozemaljskih dobara odbio Božju ljubav i poziv k spasenju, toliko je ražalostio Krista da je dva puta ponovio svojim učenicima kako je teško bogatašima ući u kraljevstvo Božje: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene, nego bogatašu u kraljevstvo Božje.« (Mk 10,24-25)  Ušice iglene Te riječi Isusove toliko su pogodile apostole i učenike da su se snebivali i pitali međusobno jedan drugoga: »Pa tko se onda može spasiti?« (Mk 10,26). Isus vidjevši sve to upre pogled u njih i reče: »Ljudima je nemoguće, a ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!« (Mk 10,27) Spasenje ne ovisi dakle samo o izvršavanju zapovijedi i o ljudskim djelima već je to dar (milost) ljubavi Božje, tko prihvaća tu milost Božje ljubavi on će uvijek imati u sebi snage da se odrekne lažljivih, prolaznih i propadljivih dobara ovoga svijeta da bi dušom i srcem prionuo uz jedino pravo i neprolazno bogatstvo, a to je Isus Krist, Sin Božji i naš Gospodin i Bog Stvoritelj, Otkupitelj i Spasitelj. To je dobro shvatio Petar koji za razliku od »bogatog mladića«, sa velikim zadovoljstvom poče govoriti Isus: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« (Mk 10,28) Taj širokogrudni odgovor i potpuno sebedarje njegovih apostola Bogu toliko se oduševilo Krista da je pun radosti obećao njima i svim svojim učenicima svih vremena do svršetka svijeta veliku nagradu ovdje na zemlji i život vječni u nebesima. Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi Evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko: kuće, i braću, i sestre, i majke, i djecu, i polja – i u budućem vijeku život vječni« (Mk 10,29-30). Isus Krist i njegovo Evanđelje spasenja koje se treba navijestiti svakome stvorenju jesu, dakle, najveće vrijednosti i bogatstvo koje moramo postići i radi kojih treba odreći se svega: stvari pa čak i najdražih osoba. Eto to je Mudrost Božja za nas danas: spoznati Isusa Krista po Duhu Svetome koji nam ga objavljuje i osvjetljuje; imati snage i hrabrosti ostaviti sve i poći za njim da bismo preko njega mogli ući u kraljevstvo Božje i baštiniti život vječni od Boga Oca. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Mudr 7,7-11 Ps 90 (89) Heb 4,12-13 Mk 10,17-30 |