24.09.2010., petak
VJENČANJE 5
|
BOŽJI NAUM O BRAKU I OBITELJI Čovjek, slika Boga i ljubavi Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre, dragi mladenci! Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku; pozivajući ga ljubavlju na postojanje. Istodobno je Bog pozvao čovjeka na ljubav. Bog je ljubav i u sebi živi otajstvo osobnog zajedništva ljubavi. Stvarajući ljudsku narav muškarca i žene na svoju sliku i trajno je uzdržavajući u postojanju, Bog u nju upisuje poziv, pa prema tome sposobnost i odgovornost ljubavi i zajedništva. Ljubav je, dakle, temeljni i urođeni poziv svakog ljudskog bića.  Dosljedno tome, spolnost, kojom se muž i žena međusobno predaju činima svojstvenim i isključivim supružnicima, nije nešto jedino biološko, već zadire u ljudsku osobnost kao takvu. Ona (spolnost) se istinski ljudski ostvaruje jedino ako je cjelovit dio ljubavi kojom se muž i žena potpuno predaju jedno drugome sve do smrti. Tjelesno bi predanje bilo laž ako nije znak i plod potpunog osobnog predanja, u kojem je prisutna cijela osoba, pa i u svojoj vremenitosti. Ako osoba nešto pridržava za sebe, pa i mogućnost da se drukčije opredijeli za budućnost, time prestaje biti posvemašnje predanje. Ta cjelovitost, koju traži bračna ljubav, isto tako odgovara i zahtjevima odgovorne plodnosti: budući da je ona usmjerena rađanju ljudskoga bića, po svojoj naravi nadilazi čisto biološki poredak i obuhvaća skup osobnih vrednota za čiji je skladan rast nužno da oba roditelja trajno i skladno daju svoj prilog. Jedino »mjesto«, koje omogućuje takvo darivanje u svoj svojoj istinitosti, jest ženidba, to jest ugovor bračne ljubavi ili svjestan i slobodan izbor kojim muž i žena prihvaćaju prisnu zajednicu života i ljubavi kako ju je htio sam Bog i koja svoje pravo značenje očituje jedino u tom svijetu. Ustanova ženidbe nije nepravedno uplitanje Crkve, društva ili neke vlasti, niti je to izvanjsko nametanje neke forme, već unutarnji zahtjev ugovora bračne ljubavi koji se javno potvrđuje jedinstvenim i isključivim, jer jedino se tako živi puna vjernost naumu Boga Stvoritelja. Ta vjernost, daleko od toga da smanjuje slobodu osobe, osigurava je naprotiv od svake samovolje i relativizma, te je čini dionikom u stvoriteljskoj Mudrosti. Isus Krist objavljuje izvornu istinu o ženidbi, istinu »početka«, te oslobađajući čovjeka tvrdoće srca, osposobljuje ga da je u cjelovitosti ostvaruje. Snagom sakramentalnosti svoje ženidbe, supružnici su međusobno nerazdruživo povezani, pripadajući jedno drugome, oni doista, sakramentalnim znakom, uprisutnjuju odnos Krista s njegovom Crkvom. Bračni su drugovi, dakle, za Crkvu trajno podsjećanje onoga što se zbilo na križu. Oni su jedan za drugoga i za svoju djecu svjedoci spasenja kojega ih sakrament čini dionicima. Ženidba je kao i svaki sakrament spomen-čin, posadašnjuje i proročki navještaj događaja spasa. Prema Božjem naumu ženidba je temelj šire zajednice obitelji, jer sama ustanova ženidbe i bračna ljubav usmjerene su k rađanju i odgoju djece u kojima oni nalaze svoju krunu.  U svojoj najdubljoj stvarnosti ljubav je u biti dar, a bračna se ljubav, ako supružnike vodi k uzajamnoj »spoznaji« koja ih čini »jednim tijelom«, ne iscrpljuje u bračnom paru. Ta bračna ljubav osposobljava supružnike za najveće moguće darivanje, kojim postaju s Bogom suradnici u davanju života drugoj ljudskoj osobi. Tako bračni drugovi dok se predaju jedno drugome, preko samih sebe daruju jedno stvarno biće, dijete, živi odraz svoje ljubavi, trajni su znak bračnog jedinstva te živa i nerazrješiva sinteza svoga bića kao oca i majke. Postavši roditeljima, bračni drugovi od Boga primaju dar nove odgovornosti. Njihova je roditeljska ljubav pozvana da za njihovu djecu postane vidljiv znak same ljubavi Boga, »od kojega ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji« (Ef 3,15). U braku i obitelji stvara se čitav niz međuljudskih odnosa: - zaručnički odnosi, očinstvo - majčinstvo, sinovstvo - bratstvo – preko koji ih je svaka osoba uvedena u »ljudsku obitelj« i u »Božju obitelj« - Crkvu. Kršćanski brak i obitelj grade Crkvu. U obitelji, naime, ljudska osoba nije samo rođena i odgojem postupno uvođena u ljudsku zajednicu, već po preporodu krsta i odgojem vjere ona je isto tako uvedena u Božju obitelj – Crkvu. Ljudska obitelj, razorena grijehom, otkupiteljskom je snagom Kristove smrti i uskrsnuća ponovno uspostavljena u svome jedinstvu. Kršćanska je ženidba, koja ima udjela u spasenjskoj djelotvornosti toga događaja, prirodno mjesto na kojem se ostvaruje uklapanje ljudske osobe u veliku obitelj Crkve.  Nalog, koji je na početku dan mužu i ženi, da rastu i množe se, doseže tako svu svoju istinu i svoje puno ostvarenje. Obitelj, rođena iz sakramenta ženidbe, za Crkvu je kolijevka i mjesto gdje može ostvariti svoje vlastito uključenje u ljudske naraštaje, a te naraštaje u Crkvu. A u tome je roditeljima potrebna Božja milost i pomoć koju će moći uvijek naći u molitvi. Prema tome, dragi mladenci, ako želite živjeti kršćanskim i sakramentalnim bračnim životom, kako to danas obećavate Bogu i Crkvi, potrebno je da se svakodnevno zajednički molite, da prisustvujete nedjeljnoj svetoj Misi i da redovno primate svete sakramente po kojima ćete uvijek biti sjedinjeni s Bogom i Bog s vama. Isus i Marija su s Vama i uvijek će biti uz Vas da Vam pomognu samo ako Vi ih budete ljubili i u svakidašnjim molitvama im se utjecali za pomoć. Neka Marija, Kraljica obitelji Vas uvijek čuva u Božjoj ljubavi. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Post 1,26-28. 31a (str. 32) Ps 128 (127), 1. 2. 3. 4-5 (str. 57) Mt 19,3-6 (str. 64) |