23.09.2010., četvrtak
GODINA B - 19. NEDJELJA KROZ GODINU
|
DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina B) ISUS KRIST JE KRUH VJEČNOGA ŽIVOTA »Zaista, zaista, kažem vam, onaj koji vjeruje ima vječni život. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše manu u pustinji i pomriješe. Ovo je onaj kruh što s neba silazi da onaj tko od njega jede ne umre. Ja sam živi kruh koji je sišao s neba. Ako tko jede od ovoga kruha, živjet će zauvijek. Kruh koji ću ja dati jest tijelo moje – za život svijeta.« (Iv 6,47-51) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Svako živo biće uzdržava se i raste hraneći se. Isto vrijedi i za naš nadnaravni kršćanski život. Bez nebeskoga kruha ne možemo imati života u sebi. Zato Isus proglašuje da je On živi kruh koji je s neba sišao za život svijeta. Stoga više nego svagdanja hrana i piće za tijelo, čovjeku je potreban sam Isus Krist, koji je Kruh života. A svima onima koji uz njega prianjaju vjerom, Isus obećava da će živjeti Božjim životom.  Prorok Ililja Zato tajanstvena hrana kojom je bio okrijepljen prorok Ilija na svom teškom putu do Božjeg brda Horeba, od kršćanske tradicije se već odavno tumači kao pralik Euharistije. Euharistijska okrepa oduvijek se zove popudbina, ne samo kad se nosi umirućima, nego i živima. To je Hrana i Piće da ne klonemo na putu u nebesku domovinu. To je Hrana i Piće kojima je Bog krijepi svoju Crkvu (Božju) na putu, u hodu (Ecclesia peregrinans). Stoga je Euharistija izraz vrhunske Božje ljubavi i brige za zajednicu svojih vjernika, za Crkvu. Tako veliki borac Božji Ilija za vrijeme otpadnika kralja Ahaba i bezbožne kraljice Jezabele osjeća premorenost u svojoj misiji i naporima oko očuvanja (pravovjernosti) prave vjere u Boga u svome narodu. Odlučio je zato poći u pustinju, očito do Božjeg brda Horeba, do Sinaja da se – u blizini Božjoj ponovo ohrabri i napuni božanskim snagama. Ali, eto, on na putu sustaje. Bog ga čudesno hrani i krijepi snom. Potom ga budi i potiče da nastavi put, dug put do Gospodnjega brda Horeba. »On pogleda, kad gle – kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio pa opet legao. Ali se anđeo Gospodnji javi i drugi put, dotače ga i reče: „Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!” Ustao je, jeo i pio. I okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba.« (1 Kr 19,6-8) Euharistija nam ne daje samo snage za život, nego nas iznad svega potiče na pravu i istinsku ljubav prema Bogu i čovjeku. A to je plod stanovanja Duha Svetoga u nama. Naročiti plod Duha Svetoga i vrhunski način nasljedovanja Kristova jest velikodušnost u praštanju. Upravo po tom uzajamnom praštanju i još više po uzajamnoj ljubavi naš kršćanski život postaje ona prava, miomirisna žrtva Bogu ugodna, u Kristu. Takav ima biti novi život onih koji su vjerom povezani s Kristom. Zato sv. Pavao apostol poručuje svima nama: »Neka se ukloni od vas svaka vrsta gorčine, gnjeva, srdžbe, vike i psovke, sa svakom vrstom zloće! Mjesto toga budite jedan prema drugom prijazni, puni milosrđa! Opraštajte jedan drugome, kao što je i Bog vama oprostio u Kristu! Budite, dakle, nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris.« (Ef 4,31-5,2) Time je naš kršćanski život označen kao putovanje prema nebeskoj domovini i kao napredovanje i rast u sve većoj sazrelosti u Duhu Svetome. Stoga vjera, dar Božje milosti, preduvjet je da svi prihvatimo Isusa kao živi kruh, izvor vječnog života u nama. Ali u taj najveći misterij Kristove osobe može vjernika uvesti samo nebeski Otac. Da bi se čovjek vinuo do pune osobne privrženosti Kristu Isusu, treba da bude od Oca privučen i od njega poučen. »Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac koji me posla. I ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. (...) Tko god sluša Oca i prima njegovu nauku, dolazi k meni. To ne znači da je tko vidio Oca. Samo onaj koji dolazi od Boga vidio je Oca.« (Iv 6,44. 45b.-46) – kaže Isus. U ovim Isusovim riječima se ističe uskrsni značaj Euharistije. Život koji nam Krist dariva je punina egzistencije, to je uskrsni i vječni život. »Zaista, zaista, kažem vam, onaj koji vjeruje ima vječni život. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše manu u pustinji i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba da onaj tko od njega jede ne umre nikada. Ja sam živi kruh koji je sišao s neba. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će zauvijek. Kruh koji ću ja dati jest tijelo moje za život svijeta.« (Iv 6,47-51)  Na taj način povezani s Isusom, mi postajemo najintimnije povezani i među sobom. To je euharistijsko bratstvo. A onda kada smo postali jedno među sobom, po Isusu mi postajemo jedno i s nebeskim Ocem. Veza toga jedinstva jest Duh Sveti. Tako po toj euharistijskoj povezanosti s Kristom i mi postajemo kao i Isus »čovjek za druge« ljude. Zato nas Isus i hrani samim svojim za nas predanim tijelom i svojom za sve nas prolivenom krvlju. U tome se sastoji sva žrtvena vrijednost cijeloga našega kršćanskoga života. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: 1 Kr 19,4-8 Ps 34 (33) Ef 4,30-5,2 Iv 6,41-51 |