rujan, 2010 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
SAKRAMENT SVETE ŽENIDBE Pozdrav mladencima Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre, dragi mladenci...! Dobro došli u kuću Božju, u dom Božji, pred oltar Gospodnji! S ovom dobrodošlicom i s najboljim i najljepšim čestitkama i željama, koje Vam ja kao svećenik Božji, i službenik svete Crkve upućujem u ime Božje i u ime Crkve, započet ćemo sada sa sv. Misom, sa spomen-žrtvom našeg otkupljenja i našega spasenja, u kojoj ćemo slaviti i još jedan veliki sakrament, tj, sakrament kršćanskoga braka ili svete Ženidbe. Propovijed BRAČNA LJUBAV I ZAJEDNIŠTVO ŽIVOTA U OBITELJI »Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.« (Mk 10,9) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre, dragi mladenci! Vi ste na Vaše »ženidbene pozivnice« stavili iz »hvalospjeva ljubavi« sv. Pavla apostola ove redke: »Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, (...) sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.« (1 Kor 12,4-5a; 7-8) Ovim citatom iz »hvalospjeva ljubavi« svetoga Pavla apostola dali ste mi povoda da Vam govorim o »istinskoj Ljubavi« koja će danas Vas dvoje sjediniti u jedno u kršćanskome braku. Nonet franjevaca konventualaca: Hvalospjev ljubavi Što je, dakle, ljubav? Ljubav je Bog!!! Apostol ljubavi, sveti Ivan evanđelist, piše ovako: »Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu.« (1 Iv 4,16). Ljubav, dakle, ima svoj početak u Bogu i od Boga proizlazi. Ljubav je apsolutno potrebna za izgradnju svake ljudske i crkvene zajednice, a pogotovu za izgradnju jedne obitelji. Čovjek, stvoren na sliku Božju ne ostvaruje smisao svojega života samo u materijalnim dobrima, nego nosi u sebi potrebu susreta s jednim bićem koje je sposobno da uđe u zajedništvo ljubavi i života s njime. Zato čovjek u ženi otkriva drugu sliku samoga sebe. Tajna veličine čovjeka stvorena na sliku i priliku Božju ne sastoji se u mužu i ženi odvojeno, nego u zajedništvu njihovih osoba sve do potpunog i plodonosnog sjedinjenja u uzajamnom dijalogu ljubavi. Stoga spolno određenje muškarca i žene kao i cijelo njihovo ljudsko biće trebaju se shvatiti kao prisutnost, prepoznavanje, dar i prihvaćanje jedno drugoga. Ta istovrsnost muškarca i žene, a u isto vrijeme duboka raznolikost, sačinjavaju njihovu privlačnost i pripadnost jednoga drugome. Zato samo muškarac i žena mogu sklopiti bračni savez ljubavi i života i tako zajedno osnovati jednu obitelj. Stoga ženidbena ljubav i bračni život ulaze u vrhunski plan Boga Stvoritelja. Zato »reče Gospodin Bog: „Nije dobro da čovjek bude sam! Načinit ću mu pomoć kao što je on.”« (Post 2,18) I kad Gospodin Bog, kako piše u sv. Pismu, napravi ženu od »rebra« što ga je uzeo od čovjeka te mu je predstavi kao svadbeni dar, čovjek pun radosti reče: »Odjednom, evo kosti od mojih kosti, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od Čovjeka kad je uzeta!« (Post 2,23) Istom u ženi, dakle, čovjek otkriva svoj par, biće sebi blisko, svoje drugo »ja«. I kao što je »rebro« dio čovječjeg tijela, tako i žena, iako različita od čovjeka, preodređena je da skupa s njime sačinjava »jedno tijelo«. Zato naravna snaga ljubavi koja veže muža i ženu jača je od one koja veže djecu s njihovim roditeljima. »Stog će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza ženu svoju i dvoje njih bit će jedno tijelo.« (Post 2,24) Prema tome Bog je u početku naumio da jedinstvo između muža i žene bude čvrsto. On ih je stvorio kao bića koja se uzajamno nadopunjuju i koja zajedno tvore jedan život. Njihova uzajamna ljubav jest osobni dar koji treba prožimati sav njihov život. Radi toga sreća muškarca se nalazi u njegovoj dobroj ženi, njihova zajednička sreća u njihovoj djeci. Dakle, muž i žena moraju se uzajamno ljubiti i poštivati da bi mogli ostvarivati ciljeve svojega zajedničkog bračnoga života i da bi mogli lakše ispuniti svoje bračne obaveze. A ciljevi braka su: uzajamno dobro samih supružnika u duhovnom i materijalnom smislu i da budu Božji suradnici u prenošenju života na nova ljudska bića, odnosno na svoje vlastito potomstvo. Stoga bračna ljubav između muža i žene neminovno zahtjeva od supružnika i ispunjenje njihovih bračnih obaveza: a to su ženidbena vjernost sve do smrti i plodnost braka, odnosno rađanje djece i njihov ljudski i kršćanski odgoj. Da bi supružnici ostvarili svoje uzajamno dobro u svakom pogledu, muž i žena obećavaju pred Bogom i Crkvom u sakramentu ženidbe ljubav i vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti sve do smrti. Bračni savez koji muž i žena slobodno sklapaju nalaže supružnicima dužnost da ga drže jedinstvenim i nerazriješivim sve do groba. »Što je Bog združio, čovjek neka ne rastavlja.« (Mk 10,9) – govori Isus. Dakle, uzajamna pripadnost muža i žene temelji se na stvoriteljskoj volji Božjoj i nema ljudske vlasti koja se u to smije miješati. Na taj način Krist potvrđuje nerazriješivost braka, jer u njemu se jedna osoba potpuno daruje drugoj u ljubavi. Muž i žena sjedinjeni skupa u ljubavi bračnim savezom ostvaruju božansku moć stvaranja života. Stoga ljudska »spolnost« ima veliku vrijednost i dostojanstvo jer putem njezine pravilne upotrebe prolazi misterij ili otajstvo ljubavi i života. Zato je plodnost dar Božji supružnicima. Plodnost braka ili rađanje djece je jedna od svrha ženidbe. Dijete je plod i dovršenje uzajamnog dara supružnika ono niče iz samoga srca njihove ljubavi. Ako bračna ljubav nije plodna rađanjem djece onda se tu ne radi o ljubavi nego o sebičnosti ili egoizmu. Također Crkva, koja se opredjeljuje za život, uči da svaki bračni čin mora ostati otvoren za prenošenje života. Stoga Crkva strogo osuđuje svako sprečavanje začeća djeteta i svaki pobačaj ili abortus i čedomorstvo djece naziva se »strašnim zločinima«. Dijete je najveći dar Božji roditeljima, jer najuzvišeniji dar braka jest ljudska osoba. Dijete Bogu pripada, a roditeljima je dano samo da ga čuvaju i odgajaju tako da postane pravim čovjekom i kršćaninom. A u tome je roditeljima potrebna Božja milost i pomoć koju će moći uvijek naći u molitvi. Prema tome, dragi mladenci..., ako želite živjeti svetim i čistim, kršćanskim životom, kako to danas obećavate Bogu i Crkvi, potrebno je da se svakodnevno zajednički molite, da prisustvujete nedjeljnoj svetoj Misi i da redovno primate svete sakramente po kojima ćete uvijek biti sjedinjeni s Bogom i Bog s Vama. Isus i Marija su s Vama i uvijek će biti uz Vas da Vam pomognu samo ako ih Vi budete ljubili i u svakidašnjim molitvama im se utjecali za pomoć. Neka Vas Majka »lijepe Ljubavi« uvijek čuva u Božjoj ljubavi. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Post 2,18-24 1 Kor 12,31.1.3-8a (str 45) 1 Iv 4,16 s. Ps 128 (127), 1-2. 3. 4-5 (str. 57) Mk 10,6-9 (str. 66) Misa Vjenčanja: str. 665 Misala Molitva vjernika: str. 76-77 Molitva nad mladencima poslije molitve: Oče naš...! str. 83-84 Konačni blagoslov: str 87-89 |