24.09.2010., petak
202. VJENČANJE 2
BRAČNA LJUBAV I ZAJEDNIŠTVO ŽIVOTA »Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo.« (Mt 19,5) Hvaljen Isus i Marija! Dragi mladenci! Iako ste rođeni zemljopisno daleko jedno od drugoga, ipak Božja providnost Vas je združila. Vi ste se jednoga dana susreli, upoznali se, zaljubili se jedno u drugo i odlučili ste ući u zajednički žvot u kršćanskom braku. I danas ćete Vašu ljubav svečano potvrditi pred Bogom i Crkvom u sakramentu svete ženidbe. Mnogi ljudi pogrešno shvaćaju ljubav i zloupotrebljavaju njezino značenje i smisao. Tako neki ljubavlju nazivaju grijehe bludnosti izvan braka i grijehe preljuba u braku. Dok drugi ljubavlju smatraju perverzne i protuprirodne sklonosti muškarca prema muškarcu i žene prema ženi. I što je najgore neke države svijeta i to baš kršćanske i katoličke tradicije su takve protuprirodne homoseksualne veze ozakonili i proglasili brakom i takve homoseksualne zajednice nazvali obitelj. I tako te države ruše temelje svake osnovne prirodne i normalne ljudske i društvene zajednice, a to su prirodno i normalno bračno zajedništvo života u ljubavi između muškarca i žene koje se zove obitelj. Što je, dakle, ljubav? Ljubav je Bog!!! Apostol ljubavi sveti Ivan evanđelist piše ovako: »Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu.« (1 Iv 4,16). Svaka prava i istinska ljubav potječe od Boga i ima svoj temelj u Bogu. A to je u prvom redu roditeljska ljubav oca i majke prema svojoj vlastitoj prirodno rođenoj djeci. Zatim bratska i rodbinska ljubav između braće i sestara i bliže rodbine. I na koncu najveća od svih jest bračna ljubav između muškarca i žene u zakonitom i za nas kršćane sakramentalnom braku. Da, Isus Krist svojom božanskom ljubavlju pročišćava i posvećuje tu prirodnu, krhku i slabu ljudsku ljubav između muža i žene i uzdiže je na dostojanstvo sakramenta. A sakramenti su sredstva milosti i posvećenja čovjeka i spasenja ljudi. U sakramentima se Bog sjedinjuje s čovjekom i čovjek s Bogom. Zato po riječima apostola Pavla kršćanski brak je »veliki Sakrament«, jer je simbol i znak božanske ljubavi između Krista – zaručnika i njegove Crkve – zaručnice. I kao što je Krist toliko ljubio svoju Crkvu da je za nju predao svoj život i prolio svu svoju predragocjenu krv na drvetu križa da bi je očistio od svake ljage grijeha i kao neokaljanu i čistu zaručnicu sjedinio sa sobom, isto tako muž treba ljubiti svoju ženu kao vlastito tijelo i biti spreman za nju i život svoj dati. Isto tako kao što je Crkva u svemu poslušna i pokorna svome zaručniku Kristu, tako govori apostol Pavao: »Žene neka budu podložne muževima kao Gospodinu! Jer, muž je glava žene kao i Krist Crkve (...) Pa kao što je Crkva podložna Kristu, tako i žene muževima u Svemu!« (Ef 5,22-24) »Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.« (Mk 10,7-9)  Dakle, muž i žena moraju se uzajamno ljubiti i poštivati da bi mogli ostvariti ciljeve svojega zajedničkoga bračnoga života i da bi mogli lakše ispuniti svoje bračne obveze. A ciljevi braka su: uzajamno dobro samih supružnika u duhovnom i materijalnom smislu i da budu Božji suradnici u prenošenju života na nova ljudska bića, odnosno na svoje vlastito potomstvo. Ta se dva značenja ili vrijednosti ženidbe ne mogu odvojiti, a da se ne oslabi duhovni život ženidbenih drugova i kompromitiraju dobro braka i budućnost obitelji. Bračna ljubav između muža i žene stoga neminovno zahtjeva od supružnika i ispunjenje njihovih bračnih obaveza: a to su ženidbena vjernost sve do smrti i plodnost braka, odnosno rađanje djece i njihov ljudski i kršćanski odgoj. Da bi supružnici ostvarili svoje uzajamno dobro u svakom pogledu, muž i žena obećaju pred Bogom i Crkvom u sakramentu ženidbe ljubav i vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti sve do smrti. Bračni savez koji su slobodno sklopili nalaže supružnicima dužnost da ga drže jedinstvenim i nerazriješivim sve do groba. »Što je Bog združio, čovjek neka ne rastavlja.« (Mk 10,9) govori Isus. Isto tako plodnost je dar Božji supružnicima. Plodnost braka ili rađanje djece jedna je od svrha ženidbe. Dijete ne dolazi izvana da se pridoda uzajmnoj ljubavi supružnika. Ono niče iz samog srca njihova uzajamnog dara kojemu je plod i dovršenje. Ako bračna ljubav nije plodna rađanjem djece onda se tu ne radi o ljubavi nego o sebičnosti (ili egoizmu). Također Crkva koja se opredjeljuje za život, uči da svaki bračni čin mora ostati otvoren za prenošenje života. Stoga Crkva strogo osuđuje svako sprečavanje začeća djeteta i svaki pobačaj (ili abortus) i čedomorstvo djece naziva »strašnim zločinima«. Ovaj nauk crkvenog Učiteljstva se temelji na neraskidivoj vezi između dvojakog značenja bračnog čina: značenja sjedinjenja i rađanja. Tu je povezanost bračnog čina Bog ustanovio i čovjek je ne smije samovoljno raskinuti. »Pozvani da daju život, supružnici sudjeluju u Božjoj stvarateljskoj moći i očinstvu. „U dužnosti prenošenja i odgajanja ljudskoga života, što treba smatrati njima svojstvenim poslanjem, supruzi znaju da su suradnici ljubavi Boga Stvoritelja i na neki način njezini tumači. Stoga će svoju zadaću ispuniti s ljudskom i kršćanskom odgovornošću.” (GS 50)« (KKC 2367) Dijete nije neki dug, nego dar Božji roditeljima. Najuzvišeniji dar braka jest ljudska osoba. Zato se ni u kojem slučaju dijete ne može smatrati objektom vlasništva roditelja. Dijete Bogu pripada, a roditeljima je dano samo da ga čuvaju i odgajaju tako da postane pravim čovjekom i kršćaninom. A u tome je roditeljima potrebna Božja milost i pomoć koju će moći uvijek naći u molitvi. Prema tome, dragi mladenci, ako želite živjeti svetim i čistim, kršćanskim i sakramentalnim bračnim životom, kako to danas obećavate Bogu i Crkvi, potrebno je da se svakodnevno zajednički molite, da prisustvujete nedjeljnoj svetoj Misi i da redovno primate svete skramente po kojima ćete uvijek biti sjedinjeni s Bogom i Bog s vama.  A u svim krizama vašega zajedničkoga bračnoga života obratite se u molitvi Majci Božjoj Mariji za pomoć, a Marija će kao i na svadbi u Kani Galilejskoj učiniti da njezin Sin Isus Krist svaku vodu vaših bračnih problema i nevolja pretvori u dobro vino ljubavi i uzajamnog razumijevanja. Samo u društvu Isusa i Marije bit ćete sretni ovdje na zemlji i jednoga dana blaženi na nebu. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Ef 5,2a. 25-32 (str. 46) Ps 128 (127), 1-2. 3. 4-5 (str. 57) Mt 19,3-6 (str. 64) (Mk 10,6-9 – str. 66) Misa za vjenčanje: str. 665 |