25.09.2010., subota
GODINA B - 18. NEDJELJA KROZ GODINU
|
OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina B) EUHARISTIJA: KRUH ŽIVOTA »Ja sam kruh života« Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Vrijeme prolaska odabranog Božjeg naroda Izraela pustinjom bilo je vrijeme velike Božje kušnje i odgoja. Narod je bio uvijek sklon da kod prvih poteškoća požali za Egiptom, koliko god je ondje život bio ropski težak; i da izgubi povjerenje u vodstvo Mojsija i Arona i – što je još gore – povjerenje u ljubav i postojanu brigu samoga Boga za svoj narod. Zato su uvijek bili u napasti da svoje povjerenje potraže opet u samima sebi, makar su toliko puta iskusili da si nisu kadri pomoći. Hebreji u pustinji dobro su osjećali svoju nemoć, i čekali su hranu od Boga koji je uvijek vjeran i brine se o svome narodu. Stoga hrana »mane« vidljiv je znak Božje ljubavi prema njegovu narodu unatoč nevjeri i pobuni tog istog naroda. »Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: „Manhu – Što je to?” Jer nisu znali što je. Onda im Mojsije reče: „To je kruh koji vam Gospodin daje za hranu.”« (Izl 16,15)  Skupljanje mane Sve ove događaje Staroga Saveza treba imati pred očima da bi se bolje shvatilo »čudo umnažanja kruha« koje je Isus učinio, jer sami Židovi upliću na to razgovor o »mani« kojom je Bog u pustinji čudesno hranio svoj narod. Isus to potvrđuje i kaže: »Zaista, zaista kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istiniti; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« (Iv 6,32-33) Isti Bog, Otac, koji je onda bio na djelu i tada nahranio svoj narod onom prolaznom hranom, sada u samome svojem Sinu pruža novi, nepropadljivi „Kruh” koji „silazi s neba” i daje život svijetu. A kad su Židovi zatražili »toga kruha», Isus im sasvim jasno odgovori: »Ja sam Kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada« (Iv 6,35). Sve to znači da samo vjera nam može pomoći da otkrijemo tajnu (misterij) otajstva Kristova koji se u Euharstiji daje kao »kruh života« besmrtnim dušama djece Božje. Židovi nisu tražili Isusa kao »kruh Božji koji silazi s neba i daje život svijetu«, već zato što su jeli i nasitili se od onih »hljebova i ribica« koje je On na čudesan način umnožio. Zato Isus nakon toga umnažanja kruha usmjeruje svoje slušatelje prema vječnom životu. »Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin čovječji, jer njega Otac – Bog – opečati« (Iv 6,27). Svaki čovjek, a da to i ne zna, osjeća glad i žeđ za Bogom koju može utažiti jedino Krist – kruh pravoga života – kojega je Otac opečatio pomazanjem Duha Svetoga. Stoga je svaka riječ Kristova »hranjiva« za život vječni, puna je Duha i života. A napose je – snagom istoga Duha Svetoga - »hranjiv« onaj »Kruh života« koji će nam Krist pružiti u Euharistiji. Židovi su dobro shvatili da Isus od njih traži povjerenje u Boga koji šalje Sina svojega s neba kao »kruh istiniti« koji »daje život svijetu« kada kažu: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« (Iv 6,28) Zato im Isus jasno odgovori: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga koga je poslao« (Iv 6,29). Bog ne traži od njih nešto posebno, neka djela, već jedino »djelo Božje« koje ljudima donosi spasenje, a to je da vjerom u ljubavi prihvate »spasenje Božje« koje im Otac nudi u svome jedinorođenome Sinu Isusu Kristu. Ako budu vjerovali u Sina Božjega, onda neće raditi za »hranu propadljivu«, »nego za hranu koja ostaje za život vječni« (Iv 6,27). Isus Krist je ta hrana, taj »kruh života« kojega Bog Otac šalje svome narodu i svakome čovjeku dobre volje da bi dao život svijetu.  „Kruh Božji” je dakle osobu Isusa Krista, utjelovljena Božja riječ koja nam daje pravi život i utažuje našu žeđ za istinom. Otkupljenje koje je Krist izveo preobražava sve one koji ga primaju u nove ljude koji žive novim životom. Stoga svi oni koji vjerom prihvaćaju Krista i postaju udovi njegovi, ne smiju više živjeti kao pogani. Kršćani koji se hrane »kruhom života« koji nam se daje u Euharistiji moraju životom svjedočiti svoju vjeru i svojim činima trebaju pokazati da je njihovo obraćenje od njih učinilo nove ljude na sliku uskrsloga Krista. Tko je sposoban da prihvati u samome sebi Krista kao »dar života«, on je već »novi čovjek« o kojem govori sv. Pavao apostol u svojoj poslanici Efežanima kada nas poziva da (se odreknemo) odložimo »prijašenje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propust«, a da se obnavljamo »duhom svoje pameti« i obučemo »novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine« (Ef 4,20-24). Tko se opredijeli za Krista, on se mora odreći grešnog načina života i svih zavodljivosti »svijeta grijeha« da bi bio spreman na neprestanu obnovu svojega života u Duhu Svetome. Ne može se vjerom pristati uz Krista, a ne promijeniti samu strukturu svojega bića i način svojega života. Tko god se povjeri Isusu Kristu mora se obnoviti i preobraziti u novo biće, jer je On »kruh života« koji silazi s neba od Boga da bi dao život svijetu. Oni koji uz Krista prijanjaju vjerom moraju živjeti Božjim životom. Stoga vjera, dar Božje milosti, preduvjet je da prihvatimo Isusa kao »živi kruh« i izvor vječnoga života u nama. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Izl 16,2-4. 12-15 Ps 78 (77) Ef 4,17. 20-24 Iv 6,24-35 |