25.09.2010., subota
GODINA B - 16. NEDJELJA KROZ GODINU
|
ŠESNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina B) SLUGE GOSPODNJE, A NE GOSPODARI »Kad iziđe, vidje silan svijet, i sažali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira, pa ih stane poučavati mnogo čemu.« Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Pastir naroda Božjeg treba biti ponizni sluga povjerenoga mu stada, a ne gospodar koji raspršuje i uništava stado Božje. On mora biti uljudan i ljubazan sa svima, poznavati životnu situaciju ljudi i ljubiti svaku pojedinu osobu kao svoje »vlastito dijete«. Dobri pastir treba biti čovjek »snažna duha« i sposoban da obrani »svoje stado« od svih navala »divljih životinja« (usp. Mt 10,16; Dj 20,29). Njegov autoritet mora se temeljiti na pobožnosti i ljubavi prema stadu Gospodnjem. Samo tako njegova vlast će biti besprijekorna i mudra, jer će se temeljiti na pravu i pravednosti.  Ali, nažalost, vlast vrlo često postaje velika napast. Zato pastiri odabranog Božjeg naroda Izraela pokazali su se nevjerni svojemu poslanju. Nisu tražili Jahvu svoga Boga već su se okrenuli protiv njega (usp. Jer 2,8; 10,21). Nisu se brinuli za Božje stado, nego su pasli sami sebe dopuštajući da se stado rasprši i izgubi (usp. Ez 34,3; Jer 2,1-6). Osuđujući nesvjesne pastire koji napuštaju narod, Bog naviješta da će on doći i brinuti se za svoje ovce. Zatim će ih snabdjeti »pastirima po svome srcu« koji će ih pasti na »zelenim pašnjacima i mirnim vodama« dok ne bude samo »jedan pastir« i »jedan Bog i Otac« svih. To je ono o čemu nam govori današnje prvo čitanje iz Knjige proroka Jeremije gdje prorok nagovješćuje također i dolazak »idealnog pastira« i »kralja« koji će učiniti da procvjeta za sve svetost i pravednost. »Evo dolaze dani – riječ je Gospodnja – podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i biti mudar, i činit će pravo i pravicu u zemlji.« (Jer 23,5) To mesijansko proročanstvo u punini je ostvareno u Isusu Kristu, Dobrom Pastiru, kojega prorok Jeremija naziva: »Gospodin, Pravda naša« (Jer 23,6). Zaista, Isus Krist svojim dolaskom na ovaj svijet donio je pravdu, mir i jedinstvo svim ljudima. Pogani koji su živjeli bez nade i bez Boga više nisu stranci jer je križ Kristov razorio svaku ogradu podvojenosti. Krist na križu, raširenim rukama, grli cijeli svijet, uz cijenu svoje žrtvene Smrti, svojega predanja Ocu za cijeli svijet, Isus razdaljeno čovječanstvo zbližuje. Doista, on je Mir naš! »I dođe te navijesti mir onima daleko i mir onima blizu, jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu.« (Ef 2,18) To sve učini za nas Isus Krist »dobri pastir« o kojem nam govori današnje Evanđelje po Marku. On toliko ljubi svoje stado da se zna »sažaliti do dna svoje utrobe« nad životnim situacijama ljudi. »Kad iziđe, vidje silan svijet, i sažali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira, pa ih stane poučavati mnogo čemu« (Mk 6,34). Stoga je mnoštvo svijeta »dolazilo i odlazilo« gdje god se nalazio tako da niti On niti njegovi apostoli »nisu imali kada ni jesti« (Mk 6,31). U ovom stavu Isusa i njegovih apostola prema narodu označen je »duh pastirskog služenja« u Crkvi: predati se potpuno Bogu u službi braći ljudima, odnosno žrtvovati svoj život da bi drugi mogli rasti »hraneći« se svim darovima Božjim na stolu »riječi i tijela« Kristova. A to je moguće samo onda ako pastir se osjeća »sluga« Gospdonji, a ne gospodar njegova stada. Isus Krist kao »dobri pastir« brine se također i o svojim apostolima. Zato, nakon njihova izvještaja »o svemu što su učinili i naučavali», On im reče: »Hajdete i vi u osamu, na samotno mjesto, i otpočinite malo« (Mk 6,31). Isus, dakle, želi da se i njegovi apostoli odmore malo od prevelikog posla te da on može malo s njima nasamo porazgovarati o njihovim prvim iskustvima propovijedanja Evanđelja. Na taj način je Krist htio poučiti apostole da i oni koji su glasnici Božji moraju naći slobodna vremena za sebe da bi mogli ući u dijalog (razgovor) sa svojim Bogom i slušati »riječ Božju« koju trebaju vjerno prenijeti onima koje je Bog povjerio njihovoj pastirskoj službi.  A sve to znači da svi oni koji imaju zadaću pastoralne službe u Crkvi moraju uvijek nastojati da njihov posao bude popraćen kontemplacijom i molitvom kao što je to činio sam Isus i njegovi apostoli. Što god više pastiri budu ono što moraju biti po nauci i primjeru Kristovu tim će više vjernici odgovoriti ljubavlju i vjernošću. A svi skupa, pastiri i vjernici, moramo rasti u zajedništvu vjere i ljubavi u Crkvi Kristovoj koja se izgrađuje na dobrovoljnoj suradnji sviju, iako u različitosti darova i službi, a za dobro cijele zajednice. Svi zajedno, pastiri i vjernici moramo surađivati s Kristom u djelu spasenja cijelog ljudskog roda. Stoga svi moramo težiti za jedinstvom Crkve. Što se više budemo međusobno poštivali i ljubili tim će Crkva Kristova biti jedinstvenija i jača. Izvan puta ljubavi, kojim trebamo svi ići, nema spasenja niti za Crkvu niti za svijet. Prema tome dopustimo da nas jedino Krist vodi za ruku prema luci spasenja, jer samo po njemu »u jednome Duhu imamo pristup Ocu« (Mk 6,34) našem Bogu. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Jr 23,1-6 Ps 23 (22) Ef 2,13-18 Mk 6,30-34 |