25.09.2010., subota
GODINA B - 5. NEDJELJA KROZ GODINU
|
PETA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina B) TAJNA BOLESTI – TRPLJENJA I DAR OZDRAVLJENJA Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Današnja Liturgija stavlja nas pred veliki misterij – tajnu boli, muke i trpljenja. Bolesti i trpljenja koje prate čitav naš život prouzrokuju u nama osjećaje nesigurnosti. One su izražaj slabosti i krhkosti naše ljudske naravi i čine život čovjeka nepoželjnim jer se protive želji svakog čovjeka za ostvarenjem svoje ljudske osobe, za stabilnošću i sigurnošću. Problem boli i trpljenja oduvijek muči svakoga čovjeka svih vremena i svih kultura. Također sv. Pismo, koje je ogledalo stanja ljudskoga života, neprestano govori o krikovima boli, muka i trpljenja koji se uzdižu sa zemlje k nebu. To je baš ono o čemu nam govori današnje prvo čitanje iz Knjige o Jobu.  Job zahvaćen teškim obiteljskim nesrećama i osobnim bolima, mukama i trpljenjima izražava gorčinu, patnje i životna zla Gospodinu i obraća se njemu u pomoć. On uspoređuje život čovjeka na zemlji životu jednoga roba i nadničara koji je pun borbi i razočaranja. Čovjek, kojega su pogodile takve nesreće i takvo zlo, zaista drugo ništa ne želi nego da umre i da ga nastane s lica zemlje. Job nije samo bio lišen svoje stoke i svojega bogatstva već i svojih sinova i kćeri. A kao da sve to nije bilo dosta napustili su ga svi njegovi susjedi i prijatelji pa čak i donekle njegova vlastita žena. A da bolovi i patnje Jobove budu što veći i što žešći Sotona ga je udario i tjelesnim zlom i bolešću gube. Ali i tu se neprijatelj Božji i ljudski nije zaustavio jer je vidio da je Job ostao nepokolebljiv u svojoj vjeri u Boga pa ga je počeo mučiti i unutrašnjim sukobima osjećaja da ga je Bog kaznio i potpuno napustio. U ovakvoj životnoj situaciji izgleda da Jobu ništa drugo ne preostaje nego tražiti od Boga da umre ili da ga pak Bog izbavi od svega toga zla i da ga spasi. Ali Job ne traži nijedno ni drugo. On se osjeća nevinim pred Bogom jer nije prekršio njegove zapovijedi i moli se samo da mu Bog da jedan trenutak mira prije smrti i kaže: »Spomeni se: život moj je samo lahor i oko mi neće više vidjeti sreće« (Job 7,7). Iako Job pod pritiskom svega toga zla što je pogodilo njega osobno i svu njegovu obitelj osjeća u sebi veliku pobunu protiv Boga, on ipak vjeruje u Boga i ostaje vjeran njegovim zapovijedima. Zato on ne odgovara ništa na optužbe svojih prijatelja i želi samo razgovarati s Bogom i njemu samo povjeriti sve svoje boli, muke i nevolje. Iako je okružen sa svih strana svakom vrstom zla, Job čvrsto vjeruje i ne gubi pouzdanje u Boga jer zna da je Bog pravedan i da spašava one koji ga ljube. Ovaj slučaj s Jobom poučava nas da bolesti i sve ostale životne nesreće koje nas snalaze u životu nisu uvijek povezani s našim osobnim grijesima, već mogu biti i kušnja naše vjere u Boga. Bog dopušta da nas snađu svakojake kušnje da bi učvrstio našu vjeru, povećao nadu i usavršio ljubav prema njemu. Tako Job prokušan svakovrsnim nevoljama postaje model pravog vjernika koji ljubi pravoga Boga samo radi Boga bez ikakvih drugih interesa. Zatim vrlo često dragi Bog dopušta da nas snađu razne bolesti, bijede i nevolje da bi nas očistio od grijeha i da bi nas u Duhu Svetome svojemu mogao što bolje sa sobom sjediniti u ljubavi. Sam Isus Krist, Sin Božji i otkupitelj i spasitelj ljudskoga roda uzima lik trpećega Sluge Božjega jer je uzeo na se sve naše bolesti, slabosti i grijehe da bi nas ozdravio u svojim svetim ranama. Bog ne želi naše trpljenje, ali nam omogućuje da se po njemu oslobodimo grijeha i živimo njegovim Božanskim životom. U Isusu Kristu Bog nam dolazi u susret i spašava naše tijelo i našu dušu. Isus vraća ljudima i tjelesno zdravlje i time očituje kako je Bog dobar prema njima te odgaja vjeru učenika koji su pozvani da budu njegovi svjedoci. Stoga oslobađanje ljudi od nečistih i zlih duhova i ozdravljenja od raznih bolesti što je Krist činio bili su znak da je Kraljevstvo Božje među ljudima. Ozdravljenja su otkupiteljska djela Spasitelja ljudi i anticipacija njegove uskrsne pobjede nad svakim zlom i pobjeda novoga čovjeka koji pod utjecajem Duha Svetoga vraća sve stvari na njihovo pravo i izvorno mjesto po planu Boga Oca. Ozdravljenja ljudi od njihovih bolesti bila su spasiteljski činovi Isusa Krista koji su označavali radikalnu i općenitu obnovu čovjeka i svijeta u Bogu. Prema tome kada stignu posljedna vremena i kad Duh Sveti bude potpuno obnovio lice zemlje nestat će svake bolesti, tuge i žalosti i Bog će otrti svaku suzu s očiju svoje djece. Sve ovo je tako lijepo izraženo u današnjem svetom Evanđelju po Marku koje nam predstavlja Isusa Krista kao liječnika ljudskih duša i tjelesa i kao osloboditelja od svih zala što muče čovječanstvo. Sve to Isus čini tako spontano i prirodno tako da dobivamo utisak da on jednostavno dijeli život i zdravlje. I to je baš sve tako. Isus dijeli život drugim ljudima iz punine božanskog života koji se nalazi u njemu. Sve je to znak spasenja i ljubavi i potvrda da je Bog prisutan među ljudima da ih oslobodi od njihove nesreće i da ih uvjeri da On djeluje u svijetu i na fizički način kad je to potrebno. Kad Isus čini čudo vanjskog ozdravljenja od bolesti. On u isto vrijeme čini još veće čudo unutrašnjeg preobraženja čovjeka i njegova potpunog obraćenja Bogu. To je slučaj punice Petrove koja je odmah, nakon što ju je Isus ozdravio, stavila se u službu njemu i njegovim apostolima u potpunom predanju svetoj volji Božjoj. Zapravo u tome se i sastojalo Isusovo poslanje na ovoj zemlji da oslobađa ljude od zlih duhova i da ih ozdravlja tako da bi otvorio srca njihova Bogu i njegovu Evanđelju. Zato Isus se moli i dan i noć i čini čudesa. Stoga je On i sišao s neba od Oca na ovaj svijet da učini od cijelog čovječanstva Kraljevstvo Božje: kraljevstvo ljubavi, života, pravde i mira.  Isus Krist i dan danas ispunjuje po Duhu Svetome ovo svoje spasiteljsko poslanje i djelo otkupljenja svijeta u Crkvi preko svojih apostola i njihovih naljednika i suradnika. Zato aspotol Pavao, kako smo to danas čuli iz njegove prve poslanice Korinćanima, pokazuje se kao sluga svoje braće kao što je bio i Isus Krist. Od onoga dana kada je Krist na put prema Damasku obuhvatio Pavla svojom svjetlošću i svojom ljubavlju, On ne može drugo ništa činiti nego propovijedati cijelom svijetu ljubav Božju koja se očitovala u njegovu Sinu Isusu Kristu. Zato Pavao apostol koji se trudio da u svemu bude sličan svojemu učitelju i Gospodinu Isusu Kristu, a pogotovu u ljubavi prema Bogu i bližnjemu kaže za sebe: »Bijah nejakima nejak, da nejake steknem. Svima bijah sve, da pošto poto neke spasim. A sve činim poradi Evanđelja, da bih i ja bio suzajedničar u njemu.« (1 Kor 9,22-23) Isusova i naša Majka Marija, koja se prije više od 150 godina ukazala u Lurdu, sišla je i neprestano silazi s neba na zemlju da nam dokaže i da nas uvjeri koliko nas Bog kao Otac i Ona kao Majka ljube. I Marija kao i Isus, moću Božjom i snagom Duha Svetoga, čini čudesa i ozdravlja u Lurdu i svugdje po svijetu u njenim svetištima da bi ljude obratila Bogu i pošto poto nekoga spasila. Bog nam šalje svoju Majku na ovu zemlju jer nitko bolje od majčina srca ne može shvatiti i razumijeti boli, muke i trpljenja svoje djece. Bog nam šalje Mariju jer nitko bolje od Majke ne može izliječiti rane duša i srdaca ljudi današnjeg čovječanstva. U Mariju su uprte oči Božje koji želi spasiti svoju djecu i oči Crkve koja gleda u kakvim se sve opasnostima nalaze kršćani i cijelo čovječasntvo. Zato sv. Crkva, posebno u ovoj (svetoj Marijanskoj) godini, poziva nas kršćane i sve ljude dobre volje da poslušamo glas Božji koji nas preko Marije Majke Isusove i Majke naše poziva na obraćenje i da se povratimo Bogu u kojemu jedinome možemo naći ljubav, veselje, radost, pravdu, mir, život i spasenje. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Job 7,1-4,6-7 Ps 147 1 Kor 9,16-19.22-23 Mk 1,29-39 |