25.09.2010., subota
GODINA B - 4. NEDJELJA KROZ GODINU
|
ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina B) ISUS BOŽJI PROROK Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Povijest spasenja ljudskoga roda jest povijest živoga Boga koji govori svome narodu. U ovoj povijesti dar proročanstva se pojavljuje kao snaga Božja koja obuhvaća čitav Izrael kao odabrani Božji narod već od početka njegova opstanka. Prorok nije samo onaj koji otkriva i propovijeda buduće događaje. On je prije svega posrednik između Boga i ljudi i vjerni nosioc Božje riječi upućene narodu Božjemu. On je kao točka susreta čovjeka s istinom i svetom voljom Božjom. Vrlo često prorok se bori protiv zla i grijeha naroda kada krši zakone Božje. Prorok osuđuje svaku ispraznu izvanjsku pobožnost i žrtve koje u sebi sakrivaju licemjerstvo i nepravdu. Bog uspostavlja proroka da iščupa, sruši i uništi sve ono što nije Božje tako da bi Bog mogao posijati, posaditi i sagraditi u ljudskim dušama i srcima sjeme, biljke i zgrade svojega kraljevstva. Zato prorok mora više puta ući i u sukob s ljudima koji se odupiru volji Božjoj i protive kraljevstvu njegovu. Bog zadužuje svoga proroka da oslobodi narod od svega onoga što ga udaljuje od pravog i istinitog Boga. On mora narod Božji osloboditi od svih lažnih božanstava (kumira) i privesti ga vjernosti Savezu Božjem i njegovim zapovijedima. Stoga prorok mora navješćivati riječ Božju, a narod treba slušati ono što Bog govori preko usta svojega proroka.  Današnje prvo čitanje iz Knjige Ponovljenog Zakona predstavlja nam Mojsija kao prototip pravog i istinitog Božjeg proroka. Zatim Bog obećaje Izraelu preko Mojsija da će mu u budućnosti podići proroka kao on i koji će biti nosioc svete volje Božje narodu kojega će poticati na vjernost Zakonu Saveza. Nato reče Gospodin Mojsiju: »Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavljat ću svoje riječi u njegova usta, da im kazuje sve što mu zapovijedim. I ne bude li tko poslušao mojih riječi, što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom.« (Pnz 18,15. 18,19) Kako vidimo Bog obećava Mojsiju da će svome narodu poslati proroka u najuzvišenijem smislu riječi. Taj prorok bit će sama Božja riječ koja će boraviti među ljudima, Sin jedinac koji će ljude naučiti upoznavati njihova Oca. Baš na početku Novoga Zavjeta očekivanje jednog takvog proroka mnogo se osjećalo u narodu. Stoga su Ivana Krstitelja neprestano pitali da nije on taj prorok. I kad je Isus počeo javno djelovati odmah je narod u njemu prepoznao »proroka« kojega je Bog preko Mojsija obećao svome narodu. Poslije čuda umnažanja kruhova narod kaže: »Ovo je zaista prorok koji treba doći na svijet« (Iv 6,14). Današnje sveto Evanđelje po Marku prikazuje nam Isusa gdje u gradu Kafarnaumu uči narod »kao onaj koji ima vlast« (Mk 1,22). Dubinom svoje nauke i svojom moći nad zlim duhom Krist se pokazuje kao prorok poslan od Boga koji nam priopćava Božjeg Duha. Zato se svi zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nove li i snažne nauke! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.« (Mk 1,27). Narod vidi, dakle, da Isus naučava s vlašću, a ne kao pismoznanci, i da njegova vlast dolazi od Boga jer je potvrđena čudesima. Isusovo čudo vlasti nad nečistim duhom znak je njegove pobjede moći Sotone paklenoga koju će On uništiti svojojm smrću na križu i svojim uskrsnućem. Isus naučava kao onaj koji ima vlast jer njegova riječ stvara odmah nove događaje i nove situacije, otkriva misli i namjere ljudskih srdaca, udaljuje i ruši moć Sotone. Sve to se očituje u Isusovu prvom, javnom i nasilnom sudaru sa snagama zla koje on progoni snagom svoje božanske riječi koja prodire, otkriva i potresa same ljudske savjesti. Zato Isus i zaprijeti nečistome duhu koji se nalazio u opsjednutome čovjeku: »Umukni i iziđi iz njega!« Na te riječi Kristove »nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.« (Mk 1,25-26). Evo jasnog dokaza vlasti s kojom Isus naučava, ta vlast je moć i snaga koja uništava sile paklenih duhova jer proizlazi iz njegove Božanske osobe. Iako vlast s kojom Krist naučava se očituje u snazi njegove riječi, ona ipak prebiva u njegovoj osobi Sina Božjega. To Sotona odmah uočava kad mu kaže: »Znam tko si: Svetac Božji!« (Mk 1,25) Ali Isus ne prihvaća tu ispovijest Sotone paklenoga jer je lažna zato što Sotona stavlja odmah ogradu između sebe i Krista tiječima: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš?« (Mk 1,24) Sotona, dakle, ne priznaje Isusa za svojega Boga i Gospodina kojemu se treba pokoriti s radošću, ljubavlju i poštivanjem, već u njemu vidi svojega neprijatelja koji je došao da uništi njegovo pakleno kraljevstvo zla i grijeha u ljudskim dušama i srcima.  To je zapravo glavni razlog zbog čega je Isus i došao na ovu zemlju da ljude oslobađa od ropstva kraljevstva Sotone koji čovjeka tlaači i uništava. Taj »novi nauk« Kristov, naučavan s vlašću, koji oslobađa i čini čovjeka novim, prouzrokovao je veliko iznenađenje na početku kršćanstva kao i dan danas. Baš o tome govori sv. Pavao apostol u današnjem drugom čitanju iz njegove Prve poslanice Korinćanima u kojem nam govori o djevičanstvu kao o proročkom daru onima koji su izabrani za kraljevstvo nebesko. Sv. Pavao apostol s time ne podcjenjuje svetost kršćanske ženidbe koja se temelji na Kristovoj ljubavi i koju on naziva velikim sakramentom jer označuje ljubav Isusa i njegove Crkve. Sv. Pavao samo želi reći, da djevičanstvo, koje je i on sam izabrao, omogućuje da slobodnije prionemo uz Gospodina Isusa Krista. Oženjen čovjek i udata žena, kaže on, brinu se za svjetsko, kako da ugode jedno drugome, dok neoženjen čovjek i žena neudata i djevica brinu se za Gospodina i da budu sveti i tijelom i duhom jer svoju ljubav mogu u potpunosti dati Gospodinu bez podjele srca (usp. 1 Kor 7,32-35). Prema tome djevičanski život nije ništa drugo nego slobodan izbor jedne veće ljubavi koju treba potpuno dati Bogu i svim ljudima, a ne samo mužu i ženi i svojoj vlastitoj djeci. Djevičanstvo otvara i širi srce ljubavi Gospodnjoj i ponuđeno je svima onima koji žele ljubiti u potpunosti i bez ikakve podjele srca Gospodina Boga. Djevičanstvo je jedan proročki dar svima onima koji znaju i žele otvoriti i dati svoje srce veličini i uzvišenosti Ljubavi Božje za dobro čitave Crkve Kristove. »Tko to može shvatiti, neka shvati« (Mt 19,12), kaže Gospodin, i neka pođe za Isusom Kristom! Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Pnz 18,15-20 Ps 95 1 Kor 7,32-35 Mk 1,21-28 |