25.09.2010., subota
GODINA B - 3. NEDJELJA KROZ GODINU
|
TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina B) OBRAĆENJE Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Riječ Božja koju smo sada slušali u današnjim liturgijskim čitanjima sv. Pisma govori nam o obraćenju. Da bismo postali Božji prijatelji i ušli u njegovo kraljevstvo, ne možemo se osloniti sami na sebe i računati samo na svoje ljudske spoobnosti, djela i zasluge. Valja nam otvoreno priznati Bogu svoje nedostatke i tražiti od Njega oproštenje. Bog neprestano zove čovjeka i to svakoga čovjeka da se obrati k Njemu da bi imao spasenje. Božji poziv na obraćenje je hitan za svakog čovjeka: ako čovjek odbije taj poziv, on će izgubiti mogućnost da bude bolji, sretniji, u svojoj duši bogatiji, otvoreniji za ljubav i za život. A svaki čovjek koji sluša Božju riječ te mu je žao za zlo što je počinio, a spremno prihvaća obraćenje, prima Božje oproštenje i postaje prijatelj Božji.  Jona u Ninivi Ovaj osjećaj hitne potrebe za obraćenjem vidi se u današnjem prvom čitanju iz Knjige proroka Jone gdje se prorok Jona obraća Ninivljanima ovim riječima: »Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena« (Jon 3,4). Budući da nije bilo vremena za gubljenje, građani Ninive »povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega. Bog vidje što su učinili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio, i ne učini« (Jon 3,5.10). Sva sreća Ninivljana se sastojala u tome što su na vrijeme prihvatili Božji poziv, preko proroka Jone, na obraćenje i tako su spasili od srdžbe Božje svoj život i sav grad. Sve to nam govori da jedini uvjet da bi postigli spasenje Božje jest taj da vjerujemo Bogu i da napustimo grijeh i zlo. Primjer Ninivljana jest jedna opomena za sve nevjernike i jedan poziv svima nama da se obratimo i da krenemo kroz život onim putem koji će nas dovesti Bogu i Srcu njegove ljubavi, milosrđa i praštanja. Ovaj poziv na obraćenje, tj. da napustimo život grijeha i zla i da izaberemo put novoga života koji će nas dovesti k Bogu, upućuje nam također i sv. Pavao apostol u svojoj Prvoj poslanici Korinćanima, kako smo to lijepo čuli u današnjem drugom čitanju. Sveti Pavao nas podsjeća na to da je naš život ovdje na zemlji prolazan i prema tome ne smijemo kasniti u našoj odluci za Boga. Ne postoji dakle nikakva vrijednost u životu, niti bogatstvo, niti imetak, niti posao, pa čak niti obitelj, koja bi se mogla i smjela staviti kao zastor, brana između Boga i čovjeka tako da spriječi naše obraćenje i potpuni pristanak uz Gospodina Boga. Tko se odlučio slijediti Isusa Krista, on se zapravo mora odreći lažnih i prolaznih vrednota ovoga svijeta, jer je izabrao Krista kao najveću i apsolutnu vrijednost svojega života. Svaki čovjek koji se želi spasiti i ući u kraljevstvo Božje mora se što prije odlučiti za Isusa Krista. Poziv na hitno i potpuno obraćenje Gospodinu Bogu bez ikakva oklijevanja upućen je svim ljudima dobre volje koji žele postići spasenje od samoga našega Gospodina Isusa Krista prvim riječima njegova propovijedanja Evanđelja Božjega kad kaže: »Ispunilo se vrijeme, približilo se Kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte Evanđelju!« (Mk 1,15) Stoga ovdašnji trenutak našega života je odlučujući za svakoga čovjeka jer je ovo vrijeme, vrijeme spasenja ili propasti. U svakidašnjim trenutcima našega života ovdje na zemlji se odigrava naša vječna sudbina. Kraljevstvo Božje u Isusu Kristu se približilo svakome čovjeku i svaki čovjek koji ima hrabrosti da se odrekne grijeha i zla može ući u to kraljevstvo samo ako želi. Isus Krist je došao na ovaj svijet da uspostavi kraljevstvo Božje među ljudima. Svojim utjelovljenjem, rođenjem, riječima i djelima, Isus je uspostavio Božje kraljevstvo na ovome svijetu. Zato svaki čovjek mora zauzeti jedan svoj osobni stav prema Gospodinu Bogu; mora se odlučiti ili za Boga ili protiv Boga. Nitko ne može biti indifirentan ili neutralan, već se mora odlučiti da li želi ući u Kraljevstvo Božje prihvaćajući Isusa Krista ili želi ostati vani u tami gdje će biti plač i škrgut zubi, odbijajući Isusa Krista. Bog nudi svoje kraljevstvo u Isusu Kristu svakome čovjeku. Ali ući u njega nije lako. Traži se da se čovjek obrati, da se obnovi, da preobrazi svoj život tako da Bog može ući u njegov život i preko takva čovjeka u svijet. To je sve izraženo u riječima Isusovim kad nam kategorički zapovijeda: »Obratite se i vjerujte Evanđelju!« (Mk 1,15). Obratiti se znači baš promjeniti način života i mišljenja i gledati na svijet i na sve vrednote ovoga svijeta očima Božjim. Vjerovati Evanđelju znači vjerovati Isusu Kristu i povjeriti se potpuno u njegove ruke jer samo od njega nam dolazi ljubav, život i spasenje. Vjerovati znači živjeti novim životom, životom djece Božje koji nam Isus nudi u svojem Evanđelju. Stoga vjerovati Evanđelju znači zapravo vjerovati Sinu Božjemu koji je vječno Evanđelje Božje kojega mi kršćani moramo utisnuti u našu pamet, u našu dušu, u naše srce i u naš život i živjeti po njemu.  Današnje sveto Evanđelje po Marku koje nam opisuje poziv prvih apostola Kristovih: Petra, Andrije, Jakova i Ivana, nudi nam živi i konkretni primjer pravoga, spremnoga i potpunoga odgovora na ponudu kraljevstva Božjega u osobi Isusa Krista. Isusov poziv: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« (Mk 1,17) zatiče iznenada ove njegove apostole kao ribe u vodi, ali oni se nisu dali smesti već su odmah napustili sve i pošli su za njim. Ovi ljudi su znali odmah prekinuti sa prošlošću: posao, obitelj i sve ostalo postaje sporedno; ono što vrijedi jest slijediti Isusa Krista i postati ribarima ljudi da bi bili dionici kraljevstva Božjega koje je već među ljudima. To su pravi heroji kršćanstva koji kao živi primjer govore svima nama kako se prihvaća kraljevstvo Božje vjerujući Isusu Kristu i živeći po njegovu Evanđelju. U ovoj osmini molitve za sjedinjenje kršćana svi mi moramo biti svjesni da Kristov poziv: »Obratite se i vjerujte Evanđelju!«, upućen je svim kršćanima svih vjeroispovjesti i svih crkvenih zajednica kao i svim ljudima. Kad svi kršćani budu ponovo povjerovali Kristu u Njegovu Evanđelju onda će tek zapravo shvatiti da su djeca jednog te istoga Boga Oca i braća i sestre jednog i istog Otkupitelja i Spasitelja Gospodina našega Isusa Krista. A da bi to shvatili potrebno nam je rasvjetljenje i milost Duha Svetoga: Duha vjere u Boga, povjerenja jedni drugima, ljubavi prema Bogu i čovjeku, Duha istine, mira, pravde, sloge i jedinstva. Samo Duh Sveti, Duh ljubavi koji proizlazi od Oca i Sina, može ukloniti sve nesloge i nerazumijevanja, zapreke koje još sprečavaju da dođe do potpunog jedinstva svih kršćana u jednoj vjeri i u jednoj Crkvi među ljudima i narodima. Zato se trebamo moliti Duhu Svetome koji vodi Crkvu Božju u neprevarljivosti istine Božje da otkloni od nas Duha Sotone paklenog: duha laži, prevare, zablude, nepovjerenja, mržnje, straha i podjeljenosti i da nas očisti od svake nečistoće, da nam da novo srce i novu dušu, da nas ponovo sabere iz svih naroda i da nas skupi iz svih zemalja u jednu Crkvu tako da bude jedno stado i jedan Pastir. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Jon 3,1-5. 10 Ps 25 1 Kor 7,29-31 Mk 1,14-20 |