26.09.2010., nedjelja
GODINA B - 3. VAZMENA NEDJELJA
|
TREĆA VAZMENA NEDJELJA (Godina B) ISUS JE UMRO I USKRSNUO, APOSTOLI SU SVJEDOCI NJEGOVA USKRSNUĆA ISUS KRIST JE UMRO I USKRSNUO ZA NAS LJUDE Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Smrt i uskrsnuće su dva nedjeljiva vida Kristova otajstva. On je »Sluga Božji« na kojem se savršeno ostvaruje Božji naum s čovjekom i Očevi planovi spasenja ljudskoga roda. Predan je smrti, ali Bog ga uskrisi od mrtvih.  Carl Heinrich Bloch: Uskrsnuće (II) Riječ Božja koju smo sada slušali u današnjim liturgijskim čitanjima sv. Pisma želi nam pomoći da sve dublje prodremo u ova vazmena otajstva. Otajstvo Uskrsa zaista je veliko ne samo u neizmjernoj ljubavi Božjoj prema nama ljudima koja je dokazana u smrti Kristovoj na križu za naše spasenje, već i u njegovu uskrsnuću od mrtvih snagom Duha Svetoga. Ovaj najvažniji događaj smrti i uskrsnuća Kristova u povijesti čovječanstva je središte naše svete vjere, središte kršćanstva. Apostoli su svjesni toga da sve njihovo poslanje se sastoji u tome da dadnu svjedočanstvo riječju i životom Isusu Kristu koji je umro i uskrsnuo po nagoviještanju svetih Pisama. Kršćanska zajednica otkriva u tim događajima života Isusova ostvarenje proročanstava Staroga Zavjeta: On je Mesija, Božji poslanik i sluga, Otkupitelj i Spasitelj svoje braće, svetac i pravednik Božji koji je bio izdan, zanijekan sa strane Židova i predan u ruke poganima i ubijen. »U one dane: Reče Petar narodu: „Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših proslavi Slugu svoga Isusa, kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom koji je već bio odlučio pustiti ga. Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da Vam se daruje ubojica. Začetnika života ubiste! No Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci.î« (Dj 3,3-15) Smrt Isusova, sablazan Židovima koji nisu shvatili njegovo poslanje, rasvjetljuje novom svjetlošću Božje planove spasenja svoga naroda. Sva obećanja koja je Bog dao narodu svojega Saveza ispunila su se u Kristu u kojem Bog prvo nudi svome narodu milost pokajanja i obraćenja. Stoga sv. Petar poziva Židove koji su zanijekali i ubili Isusa, Začetnika života, da se pokaju za to svoje zlodjelo i da se obrate Bogu da bi imali oproštenje grijeha. »I sada, braćo, znam da ste to uradili iz neznanja, kao i glavari vaši. Ali Bog tako ispuni što unaprijed objavi po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti. Pokajte se dakle i obratite, da se izbrišu grijesi vaši.« (Dj 3,17-19)  Fra Angelico: Sv. Petar propovijeda Židovi su iz mržnje ubili Isusa, ali Bog ga je iz ljubavi proslavio uskrsnuvši ga od mrtvih. Apostoli su svjedoci baš te ljubavi Božje koja je uskrisila od mrtvih Isusa Nazarećanina, Sina Božjega i Marijina. Sva kršćanska zajednica daje svjedočanstvo o njegovu uskrsnuću. Novi život te zajednice jest kvasac obraćenja za sve ljude. Stoga ta ista ljubav Božja spašava sve one koji se kaju za svoje grijehe i obraćaju se Bogu po Isusu Kristu. Krist nas pomiruje s Bogom. On je umro zbog naših grijeha i radi našega spasenja. Isus nas uvijek zagovara kod svog Oca i moli za nas milost obraćenja. Odgovoriti njegovoj ljubavi znači mijenjati svoj život i u životu provoditi sve što Bog od nas traži. Život nas kršćana trajno je obraćenje. Svako razdoblje našega života ima se očitovati kao smrt starim navikama i napredak u novom životu koji je Krist donio svijetu. Sve to iziskuje od čovjeka obraćenje koje se sastoji u pokajanju za grijehe i u nastojanju (trudu) za novim životom ljubavi koji se ostvaruje u obdržavanju Božjih zapovijedi i zakona. »I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo.« (1 Iv 2,3) Tko ne živi po zapovijedima Božjim ne može reći iskrena srca da poznaje Boga i Njegova Jedinorođenoga Sina Isusa Krista. »Tko veli: „Poznajem gaî, a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja« (1 Iv 2,4-5) kaže sv. Ivan apostol. Sve je to moguće, ako mi čvrsto vjerujemo da je Isus Krist umro i uskrsnuo za nas i ako mi sami umremo grijehu i s njim uskrsnuo na jedan novi život. Zato se ne smijemo nikada bojati uskrsloga Gospodina ako se pokaže i nama kao i apostolima i ako nam kaže: »Mir Vama!«, jer je On uvijek među svojima. Zaista i mi svi osjećamo potrebu da se Gospodin očituje u našim životima te da tako uz njegovu pomoć nadvladamo kolebljivost koja nas znade zahvatiti. Vjera nam govori da je Isus uvijek živ i nazočan među nama te nas poziva da imamo udjela u njegovu djelu spasenja ljudi i čovječanstva.  Isus i nama danas kao i zbunjenim i prestrašenim apostolima govori: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam to! Opipajte me i vidite, jer duh tijela ni kostiju nema, kao što vidite da ja imam« (Lk 24,38-40). Da, potrebno je zaista gledati i opipati Gospodina da bi iskušali kako je On dobar. On je kao dobri Otac koji nam dolazi u susret raširenih ruku i srca otvorena, puna ljubavi i milosrđa, uvijek spreman da nam oprosti naše grijehe i da nam pruži svoje prijateljstvo. Na nama je da kušamo tu ljubav Gospodnju i da se dopustimo preobraziti od njega u nove ljude, tj. da uskrsnemo skupa s njime na novi, ljepši i svjetliji život. Baš zato je i nama potrebno da nam Isus kao i svojim apostolima »otvori pamet« da bi razumjeli Pisma koja govore da je Krist umro i uskrsnuo za nas »i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje na otpuštenje grijeha po svim narodima« (Lk 24,47) (kako nam to govori današnje sveto Evanđelje po Luki). Zadaća koju je Isus povjerio apostolima jest ta da navješćuju i svjedoče otajstvo njegove smrti i uskrsnuća i da tako pronose Kristovo spasenje širom svijeta. Spasenje se dakle postiže samo preko obraćenja i po oproštenju grijeha. Naše obraćenje u uskrslome Kristu može i mora označavati jedan proces duhovne obnove i oslobođenja našega i naše braće i sestara od životnog mrtvila koje nas paralizira pred tolikom krizom i izgubljenošću vjerskom, moralnom i društvenom u kojom se nalaze mnogi članovi Crkve i društva širom svijeta. Ako smo »djeca uskrsnuća«, moramo biti svjedoci »nade« u svijetu u kojem živimo. I ako budemo svjedoci uskrsnuća Isusova koje samo Bog može ostvariti i koje preobražava život svakog čovjeka obraćajući ga u nutrini da bi ga uključili u sveopći plan spasenja, spasit ćemo sami sebe i cijelo čovječanstvo. Smatram da vremena u kojima živimo traže da svi budemo aktivni i kreativni svjedoci Kristova uskrsnuća. »Svaki kršćanin (laik), kaže Drugi Vatikanski Sabor, mora pred svijetom biti svjedok uskrsnuća i života Gospodina Isusa, i znak Boga živoga.« (LG 38) Stoga svi moramo pravo spoznati i usvojiti Božju riječ, tumačiti je i shvaćati u svjetlu Duha koji nam je dan i svjedočiti je u konkretnom životu. Treba se ponovo vratiti u posjed ove riječi koju nam je Krist dao na krštenju pod simbolom male upaljene svijeće. Mi možemo svjedočiti da je Krist uskrsnuo i da živi samo onda ako je On uskrsnuo u nama i ako u nama živi. Kad smo sposobni da se drugima otvorimo, da oprostimo i da budemo veseli, tek tada možemo shvatiti da je Krist uistinu uskrsnuo u nama i da smo u stanju i drugima ga svjedočiti. Sve drugo ne uvjerava. Slično je blijedom zimskom suncu koje svijetli, ali ne grije. 
Stoga Božja riječ mora ispunjati prostore i vremena svakodnevnoga našeg života. Zato je nužno da svi vjernici usvoje tu Božju riječ, s njome se združe, osjete se za nju i osobno odgovorni, budu njezini čuvari i u obitelji i na svim mjestima svakodnevnog života. Neka nas danas sveta Euharistija potakne da ponizno i odvažno odgovorimo na Kristovu ponudu da »budemo svjedoci njegova uskrsnuća« Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Dj 3,13-15. 17-19 Ps 4,2. 4. 7. 9. 1 Iv 2,1-5a Lk 24,35-48 |