27.09.2010., ponedjeljak
GODINA B - 5. KORIZMENA NEDJELJA-1
|
PETA KORIZMENA NEDJELJA (Godina B) UVOĐENJE U MISTERIJ »NOVOG SAVEZA« LJUBAVI IZMEĐU BOGA I ČOVJEKA  „Htjeli bismo vidjeti Isusaî Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Korizma nas sve dublje uvodi u vazmeni misterij: misterij muke, smrti i uskrsnuća Kristova. To je otajstvo ne samo Isusova nego i našega života. Bog hoće da mi živimo po tom misteriju (otajstvu), jer život jednog kršćanina i život zajednice vjernika nije ništa drugo nego život Isusov u nama. To je naš život s Kristom i po Kristu s Bogom Ocem i s našim bližnjim po Duhu Svetom. Duh Sveti nas iznutra najintimnije povezuje s Kristom i međusobno, a po Kristu s Bogom Ocem sviju nas. Na taj način mi živimo »Novi Savez« ljubavi s Bogom o kojem govori današnje prvo čitanje iz knjige proroka Jeremije. S Isusom Kristom uspostavljen je novi savez između Boga i čovjeka. Taj savez nije upisan na kamene ploče poput Sinajskog saveza (zakona), već je urezan u srce novog Božjeg naroda. Da bi stari savez zamijenio i priveo kraju, Bog preko usta proroka Jeremija naviješta savez koji će Krist jednom uspostaviti: novi, duhovni i sveopći savez. Tada će Bog od čovjeka tražiti vjeru koja proizlazi iz srca. »Evo dolaze dani – riječ je Gospodnja kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi Savez.« (Jr 31,31)  Prorok Jeremija Ako je do sada, kaže Jeremija, sve bilo samo vanjština, juridičko i ritualno i napisano na kamenim pločama, evo dolaze dani u kojim će vjera u Boga biti osobna, unutrašnja i nadnaravna. To će biti vjera života, jer će biti napisana u samom srcu čovjeka. »Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana – riječ je Gospodnja: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj« (Jr 31,32-33). Zakon života bit će vlastita savjest, pojedinaca i zajednice, ispravno formirana od Boga samoga koji će govoriti preko usta svojega Sina i od njegova Sina koji nam govori u Crkvi svojoj koja je njegovo mistično tijelo. »I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: „Spoznajte Gospodina!î jer svi će me poznavati, i malo i veliko – riječ je Gospodnja – jer će oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.« (Jer 31,34) Ovim novim stvarnostima i ovim potpuno drugačijim i životnim odnosima Boga s ljudima prorok Jeremija daje ime narod novoga saveza. Da bi nas uveo u taj novi savez koji je Bog htio konačno sklopiti s čovjekom, Krist je postao jedan od nas. Isus, Sin Božji, prihvatio je i smrt da bi sa svojom krvlju zapečatio ovaj »novi Savez« ljubavi između Boga i čovjeka. To je konačni i definitivni Savez između Boga i čovjeka i drugoga neće više biti do svršetka svijeta i za čitavu vječnost. Ovaj »novi Savez« ljubavi, zapečaćen krvlju Kristovom, potvrdili su svojom vlastitom krvlju neizmjeran broj ljudi i žena kroz povijest Crkve i kršćanstva da bi ostali vjerni svojemu Bogu. Pisac poslanice Hebrejima (koju smo slušali u današnjem drugom čitanju) govori nam da se sve ovo obistinilo u Isusu Kristu koji je za nas umro na križu. On umirući na križu za nas ljude, vezao se s nama ljudima zauvijek vječnom ljubavlju. On je za nas život svoj žrtvovao i ta žrtva života potvrđena smrću ne može se nazad uzeti. Stoga pred tom neopozivom života za nas ljude, mi bismo morali odgovoriti Bogu ljubavlju na tolikoj ljubavi Kristovoj. Zato taj novi Savez ljubavi između Boga i čovjeka treba da bude napisan u »srcu i duši« svakoga vjernika. Ako nas ljubav ne bude vezala s Bogom, neće nikakav drugi zakon biti sposoban da nas veže za njega pa makar bio proglašen gromovima i vatrom iz straha pred Božjom prisutnošću kao onaj na Sinaju. Korizmeni put posta, molitve i pokore treba nam pomoći da se u ljubavi susretnemo s Bogom i da s njim sklopimo novi prijateljski savez u krvi njegova Sina i našega Gospodina Isusa Krista.  Žrtveno janje Sve to je moguće samo ako u sebi posjedujemo unutrašnju spremnost da prihvatimo u svemu svetu volju Božju pa makar nas to koštalo i života kao Isusa na križu. »Krist je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onome koji ga je mogao spasiti od smrti.« (Heb 5,7) Iako ga nije oslobodio od smrti, Otac je svoga Sina uslišao jer mu je dao snage da izvrši njegovu svetu volju sve do smrti na križu. »I bi uslišan zbog svoje prednosti, premda Sin, iz onoga što prepati naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja – proglašen od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu.« (Heb 5,9) Zato ga je Bog Otac i uskrisio od mrtvih jer je uvijek vršio ono što je bila njegova sveta volja. Sve je ovo izraženo na divan i u isto vrijeme dramatičan način u današnjem sv. Evanđelju po Ivanu. Neki Grci, predstavnici svih poganskih naroda, žele vidjeti Isusa, jer su vjerojatno čuli za njega da je velik propovjednik i čudotvorac, silan na riječima i djelima. Stoga »Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: „Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.î Filip ode i kaže to Andriji, a Filip i Andrija odu i kažu Isusu.« (Iv 12,21)  Tissot: Pogani traže da vide Isusa To je bila Isusu prigoda da proglasi kako je došao njegov čas. To je čas proslave Sina Čovječjeg koji se događa po dragovoljnom prihvaćanju smrti »Isus im odgovori: „Došao je čas da se proslavi Sin čovječji. Zaista, zaista kažem Vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.î« (Iv 12,22). Na taj način Isus otkriva Grcima, koji predstavljaju donekle sve nas, ne samo misterij njegove spasonosne muke, već i tajnu našeg svakidašnjeg života u kojem se trebamo truditi da ga svugdje i na svakome mjestu slijedimo putem križa. »Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako tko hoće služiti mi, neka ide za mnom. I gdje sam ja ondje će biti i moj sluga. Ako tko hoće služiti mi, počastit će ga moj Otac.« (Iv 12,24-26) U ovoj muci i smrti što je Isus podnio za nas, nalazi se sva njegova slava. Proslava se Kristova očituje pak u tome da, uzdignut sa zemlje na križ, sve privlači k sebi. Isus je svjestan da je zato došao u ovaj čas i stoga prihvaća smrt dragovoljno te moli Oca da na taj način proslavi svoje ime. »Duša mi je sada potresna, i što da kažem? Oče, izbavi me od ovog časa! No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« (Iv 12,26-28) Isusova muka je proslavna muka. On će sebedarnom križevnom smrću proslaviti Oca i tako će svim ljudima pokazati koliko je vrijedan i kolike je ljubavi dostojan Bog. Krist će se tom mukom i smrću pokazati kakav je On Sin i koliko je voljan ljubiti Oca i nas. A sve je to nama ljudima tako teško shvatljivo, a još teže prihvatljivo. Stoga je potreban glas Boga Oca s neba koji jamči za ispravnost toga puta svojega Sina. »Uto dođe glas s neba: „Proslavio sam i opet ću proslaviti.î« (Iv 12,29) Otac nebeski će uskrsnućem proslaviti Sina svojega. Podižući ga iz groba, Otac će pred cijelim svijetom pokazati da mu je Isus Sin. Iako smrt potresa svojom jezom i dušu Kristovu, On se potpuno predaje u ruke Očeve baš toga odlučujućeg časa za cijelo čovječanstvo. Toga časa Spasitelj je sročio svoj i naš put križa kao put spasenja, svoj put smrti i ukopa kao put k uskrsnuću. Svaki njegov učenik, svaki koji ga sluša i ljubi neka pođe za njim jer je to konačni put proslave. »Ako tko hoće služiti mi, počastit će ga moj Otac« (Iv 12,29) Sve je to pitanje u tome hoćemo li u tom glasu Oca s nebesa prepoznati upravo tu potvrdu ili ćemo s mnoštvom nevjernika reći: »Zagrmjelo je!« (Iv 12,30) i ustanoviti kako je to anđeo samo Isusu zborio, jer samo On može tako nešto prihvatiti, a mi smo samo slabi ljudi. A Isus i nama govori: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi Vas« (Iv 12,31). Ali onoga časa kad Krist bude proslavljen na križu bit će osuđen knez ovog svijeta, Sotona pakleni, i svi oni koji njega slijede. »Sada je sud ovome svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen« (Iv 12,32) Svi oni koji ne prihvaćaju ljubav Božju u njegovu Sinu uzdignutu na križ bit će izbačeni s knezom ovoga svijeta iz orbite Božjega spasenja. Stoga konačna i definitivna pobjeda Kristova nas Sotonom bit će u duši i srcima svih onih koji se budu dali vjerom privući ljubavlju Isusa Krista, za nas raspetog na drvetu križa. »A ja, kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi, to reče da označi kakvom će smrću umrijeti.« (Iv 12,32-33) Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Jer 31,31-34 Ps 51 (50) Heb 5,7-9 Iv 12,20-33 |