rujan, 2010 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
DRUGA KORIZMENA NEDJELJA (Godina B) PUT KRIŽA VODI K SLAVI USKRSNUĆA »Uto naiđe oblak te ih prekrije, a iz oblaka dopre glas: „Ovo je Sin moj – Ljubljeni! Njega slušajte!î Odmah pogledaju oko sebe i ne vidješe više nikoga, već samo Isusa s njima. Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji ne uskrsne od mrtvih.« (Mk 9,7-9) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Savez koji je Bog sklopio s Noom i njegovim potomstvom, obnavlja i s Abrahamom koji tako postaje otac svih vjernika. Otad Bog stalno prati svoj narod na mukotrpnom životnom putu i vodi ga punini života slave uskrsnuća. Stoga kršćanin, Kristov učenik, znade da je put Križa u konačnici put k Uskrsnuću. U svjetlu tog otajstva (misterija) križa treba shvatiti i Abrahamovu kušnju u svezi s njegovim sinom jedincem, Izakom, koji je imao biti nosilac Božjih blagoslova za sve svoje potomstvo. Stari patrijarh nije mogao znati zašto ga Gospodin kuša, a još manje kako će svršiti ta strašna kušnja. Ali on je bio spreman da ide do kraja i da Božji zahtjev izvrši u potpunosti. Stavljen je na izbor: između Boga i sina jedinca i to od Boga darovana. Abraham se ne koleba kad Bog od njega traži da žrtvuje svoga sina Izaka. On se ne dvoumi jer zna na kojoj je strani odabir. U tome je njegova neusporedivo velika zasluga. Zato ga sam Bog izbavlja iz te užasne tjeskobe srca i duše. »Kunem se samim sobom, izjavljuje Gospodin: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali, morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. Budući da si poslušao glas moj, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom.« (Post 22,16-18) Juan de Valdes Leal: Žrtvovanje Izaka Bit žrtve Abrahamove nije njezino uništenje već poslušnost Bogu. On protiv svake ljudske nade, oslonjen samo na riječ Božju, povjerova Gospodinu i tako postade ocem u vjeri mnogih naroda (usp. Rim 4,19). To je slika Kristove žrtve kojom je nadvladana smrt i darovan život svim ljudima. Kršćanska je predaja u Isusu gledala savršeno ostvarenje Abrahamove žrtve Izaka. Izak na svojim leđima nosi drva za žrtvu, kao što i Isus drvo svoga križa. Izak je bio svezan, kao i Isus u vrijeme svoje muke. Obojica su iz poslušnosti bili spremni umrijeti: Izak voljom, Isus i stvarnošću. Bog ima pravo tražiti takvu žrtvu, jer smo svi Božji stvorovi, njegove sluge i sluškinje, kojima je On razbio okove grijeha i vječne smrti. Ipak Bog se ustručavao tražiti od Abrahama žrtvovanje sina iako je na to kao suvereni Gospodar svakoga života imao puno pravo. Ali kad se radilo o tome da On sam nama dade najveći dokaz svoje neshvatljive ljubavi, ne poštedje ni svog jedinorođenog Sina. Tu stojimo jednostavno pred tajnom Božje ljubavi prema nama grešnicima: radi nas ljudi i radi našega spasenja Sin je Božji sišao s neba na zemlju i njegov ga je Otac za sve nas predao u najstrašniju muku i najsramotniju smrt na križu. Zato sv. Pavao apostol s punim pravom zaključuje: »Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta On ni svoga Sina ne poštedje, nego ga za sve nas preda. Kako nam onda s njime neće sve darovati?« (Rim 8,31-32) U Isusu, Sinu svojemu, koji se za nas žrtvovao na križu, Bog prihvaća i spašava sve koji su poput sinova njemu poslušni. Stoga nas koji smo pred Bogom posve opravdani Kristovom žrtvom nitko ne može više ni optužiti niti osuditi. Nitko nas i ništa ne može rastaviti od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu, našemu Gospodinu. To bi mogao učiniti jedino grijeh, što je ovisno od nas i od naše volje. Ali tu istu našu volju obilato pomaže milost Božja u svladavanju svake napasti i grijeha. Isus je umro za nas da nas pred Bogom opravda i da nam zasluži svaku milost. A sve što nam je svojom smrću zaslužio to nam je svojim uskrsnućem darovao. On živi u svojoj Crkvi po kojoj nam dijeli sve milosti. A da bi nas učinio subaštinicima svojega nebeskoga kraljevstva i da nam u njemu pripravi mjesto, uzašao je k Ocu i nalazi se njemu zdesna. Ondje nas zagovara i zauzima se za nas. Tako ta žrtva Sina Božjega daje zakonsku moć Novom i vječnom Savezu između Boga i ljudi, kao što je Abrahamova raspoloživost da žrtvuje vlastitog sina učinila mogućim prvi savez. Zato sam Otac na gori »Preobraženja« intervenira i zauzima se za svoga Sina. Taj trpeći Mesija jest njegov Sin. Otac ga već sada prije njegove muke i smrti uzima u zaštitu, već unaprijed ukazuje na njegovu uskrsnu slavu. A odabranim apostolima i svim Isusovim učenicima, Bog, Otac nalaže da ga slušaju i slijede kad ih poziva na put križa. »Uto naiđe oblak te ih prekrije, a iz oblaka dopre glas: „Ovo je Sin moj – Ljubljeni! Njega slušajte!î Odmah pogledaju oko sebe i ne vidješe više nikoga, već samo Isusa s njima. Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu n pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji ne uskrsne od mrtvih.« (Mk 9,7-9) Preobraženje Svaki kršćanin treba da se osjeti potaknut tim Očevim glasom i da ostane poslušan Isusovu Evanđelju uz svu »žalost i tjeskobu« svojega života, čvrsto naslonjen na obećajnu riječ Kristovu o »radosti i nadi« (GS). Doista, svaki Isusov učenik, kao i cijela Crkva, treba da u svojem trenutku povijesti pođe Isusovim križnim putem. S radošću i nadom u kojoj nas odgaja uskrsna vjera treba da sudjelujemo ne samo osjećajno, nego noseći jedni druge (usp. Gal 6,2) u žalostima i tjeskobama preobrazbe svijeta i u spasenju čovječanstva. U isto vrijeme treba da svaki od nas traži da na nama svijetli »lice Kristovo« na uvijek novom i obnovljenom »licu Crkve« (LG 1 i 15; GS 4-3 i ostalo) Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Post 22,1-2.9a.10-13.15-18 Ps 116 (115) Rim 8,31b-34 Mk 9,2-10 |