rujan, 2010 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
PRVA KORIZMENA NEDJELJA (Godina B) OBRAĆENJE KAO UVJET SKLAPANJU »SAVEZA LJUBAVI I PRIJATELJSTVA« IZMEĐU BOGA I ČOVJEKA, KOJI VODI K SPASENJU »A pošto Ivan bî predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je Evanđelje Božje: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte Evanđelju!î« (Mk 1,14-15) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Bog je uvijek želio sklopiti »Savez ljubavi i prijateljstva« s ljudima. Božji savez s Noom jest zapravo savez s cijelim ljudskim rodom i sa svim stvorovima. Dok se Abrahamov i Mojsijev savez ticao samo obrezanih, samo pripadnika izraelskog naroda; Noin savez ima općeljudski značaj, a po spominjanju također i životinja koje su se spasile u Noinoj korablji nekako i kozmičku vrijednost. »Ovo reče Bog Noi i njegovim sinovima s njime: „Evo, ja sklapam Savez svoj s vama i s vašim potomstvom poslije vas, i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa svim zvijerima, sa svime što je s vama izašlo iz korablje – sa svim živim stvorovima na zemlji. Uspostavljen Savez svoj s vama, te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića, nit će ikad više potop zemlju opustošiti.î« (Post 9,8-11) Duga kao »znamen Saveza« (usp. Post 9,12-15) između Boga i svih živih bića na zemlji, znak je nade u buduće spasenje. A isto tako služi i kao dokaz da je naravni i vrhunaravni svijet usko povezan, jer im je isti Tvorac. U tom smislu Savez s Bogom znači za nas i Zavjet koji nam donosi sve obećane blagodati samo ako ga izvršavamo. Tada će nam Bog biti nježni i ljubazni Spasitelj, sama dobrota i pravednost. On ne želi ljude suditi, nego da se obrate i spase. »Gospodin je sama dobrota i pravednost: grešnike on na put privodi. On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome.« (Ps 25,8-9) Taj Savez između Boga i zemlje dosiže svoje dovršenje i puninu u Isusu Kristu, jedinome Spasitelju ljudi. I danas nam On pruža ruku pomirenja i spasenja. Na nama je pak da se obratimo i slijedimo put na koji smo se dali krštenjem. Noino izbavljenje od potopa označuje krštenje i oslobođenje duše za koju se Bog brine da ne propadne s drugima nego da u lađi Crkve nađe spasenje. Krist nam svojom riječju i svojim otajstvima omogućuje da odgovorimo tom trajnom Božjem pozivu. U Noino doba spasila se samo nekolicina. Danas je po krštenju svaki čovjek pozvan na spasenje i na novi život. Zato je Krist umro pravedan da nas nepravedne privede Bogu. A k Bogu ćemo doći samo ako se obratimo, ako poput Krista umremo u tijelu da bi živjeli po Duhu (usp. Rim 6,1-14; 2 Kor 5,14-15). Kao što je Noa pralik Kristov, tako je i spasenje u korablji pralik krštenja. Kao što je voda potopa zle ugušila i ujedno uzdigla korablju u kojoj se spasila okupljena zajednica, tako isto voda krštenja spašava sve okupljene u lađi Crkve. Noa je izbavljen iz vodâ potopa pomoću korablje, pa tako i mi kod krštenja izlazimo iz vode da s Kristom uskrsnemo na novi život. »Ono što je ona unaprijed označavala, to jest krštenje, spašava sada i vas; i ono nije uklanjanje tjelesne nečistoće, nego Bogu upravljena molitva za dobru savjest, uskrsnućem Isusa Krista, koji, uzašavši na nebo, sjedi s desne strane Božje, pošto je sebi pokorio anđele, vlasti i sile.« (1 Pt 3,21-22) Kao što se u Noinoj lađi spasio zametak novoga čovječanstva, tako u krštenju nastaje novi Božji narod. Stoga krštenje nije neko pranje tijela, nego savjesti i duše. Krštenje nas spašava božanskom moć Duha Svetoga koju ima od Isusova uskrsnuća i njegove proslave u nebu. Kroz korizmu se doista treba sjećati krštenja i čistom se savješću pripravljati na obnovu krsnih obećanja kod Uskrsnog bdijenja. Isus Krist odmah nakon krštenja, nagnan Duhom, polazi u pustinju da se postom i molitvom pripravi za svoje poslanje (misiju). Pustinja bijaše za Isusa povlašteno mjesto nesmetanog susreta s Bogom i mjesto sučeljavanja sa Sotonom. Tu u pustinji »sa zvijerima« (usp. Mk 1,12-13) se nalazio Kralj neba i zemlje da pobijedi kneza tame koja ne prija stvorenjima Oca svjetlosti pa i ona sva na neki način uzdišu i čekaju oslobođenje (usp. Rim 8,19-22). I kao što su zli duhovi htjeli naškoditi Kristu, tako su mu anđeli bili na službu. I nakon što je Isus pobijedio Sotonu, On otiđe u Galileju propovijedati ljudima obraćenje Bogu. Krist nas poziva da uđemo u najdublje tajne samoga bića Božjega da zaživimo s Bogom tako da bi Bog živio u nama. »A pošto Ivan bî predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je Evanđelje Božje: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte Evanđelju!î« (Mk 1,14-15) To je Evanđelje o Bogu. To je Evanđelje koje nam sam Bog, Otac, upućuje po svom Sinu. Isus ne govori samo da se moramo obratiti nego i vjerovati Evanđelju. A vjerovati Evanđelju znači primiti Radosnu vijest spasenja, primiti Kraljevstvo Božje i to »kao maleno dijete« (Mt 10,15). Postati maleni i jednostavni znači obratiti se Bogu. Obratiti se znači ne stavljati sebe u središte, nego se usredotočiti na Boga. Vjerovati Evanđelju znači na Bogu temeljiti vlastite sudove i osobna životna opredjeljenja i u potpunosti nasljedovati Isusa Krista. Poput Krista u pustinji i mi moramo svaki dan iznova birati da ostanemo vjerni Bogu i raditi za spasenje svijeta. Kraljevstvo se Božje uvijek ostvaruje u ljudima dobre volje. To je »Savez ljubavi i prijateljstva« između Boga i čovjeka koji vodi k spasenju. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Post 9,8-15 Ps 25 (24) 1 Pt 3,18-22 Mk 1,12-15 |