27.09.2010., ponedjeljak
GODINA B - 1. KORIZMENA NEDJELJA-1
|
PRVA KORIZMENA NEDJELJA (Godina B) »OBRATITE SE I VJERUJTE EVANĐELJU«  Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! S današnjom Nedjeljom počinje Liturgijsko vrijeme Korizme koju smo otvorili pokorničkim obredom pepeljenja u prošlu Srijedu (na Pepelnicu). Korizma se naziva jakim vremenom Liturgijske godine i kršćanskog života. Period korizme je kao dugi hod mučnim stazama kroz pustinju prema sjajnoj svjetlosti Uskrsnuća. To je period obraćenja i unutrašnje priprave za dolazak uskrsnulog Gospodina u naš život. To je vrijeme razmišljanja i unutrašnje sabranosti da bi zatim mogli s većim elanom i većim žarom krenuti u novi život koji nam uskrsnuli Krist daruje. Riječ Božja koju smo sada slušali u današnjim čitanjima sv. Pisma želi nas upravo voditi na ovome našemu putu prema Gospodinu Bogu. Prvo čitanje uzeto iz Knjige Postanka govori nam o »savezu« kojeg je Bog sklopio sa Noom i njegovim sinovima kao predstavnicima cijelog čovječanstva poslije onog strašnog potopa što je uništio cijeli svijet. Tako očišćeno vodama potopa rađa se »novo čovječanstvo« s kojim se Bog obavezuje mirnim znamenom duge da ga više neće potopom uništiti već će mu dati život i ljubav svoju dovijeka. »Dugu svoju u oblak stavljam da znamenom bude Savez između mene i zemlje.« (Post 9,13)  Za Gospodina Boga ovaj savez treba s čovjekom treba da obuhvaća svako stvorenje do svršetka svijeta. Božji savez s Noom i njegovim sinovima jest zapravo savez s cijelim ljudskim rodom i sa svim stvorovima. Zato neće biti nikada Bog onaj koji će prvi prekinuti svoj savez s čovjekom već čovjek koji nije uvijek sposoban da ga održava. Sav rizik stoji dakle na strani čovjeka. Stoga Korizma nam želi pomoći da otkrijemo tu trajnu opasnu dvoličnost koja se nalazi u srcu svakog čovjeka i da prihvatimo Božji poziv na neprestano obraćenje. Ovo naše vrijeme u kojem živimo jest vrijeme pravog uništavajućeg potopa i svi oni koji su nezadovoljni modernom civilizacijom kulture smrti svugdje i u svakom pogledu neka traže spasenje u Bogu i njegovoj riječi pa makar bili i izrugivani kao i Noa. Spasit će se zato samo oni koji su sposobni ostaviti iza sebe sve ono što je svjetsko da bi s Kristom mogli sagraditi novo čovječanstvo. Bog želi uvijek sklopiti savez ljubavi s ljudima. I danas nam on pruža ruku. Na nama je pak da se obratimo i slijedimo put na koji smo se dali krštenjem. Krist je s nama. On nam svojom riječju i svojim otajstvima omogućuje da odgovorimo tom trajnom Božjem pozivu. Stari savezi su bili nesavršeni i privremeni. U doba Noino spasila se samo nekolicina ljudi. Danas je po krštenju svaki čovjek pozvan na novi život. U potopnim vodama poginulo je staro, grešno čovječanstvo, a iz krsnih voda Bog je sebi sazdao novo, spašeno čovječanstvo. S tim čovječanstvom Bog sklapa novi Savez i obavezuje se da će čovjeku biti Spasitelj, a ne uništitelj. U tom smislu Noin Savez je pralik Novog Saveza. Mi smo svi kršteni u Crkvi koja je kao Noina korablja u kojoj se spašava novi Božji narod. Duga koju Bog uvijek gleda nad našim svijetom jest pralik odsjaja Kristova križa jer »Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca, da nijedan (…) ne propadne« (Iv 3,16; 1 Iv 4,9 sl).  Kao što je Bog nekoć u Noinoj lađi spasio zametak novog čovječanstva i novog svijeta, sada putem krštenja u Petrovoj lađi nastaje novi Božji narod. Zato sv. Petar apostol kaže u svojoj Prvoj poslanici, kako smo čuli u današnjem drugom čitanju, da »krštenje, koje nije odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu, i vas sada spašava po uskrsnuću Isusa Krista koji, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, Vlasti i Sile« (1 Pt 3,22). Isus Krist, kaže apostol Petar, umro je zbog naših grijeha i radi našega spasenja, bio je pokopan, sišao je nad pakao, uskrsnuo je od mrtvih uzašao na nebo i sjedi zdesna Bogu da bi i nas mogao dovesti Ocu nebeskom. A sve to što je Isus proživio u nama se ostvaruje u sakramentu sv. Krštenja koje čisti čovjeka od svakoga grijeha i čini ga sposobnim da živi po dobroj savjesti jednim kreposnim životom u potpunom skladu s Evanđeljem našega Gospodina Isusa Krista. Sve to nam govori da samo iz krsnih voda u kojima umire stari čovjek grijeha, rađa se novo stvorenje i novo čovječanstvo jer se tu ostvaruje naše uskrsnuće u uskrsnulomu Isusu Kristu. Stoga ovo vrijeme korizme treba da bude vrijeme provjeravanja i čišćenja naše savjesti i stvaranja čvrste odluke da ćemo ubuduće živjeti u što potpunijoj i savršenijoj ljubavi i vjernosti Isusu Kristu kako to od nas traži naše krštenje. Upravo ta ljubav i vjernost Isusu Kristu, a ne prijetnja nekim novim potopom, najjači je motiv da se odazovemo Isusovu evanđeoskom pozivu: »Obratite se i vjerujte Evanđelju« (Mk 1,15). Duh Božji kojega je Krist primio na krštenju, nagne Isusa u pustinju silom svoje stvaralačke moći, kojom je na početku sve stvorio i kojom stvara novo stvorenje, da ga Sotona kuša, jer pustinja je mjesto gdje se zadržavaju demonske sile i mjesto gdje se susreće Bog i dobiva životni poziv. Sotona pokušava odvratiti Isusa od njegova pravog mesijanskog puta, ali Krist pobjeđuje te đavolske napasti jer je Bog bio s njime. Isus pobjeđujući Sotonu ne samo da naviješta Evanđelje Božje, tj. spasenje, već ga i ostvaruje i uspostavlja Kraljevstvo Božje. Pobjeđujući đavla, Krist obnavlja svijet, pomiruje stvorenja i dovodi ljude u razgovor s Bogom i međusobno.  Pred svim tim događajima takve i tolike stvarnosti traži se od čovjeka promjena razuma (pameti) koja treba da proizlazi iz vjere, tj. traži se obraćenje života Evanđelju Božjem koje djeluje u srcima ljudi preobražavajući ih u nova stvorenja Bogu mila. Čovjek se treba osloboditi ropstva Sotone, a to jest grijeha i zla, i robovanja sama sebi i obratiti se k Bogu i preko njega ljudima i vjerovati u nečuvenu novost Radosne vijesti što preobrazuje život. Pravo obraćenje koje Isus traži od nas jest da ponovo dadnemo Bogu prvo mjesto u našem životu i da istjeramo Sotonu iz svakog kutka pa i najsakrivenijeg, našeg ljudskog bića. Također i za nas vrijede ove Isusove riječi: »Ispunilo se vrijeme, približilo se Kraljevstvo Bože! Obratite se i vjerujte Evanđelju!« (Mk 1,15) Kraljevstvo Božje je prisutno među nama, stoga mijenjajmo naš život i radimo onako kako nas Evanđelje Isusa Krista, Sina Božjeg, poučava. Za čovjeka postoji samo jedan put koji ga vodi k spasenju: a to je obratiti se Bogu. Obratiti se ne znači samo odreći se grijeha već usmjeriti sav svoj život Bogu. Ovo sveto vrijeme Korizme poziva sve nas pojedince i zajednicu da vjerujemo Kristovu Evanđelju i da se oslobađamo od svih robovanja grijehu i zlu i od svih lažnih sigurnosti u sami sebe i da se potpuno povjerimo Isusu i njegovoj riječi te da se zauzmemo ići sve do kraja putem križa i žrtava koje nam je On označio tako da bi postigli oslobođenje Uskrsa. Sada treba dati da nas Evanđelje prožme i obrati jer je ovo vrijeme spasa. To obraćenje Isusu Kristu treba da dođe do izražaja na svim poljima i u svim odnosima našega života: u osobnim između čovjeka i čovjeka, u obiteljskim i društvenim, onako kako nas naučava Isus Krist i njega Crkva. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Post 9,8-15 Ps 25(24) 1 Pt 3,18-22 Mk 1,12-15 |