rujan, 2010 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA (Godina B) NAVIJEŠTAJ I IŠČEKIVANJE BOGA SPASITELJA I TJEŠITELJA »'Evo, ja šaljem pred tobom svoga glasnika da ti pripravi put; glas jednoga koji viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu. Poravnite mu staze!' Tako se pojavi Ivan Krstitelj u pustinji, propovijedajući krštenje u znak obraćenja za oproštenje grijeha.« (Mk 1,2b-4) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Liturgijski period Došašća i riječ Božja koju u to adventsko vrijeme neprestano slušamo, odgajaju u nama novi mentalitet i trajno nastrojenje željenog i iščekivanja Gospodina koje treba da snažno opečati sav naš kršćanski život zalaganjem da i ovdje na zemlji nastane kraljevstvo Božje. Od najdavnijih vremena Crkva ne prestaje poticati svoje vjernike na obraćenje Bogu u na tu adventsku založenost za spasenje ljudi. Zato su kršćani dužni u radosti i nadi obavljati svoje svakidašnje poslove i biti spremni uvijek pružati pomoć ljudima s kojima se susreću. Tako će im najbolje očitovati da Krist dolazi za njih. Već je prorok Izaija svome narodu u izgnanstvu naviještao dolazak Boga spasitelja i tješitelja. Gospodin dolazi da oslobodi svoj narod. Bog sam nastupa kao tješitelj i hrabritelj svojega naroda. »Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. (…) Glas viče: „Pripravite Gospodinu (Jahvi) put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu. Nek se povisi svaka dolina, nek se spusti svaka gora i brežuljak. Što je naravno, nek se poravna, strmine nek postanu ravni. Otkrit će se tada Slava Gospodinova (Jahvina), i svako će je tijelo vidjeti, jer Gospodinova (Jahvina) su usta govorilaî.« (Iz 40,1.3-5) To je glas Božjeg blagovjesnika koji potiče narod na sluh i odaziv svojemu Bogu. Mesija koji dolazi neće svoju božansku moć upotrebljavati da satre i uništi, nego će svojom rukom spašavati i dijeliti nagrade svakome koji je zasluži. On će biti pastir koji pase svoje stado. On će sakupiti svoje stado iz svih krajeva svijeta kamo god je raspršeno i brinuti će se za svakoga pojedinačno. »Gle, Gospod Jahve dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Evo s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada. Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju, i brižljivo njeguje dojilice.« (Iz 40,10-11) Tako bi trebao postupati svatko kom je Bog povjerio da se u njegovo ime brine za druge ljude i za njihovo spasenje. I nama danas Bog obećava svoju ljubav i nježnost unatoč našoj bijedi i našim grijesima. Bog je strpljiv prema svakome čovjeku, »jer neće da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju.« (2 Pt 3,9) Zato apostol Petar nas poziva da živimo besprijekorno i sveto pred Bogom. Tako svojim kršćanskim životom i radom i mi ćemo pripraviti dolazak novoga Božjega svijeta. »Ta prema njegovu obećanju, i mi očekujemo nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost. Zato, ljubljeni, dok to očekujete, revno nastojte da bez ljage i mane budete u njegovim očima u miru!« (2 Pt 3,13-14) Tako Advent upravlja kršćanima pogled u veliku Božju budućnost konačnoga spasa. Ali to Božje spasenje već sada djeluje u povijesti. Gdje god se ljudi otvaraju uzajamnoj dobroti, sućuti, strpljivosti i praštanju, tu već nastaje Božji svijet. Stoga kršćani treba da se ugrade svojim životom u nastanak toga novoga Božjega svijeta. I da nas dan svršetka svijeta, a i naše smrti, koji dolazi »kao lupež« ne bi iznenadio na propast, moramo ga iščekivati neokaljani i neporočni, u miru s Bogom i s ljudima. A s obzirom na to da će se sva vidljiva stvorenja raspasti, nema smisla uz njih previše prionuti, nego treba da tako sveto i pobožno živimo da svatko zasluži ući u »nova nebesa i novu zemlju«. Samo to daje pravi smisao kršćanskom iščekivanju i stvara u nama raspoloženje za kraljevstvom Božjim koje treba prožeti čitav naš život. Tko želi vidjeti spasenje Božje neka u sebi i u drugima pripravlja put Gospodinu koji dolazi. Na to nas potiče i Evanđelje Isusa Krista, Sina Božjega. Ta vijest i poruka koju je Sin Božji donio na zemlju je dobra, radosna i moćna vijest. Nastup je to Sina Božjega i našega Kralja. A Sin Božji dolazi da i na zemlji bude »Kralj kraljeva i Gospodar gospodara« (1 Tim 6,15; Otk 19,6). Stoga je pred njim došao kao preteča i glasnik, posljednji i najveći prorok Ivan Krstitelj. Otac je poslao Ivana da pripravi put Sinu Božjemu. A Ivan nije došao samo javiti radosnu i veliku vijest da je blizu Kralj sa svojim Božjim kraljevstvom, nego da Gospodinu pripravi put u ljudskim dušama i srcima. »Pisano je u Izaiji proroku: 'Evo, ja šaljem pred tobom svoga glasnika da ti pripravi put; glas jednoga koji viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!' Tako se pojavi Ivan Krstitelj u pustinji, propovijedajući krštenje u znak obraćenja za oproštenje grijeha.« (Mk 1,2-4) Ivan je navjestitelj Mesije koga je prepoznao u Isusu Kristu, Sinu Božjemu i Sinu Marije uz Nazareta. Mi znamo da je to sam naš Otkupitelj i Spasitelj. On nas danas želi učiniti vatrenim kršćanima, svjedocima da je On već došao, da dolazi i da će doći. On želi danas nas utješiti i ohrabriti. I po nama danas želi druge podržati i poduprijeti na njihovu napornom putu prema Bogu spasenja, utjehe i vječnoga života. I nama danas i te kako trebaju nadahnuti i odvažni navjestitelji Gospodinova dolaska, poput Izaije proroka i Ivana Krstitelja. S takvim navjestiteljima svijet ne bi mogao ostati neosjetljiv i bešćutan, kao što se, na žalost, zbiva kad se o Isusu Kristu, Sinu Božjemu, govori samo mudrošću ljudske riječi, ali bez snage Duha i dosljednosti života. Danas svi znamo tko je »Onaj koji ima doći« i kojega očekujemo, osobito sada u vrijeme Došašća. Ali mi smo još uvijek u vjeri, a ne i u gledanju. Isus Krist, unatoč svemu, i za nas ostaje i dalje tajna koju treba vjerovati i pred kojom treba biti ponizan, poput Ivana Krstitelja koji je govorio narodu: »Ja nisam dostojan sagnuti se pred njim i odriješiti mu remenje na obući.« (Mk 1,8) Onaj kojemu nismo dostojni odriješiti remena na obući, sada u Euharistiji postaje naša hrana i naše piće. Dolazi da iznutra podupre i rasvijetli našu vjeru i naše očekivanje njegova konačnog dolaska na kraju našega života i svijeta kada će nas sa sobom povesti u svoje nebesko kraljevstvo ljubavi, istine i vječnoga života. Tu ćemo ga gledati »licem u lice« i uživat ćemo u njegovoj prisutnosti. On će biti izvor naše sreće, radosti i vječnoga blaženstva. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Iz 40,1-5.9-11 Ps 85 (84) 2 Pt 3,8-14 Mk 1,1-8 |