29.09.2010., srijeda
GODINA A - 33. NED. KR. GOD.
|
TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina A) RAD U SLUŽBI VJEČNOSTI »Tada mu reče gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!'« (Mt 25,21.23)  Detalj vitraja - "Valjaš, slugo dobri i vjerni" Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! U naše vrijeme se daje sve veća važnost ljudskome radu, kao da o njemu sve ovisi. Rad se i njegov učinak najviše cijeni i slavi. U novije doba se govori i o teologiji rada koja bi imala osmisliti njegovo značenje s obzirom na konačni čovjekov cilj. Takva teologija je posve biblijska, jer sam je Bog načinio čovjeka i postavio ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva (usp. Post 2,15). A još je važnije to da će Bog, prema Kristovu Evanđelju, svakoga suditi prema tome koliko je privrijedio pomoću talenata koje je svatko primio na dar. Dakle, i naša vječnost je ovisna o našem radu i zalaganju na zemlji. Sam ljudski život sa svim svojim mogućnostima djelovanja i trpljenja je Božji »talenat«, Božji dar. I to dar čovjeku pojednicu i čovjeku udruženom u obitelji, gradu, radnoj zajednici, Crkvi i državi. Stoga Božje darove treba umnožiti svojom zaposlenom suradnjom s Bogom. Ljubav prema Bogu i bližnjemu ne smije biti besposlena, nego veoma aktivna (radina). Radom, iz ljubavi, čovjek razvija samoga sebe, umnožava se, dosiže mjeru uzrasta Kristova (usp. Ef 4,13). Rad i trpljenje, prožeti molitvom, temeljni su oblici ljubavi prema Bogu i bližnjemu (usp. GS 33-38. 67 i Ivan Pavao II, Salvifici doloris – Spasonosno trpljenje). Tako u »pjesmi o vrsnoj ženi« iz Knjige Mudrih Izreka nalazimo konkretiziranu Isusovu prispodobu o »talentima«. Ta pjesma sadržava pohvalu vrijedne žene. Naglašen je njezin rad u kući i briga za obitelj, ali i za njivu i vinograd, kao i za trgovinu. Sveti Pisac ne hvali samo marljivost i privrednu okretnost žene, nego i njezinu duhovnu plemenitost, njezinu dobrotvornost, njezinu odgojiteljsku sposobnost, a najviše njezin strah Božji. »Više vrijedi ona nego biserje. (...) Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima. Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu.« (Izr 31,10; 20,30) Ta biblijska žena uzor je dakako, svakoj ženi: djevici, suprugi i majci. Ali ona je nadasve slika Crkve, zaposlene oko spasenja svijeta. Zato označuje i svakoga kršćanina koji za svoj konačni susret s Gospodinom se treba pripravljati molitvom i radom kroz čitav život. U tome se sastoji naš pravilan odnos prema Bogu koji je svakome odredio životni zadatak za koji će svatko konačno njemu odgovarati. »Blago svakome koji se boji Gospodina, koji njegovim hodi stazama! Plod ruku svojih ti ćeš uživati, blago tebi, dobro će ti biti.« (Ps 128[127]) Kršćaninov život je sav u znaku iščekivanja Dana Gospodnjega. Ali to iščekivanje nipošto ne smije biti uzrokom panike i nerada. Naprotiv, apostol Pavao nam preporučuje »budnost i trijeznost«. Kršćani trebaju svijet radom pripraviti da bude dostojan drugoga Isusova Dolaska. Krist će nas na Dan Suda pitati što smo učinili za svijet i jedni za druge (usp. Mt 25,31-46) Doista, vrijeme života bremenito je vječnošću.  Moramo biti pripravni kad Krist dođe. Stavimo se stoga u službu njemu i svojoj braći. Tako nas On neće iznenaditi svojim dolaskom. »Ta i sami dobro znate da Dan Gsopodnji dolazi baš kao kradljivac u noći.« (1 Sol 5,2) Prema tome moramo bdjeti i raditi. Svakog dana i svakog sata u danu možemo mnogo učiniti za svoju vječnost i za vječnost bližnjega. Time se ne isključuju blagodati koje rad donosi nama i drugima, nego se njegovo značenje bitno upotpunjuje i njegova se dimenzija produbljuje u vječnost. To je tajna uspjeha i sreće našega života i rada. Život nam onoliko koristi koliko njegovu energiju upotrebljavamo u svagdašnjem radu za Boga i za bližnjega. »Onda i ne spavajmo, kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo.« (1 Sol 5,6) Zato se Isusova priča o »talentima« može primjeniti na svu čovjekovu djelatnost a u kršćanstvu i na čovjekovo trpljenje. Bog je velikodušni darovatelj, ali očekuje i našu suradnju. Bog hoće da s povjerenim darovima poslujemo i da ih svojim radom umnožimo. Sve to treba pojačati našu angažiranost za Boga i ljude tako da bi mogli istrošiti svj život što velikodušnije i cjelovitije. A život založen za Boga i ljude bit će obilato nagrađen na nebesima od Gospodina. Moramo Bogu vratiti u srazmjeru s onim što smo primili, svjesni da smo uvijek izloženi opasnosti kad želimo prenositi kršćansku poruku. Varaju se oni koji žele sačuvati poruku brižno zakopanu. Moramo iskoristiti Božje darove bez bojazni da ćemo ih upropastiti, iskvariti ili da će nam ih netko ukrasti. Znademo da je Gospodin s nama i u našem radu i da nas kod njega čeka obilata nagrada za svaki uspješno obavljen zadatak. Tada će Krist naš Gospodar svakome od nas reći: »'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!'« (Mt 25,21.23) Prema tome svatko prima »talente« za obrađivanje, a ne za samo puko njihovo čuvanje. Svatko će odgovorati Bogu za sebe, za svoju okretnost i radinost. Lijeni sluga je bio osuđen jednostavno zbog toga što je njegov život bio beskoristan. Dakle, mogu se posjedovati Božja dobra i ostaviti ih bez ploda. Stoga bi bilo bolje i ne primiti ih nego ih neiskorištene imati, jer time se stiče samo veća odgovornost pred Bogom. A Isus kaže da će s beskorisnim slugom Bog postupiti kao s nevjernikom. Gospodar kaže: »Doista, onome koji ima još će se dati neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A nekorisnog slugu bacite van, u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubâ.« (Mt 25,29-30)  Treba dakle raditi na zemlji, ne gubiti ni časa, ali sve mora biti usmjereno prema Bogu koji nam je sve dao i za kojega moramo sve činiti. Jer samo Božja ljubav može učiniti plodnim naše djelovanje na zemlji. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Izr 31,10-13 Ps 128 (127) 1 Sol 5,1-6 Mt 25,14-30 |