29.09.2010., srijeda
GODINA A - 32. NED. KR. GOD.
|
TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina A) VJERNOST I BUDNOST »Bdijte, dakle, jer ne znate ni dana ni časa!« (Mt 25,13) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Božja riječ koju danas slušamo poziva nas da pogled vjere upravimo prema »posljednjim stvarima«, odnosno prema konačnom određenju ljudi i svijeta. Prispodobom o deset djevica koje idu u susret zaručniku koji dolazi, Gospodin je htio opisati življenje svojih učenika u svijetu kao i samo značenje njihova životnog puta. Htio nam je pomoći da promatramo sav naš život u ogledalu Božje volje i da razmišljamo nad našim konačnim i vječnim određenjem.  Biti kršćanin znači davati određeni smisao svome životu. Nećemo živjeti punim kršćanskim životom ako se raspršimo u svome svakidašnjem radu. A isto tako ne smijemo preći niti u naviku i uspavanost koje ruše našu vjeru. Život nam postaje osmišljen samo onda ako svaki dan iznova prihvaćamo svoje zadatke očekujući Kristov dolazak. Zato ne gledajmo neprestano vrijeme koje prolazi, već znajmo gledati vječnost koja dolazi. Prema tome kako idemo naprijed, imamo i mogućnost da nađemo pravi život i Mudrost. U Starom je zavjetu Mudrost drugo ime za Boga. A u Novom zavjetu ti starozavjetni tekstovi o Mudrosti rado se primjenjuju na Isusa Krista. On je nama kršćanima »Mudrost Božja« (1 Kor 1,24). Zato traženje mudrosti nije tako teško kao što se misli. Treba samo mudrost ljubiti i onda se brzo nalazi. Tko za njom žudi, ona mu se hitro daje upoznati i dolazi mu u susret. Mudrost usavršuje razumnu narav ljudske osobe i blago privlači ljudski duh da traži i ljubi istinu i dobro. I kad je čovjek njome prožet, ona ga po vidljivim stvarima vodi k nevidljivima, k Bogu. »Ona hodi naokolo i traži sebi dostojne; i pojavljuje im se dobrohotno na stazama, i u susret im dolazi u svakoj misli.« (Mudr 6,16) Zato čovjekov život ne prestaje na ovoj zemlji. To je sigurnost kršćana. Krist je umro i uskrsnuo. Nakon njega i s njime uskrsnut će svi ljudi. Naša smrt je samo prijelaz i preobrazba vremenitog u vječni život. Krist je onaj u kojemu i po kojemu će se izvršiti naše uskrsnuće. Kao što od njega dolazi sve spasenje, tako i uskrsnuće. Uskrsli Krist će nanovo doći i potražit će nas da bismo zauvijek živjeli s Ocem. »Jer, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, tako će i Bog one koji su umrli ujedinjeni s Isusom dovesti s njim. (...) Stoga, tješite jedan drugoga tim riječima!« (1 Sol 4,14.18) Eto, to je život na ovoj zemlji u svjetlu kršćanske vjere: očekivanje Gospodinova dolaska. Mi kršćani smo sigurni da se odlučni događaj mora jednom zbiti i za nas, pa stoga treba da živimo tako da sve što činimo nosi pečat tog očekivanja. Ali, tu se ne radi o nekom bezbrižnom i neradnom očekivanju u kom je glavno da vrijeme odmiče i ništa više, nego je riječ o očekivanju s upaljenim svijećama našega života i sa spremnošću da iziđemo u susret Zaručniku u koje god doba našega života dođe da nas povede sa sobom na svadbenu gozbu svoga nebeskoga kraljevstva. A to znači živjeti u vjernosti u budnosti. Biti vjeran Bogu znači ustrajati u dobrim djelima i ne odlaziti s bojnog polja ni onda kada se očekivanje otegne, a obveze budu sve zahtjevanije. Bdjeti znači misliti na život i uvijek raditi u skladu s voljom Božjom. A to je živjeti po vjeri koja se hrani dobrim djelima i koja očituje svoju snagu ljubavlju. Dakle, živjeti s dušom i srcem koji se protežu prema nebu, do Gospodina. To je ono o čemu govori pslamista: »O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna.« (Ps 63 [62]) Vjernost i budnost označavaju sav naš kršćanski život i rad u nadi Kristova dolaska. Stoga susret s Gospodinom u času smrti prikazuje se u Evanđelju kao susret sa Zaručnikom. Umjesto sprovodnih povorki, tu se svatovske pjesme. Zaručnik, koga su u evanđeoskoj prispodobi očekivale djevice, jest sam Isus Krist, naš Otkupitelj i Spasitelj. Njegova je zaručnica cijela Crkva, a i svaka pojedina duša. Budući da Isusova zaručnica treba da bude ista kao zlato, u toj prispodobi vjernici se uspoređuju s djevicama koje su čiste dušom i tijelom. Svjetiljke što ih djevice nose u ruci označavaju vjeru. Tko te vjere nema, nije pozvan na svadbu i ne može ući u nebo, u kraljevstvo Božje. Ulje, koji se svatko mora opskrbiti, jesu dobra djela. Svjetiljka bez ulja ne pomaže nam ništa, baš kao i vjera bez dobrih djela. Tko misli da će u nebo doći samo zato što je kršćanin, taj spada u red ludih djevica. Ići u susret Zaručniku slika je našega života na ovoj zemlji. Jedni cilj svakome čovjeku na ovoj zemlji jest taj da se dobro pripravi na dolazak Isusov. Stoga kroz tu prispodobu o »mudrim i ludim djevicama« Isus nam želi u srce usaditi pravu mudrost, pravo vrednovanje života i svakoga trenutka. Čas našega prijelaza u vječnost je neizvjestan. Dogodit će se iznenada i ne bi nas smio naći nepripravne. To će biti sudbonosni trenuci našega života koji će odlučiti o našoj vječnosti. Na sve to nas sam Isus upozorava kad kaže: »Bdijte, dakle, jer ne znate ni dana ni časa!« (Mt 25,13) Bdjeti moramo na početku svoga života, u zrelim godinama i o njegovu zalazu, jer svako doba našega života ima svoj poseban zadatak koji treba izvršiti. Bdjeti moramo i zbog toga što rad čitavog našeg života sakuplja sve ulje potrebno da u nama uzdrži djelotvornu, gipku i žarku vjeru bez koje nije moguće ugoditi Bogu. Zato nas Isus najozbiljnije upozorava na opasnost duhovnog stava nebrige, nemara i lakomislenosti kojima se mnogi ljudi kobno poigravaju vlastitim spasenjem i spasenjem drugih s kojima žive.  Postoji, dakle, za svakoga od nas kobna mogućnost da se promašimo, da nas trenutak smrti nađe nepripravne. Kako je težak doživljaj zatvorenih vrata kraljevstva nebeskoga. Kako je teška Isusova riječ, pogotovu kada je izrečena za svu vječnost: »'Zaista, kažem vam, ne poznam vas!'« (Mt 25,12) A da nam se sve to ne bi dogodilo, treba da tražimo Boga dok se može naći (usp. Iz 55,6). Svakog časa života već živimo svoju vječnost! Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Mudr 6,12-16 Ps 63 (62) 1 Sol 4,13-18 Mt 25,1-13 |