29.09.2010., srijeda
GODINA A - 27. NED. KR. GOD.
|
DVADESET I SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina A) VINOGRAD GOSPODNJI JE SLIKA KRALJEVSTVA BOŽJEGA »Ali vinogradari, kad opaziše sina, rekoše među sobom: 'Ovo je baštinik! Hajde! Ubijmo ga, pa će nam pripasti njegova baština!' Zgrabiše ga, izbaciše van vinograda i tu ubiše. (…) Tako će vam se – velim – oduzeti kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji rađa njegovim rodom.« (Mt 21,38-39.43)  Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Božji narod je prikazan riječima sv. Pisma u slici vinograda za koji se Gospodin brine. Tako u najljepšim slikama prorok Izaija prikazuje Božju ljubav i zaposlenost oko svojega Izabranog naroda. Izabrani narod je taj Božji vinograd, a sam Bog je vinogradar. »Vinograd Gospodina nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci.« (Iz 5,7) Ali evo, Bogu se njegov narod iznevjerio, jer je pošao po zlu putu. Prorok s velikom žalošću spominje nevjeru izabranog naroda i s još većom ozbiljnošću naviješta teške kazne koje će Bog poslati na svoj izopačeni vinograd. Izaija to govori da bi pozvao narod na obraćenje, inače će sam Bog zapustiti svoj vinograd i predati ga za plijen neprijatelju. Bog se nadao od svoga naroda »da će uroditi grožđem, a on izrodi vinjagu. (…) Nadao se pravdi, a eto nepravde; nadao se pravičnosti, a eto vapaja.« (Iz 5,4.7) Izrael, izabrani narod, oko kojeg se Bog toliko trudio, proigrao je svoju šansu: odbacio je i ubio Sina Božjega Isusa Krista. Pred tim teškim misterijem povijesti treba da zastane u bogobojaznom razmišljanju svaki čovjek, svaka vjernička zajednica. Zato prorok Izaija ističe kako je Bog razočaran sa svojim narodom. Ali Stari Zavjet ne govori samo o nevjernosti naroda i o Božjim kaznama, nego pobuđuje nadu u obnovu vinograda i u tu svrhu nas potiče na molitvu. Ta nada predstavlja zoru otkupljenja. Vinograd Božjega kraljevstva bit će otkupljen i to otkupljenje donijet će Krist. Krist će doći i spasiti narod Božji. Zato je danas taj vinograd Božji Crkva Kristova koja je raspršena po svem svijetu. Starješine izraelskog naroda nisu prihvatili Krista kad je došao među svoj narod. Isusov opis gospodarevog vinograda i njegovih slugu kao i vinogradareva vlastitoga sina tako je jasan da su svi slušatelji mogli razumjeti da su te sluge proroci Božji, a Sin sam Krist, Mesija, odnosno Poslanik Božji. Ali glavari svećenički i starješine naroda su bili daleko od toga da u Isusu vide Božjega Sina i da ga kao takvoga prihvate za svojega Otkupitelja i Spasitelja. Kao što su se uvijek loše ponašali sa svim Božjim slugama i prorocima, tako će oni posve odbaciti i Sina Božjega i osuditi ga na smrt. Nakon svih uzaludnih pokušaja da spasi svoj narod, Bog »naposljetku posla k njima sina svoga misleći: 'Poštovat će moga sina.' Ali vinogradari, kad opaziše sina, rekoše među sobom: 'Ovo je baštinik! Hajde! Ubijmo ga, pa će nam pripasti njegova baština!' Zgrabiše ga, izbaciše van vinograda i tu ubiše.« (Mt 21,38-39) Tako u toj alegoričnoj prispodobi o vinogradu na kraju svoga javnog djelovanja i prije svoje muke i smrti, Isus se otvoreno sučeljuje i oštro razračunava s onima »koji ga ne primiše« (Iv 1,11) i to s »glavarima svećeničkim i starješinama narodnim« (Mt 21,23). Isus se s njima posve razišao, jer su ga oni odbacili. Uskoro će se dogoditi najgore: ubit će sina gospodara vinograda, odnosno Krista, Sina Božjega. Zato im Isus naviješta najtežu kaznu Božju. »Tako će vam se – veli Isus – oduzeti kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji rađa njegovim rodom.« (Mt 21,43) Izrael ubija Sina Božjega, a Bog njih stoga izbacuje iz svog vinograda i predaje ga drugim narodima koji će donijeti ploda. Za kršćane Isusova vremena bila je to radosna vijest, jer oni su bili taj narod koji dobiva kraljevstvo Božje što donosi njegove plodove. Zato je Evanđelje Kristovo uvijek radosna vijest za ljude dobre volje koji su spremni na trajno obraćenje. Pavlove posljednje opomene Filipljanima vrijede stoga i za nas, osobito ako smo odlučili da se ozbiljnije pobrinemo kako bi barem unaprijed vinograd naše duše i naše službe donio bolje plodove nego do sada. O radosti u Bogu i blagosti prema ljudima kao i o našem izbjegavanju tjeskobe, a isto tako o našem izručenju Bogu u molitvi što sve u nas i oko nas donosi Božji mir i na što nas potiče apostol Pavao, ne možemo ništa drugo reći nego da su to sve slatki plodovi vinograda Božjega koje mora u sebi imati svaki kršćanin. Uz te kreposti Pavao spominje još neke oko kojih se treba truditi u svakom Božjem vinogradu. »Uostalom, braćo, – govori nam apostol –, sve što je čestito, što je dično, što je pravedno, što je nevino, što je ljubazno, što je na dobru glasu, i sve što je kreposno i hvale vrijedno, to neka vam bude u srcu! Ono što ste od mene naučili i primili, što ste od mene čuli i na meni vidjeli, to nastavite činiti, pa će Bog, izvor mira, biti s vama!« (Fil 4,8-9)  Isus će svima biti izvor mira i kao takav će biti i ostati s nama ukoliko nastojimo da sve u svojoj duši sredimo i smirimo, a to znači usmjerimo prema Bogu i privodimo k njemu. Crkva i u našem hrvatskom narodu bila je i ostaje Božji vinograd. Bog i u naš narod trajno šalje nove poslenike. Svatko je pozvan u svaki čas da radi u tom vinogradu: da »obrađuje« sebe, da pridonosi rastu zajednice u kojoj živi, da pridonosi boljitku sve Crkve. Svatko treba da svoj život gradi na Isusu Kristu, živom, ugaonom kamenu na kojemu samo počiva čvrstina zgrade duhovnoga života pojedinca i svake zajednice. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Iz 5,1-7 Ps 80 (79) Fil 4,6-9 Mt 21,33-43 |