30.09.2010., četvrtak
GODINA A - 17. NEDJELJA KR. GOD.
|
SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina A) MUDROST JE OPREDIJELITI SE ZA KRALJEVSTVO BOŽJE »S kraljevstvom je nebeskim kao s blagom što sakriveno leži u polju. Kad ga netko pronađe, sakrije ga te, pun radosti, ode da proda sve što ima i kupi ono polje. Nadalje: s kraljevstvom je nebeskim kao s trgovcem koji traži skupocjeno biserje i kad se namjeri na dragocjen biser, ode da proda sve što ima i kupi ga.« (Mt 13,44-46)  Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Mislioci i religiozni ljudi tražili su i još traže Mudrost, to jest takav oblik života koji se zasniva na vrednotama koje omogućuju istinsku sreću čovjeka. Prava Mudrost je opredijeliti se za Boga i nebesko kraljevstvo koje posjeduju svi koji radi njega žrtvuju svoje prolazne sigurnosti. Tako Salomon, sin Davidov, koji preuzima kraljevstvo nakon očeve smrti i koji je bio čovjek bogatstva i vojne moći, sve svoje uzdanje stavlja u Božju mudrost. On je općenito poznat kao oličenje vladarske mudrosti. On je umio odabrati među Božjim darovima baš mudrost. To je dragocjeni biser koji mu omogućuje da zna prosuditi što je dobro, a što zlo. Bog mu se iskazuje osobito naklonim te mu reče: »Traži što da ti dadem.« (1 Kr 3,5) A Salomon traži »poučljivo srce« govoreći: »Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvome narodu, razlikovati dobro od zla, jer tako bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!« (1 Kr 3,9) I to traži baš kao vladar, kako bi mogao pravo upravljati narodom Božjim. Ta se mudrost srca očituje osobito u tom da pravilno lučimo što je dobro a što zlo, odnosno da imamo jasnu i bistru savjest. I to onu praktičnu: to jest ne samo da znamo što je dobro a što zlo, nego da to umijemo u životu ostvarivati i to s velikim zalaganjem. Zato Bog reče Salomonu: »Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuđivanju pravice, evo ću učiniti po riječima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti će ga imati itko poslije tebe, ali ti dajem i što nisi tražio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko među kraljevima.« (1 Kr 3,10-14) Crkva želi da i mi poput Salomona molimo za dar mudrosti pa da znamo nadasve cijeniti blago nebeskog kraljevstva i božanski biser vjere. Stoga se i mi trebamo moliti da nam Bog daruje mudro srce kako bismo u svim prilikama i neprilikama života znali pogoditi što je njegova sveta volja. Zato je naša dužnost čuvati u sebi Božje riječi koje nam moraju biti draže od tisuću zlatnika i srebrenika. Bog nam je svojom božanskom Riječju izrazio svoju ljubav koja nas tješi i usrećuje. Stoga i odlučujemo da ćemo hodati po Božjim odredbama i tako mu neprestano vraćati ljubav za ljubav. Apostol Pavao one koje je Bog predodredio za se poistovjećuje s onima koji ga ljube. To je posve u skladu s cijelim kršćanskim naukom, jer »Bog je ljubav« (1 Iv 4,8-16) i prema tome njegovi mogu biti samo oni koji njega ljube i u njemu sve druge ljude. »Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.« (Rim 8,28) Naše vječno spasenje i nebeska proslava bitno su povezani s našim Bratom Isusom Kristom i Božjim Jedinorođenim Sinom koji se stoga zove »prvorođenac među mnogom braćom« (Rim 8,29). Mi spadamo u Božju obitelj u kojoj je naš najstariji Brat, Isus Krist, uzor svima nama. On sam je »savršena slika Boga nevidljivoga« (Kol 1,16), a »mi se svi preobražavamo u tu sliku« (2 Kor 3,18). Kao što je Božji Sin bitno i životno povezan s Ocem, tako prema svojim mogućnostima i mi moramo biti povezani sa Sinom Božjim i našim bratom Isusom. Naše je sjedinjenje s Kristom dinamično, neprestano treba da raste s razloga što smo postali sudionici njegove smrti i uskrsnuća. Njegovu smo smrt otajstveno doživjeli kod krštenja, moralno je ostvarujemo mrtvljenjem tijela da jednom s njime i fizički uskrsnemo. Na taj način nas je Bog preko Krista povezao sa sobom. Po Isusu nas je Bog vječnom odlukom pozvao, predvidio i predodredio, opravdao i proslavio. »Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova, te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.« (Rim 8,29-30) Isus je Božji uzorak našega ostvarenja i našega spasenja. Tako se u naš život žrtveno, spasiteljski i otkupno u svojoj smrti na križu uložio sam Isus Krist, naš prvorođeni Brat. U Isusu Kristu otpočinje novi, Božji svijet, s novim međuljudskim odnosima, u koji se uključuju svi njegovi učenici. Taj novi Božji svijet, to Božje kraljevstvo, Isus prikazuje krajnje poželjnim i toliko dragocjenim da čovjek proda sve što ima da bi ga posjedovao.  »S kraljevstvom je nebeskim – laže Isus – kao s blagom što sakriveno leži u polju. Kad ga netko pronađe, sakrije ga te, pun radosti, ode da proda sve što ima i kupi ono polje. Nadalje: s kraljevstvom je nebeskim kao s trgovcem koji traži skupocjeno biserje i kad se namjeri na dragocjen biser, ode da proda sve što ima i kupi ga.« (Mt 13,44-46) Prodati sve i kupiti polje sa skrivenim blagom ili kupiti dragocjeni biser je stav mudra čovjeka koji je otkrio neprocjenjivo bogatstvo Božje ljubavi. To je oblik mudrosti samoga Krista u kojem nam se sam Bog dariva te očekuje da mu se i mi sebedarno uzvratimo u ljubavi. Tako hoće da posjeduje Boga, mora se odreći svega drugoga, u uvjerenju da tko ima Boga ima sve. Zatim usporedba sa dragocjenim biserom nam predočuje ne samo veliku vrijednost nego i neusporedivu ljepotu Božjega kraljevstva. Ljudsko srce je nemirno dok ga ne nađe. Kad ga nađe spremno je za nj sve dati, jer toliko nas primamljuje i razveseljuje blago koje nalazimo u spasenju. Takav izbor kraljevstva nebeskog predlaže Isus i nama svima koji ga slušamo. On je došao na zemlju da donese to nebesko kraljevstvo, a to znači: da donese istinu i sami Božji život i to ponudi ljudima. Ta stvarnost Božja ima svoje vidljivo i stvarno lice, a to je Crkva koju je on utemeljio kao »univerzalni sakrament« spasenja čitavog ljudskog roda. To Božje kraljevstvo je jedino i neusporedivo blago, jer samo u njemu čovjek nalazi svoje spasenje, ostvaruje svoje životno određenje i svoje vječno blaženstvo.  Kad se radi o tome blagu, zaslužuje ne samo da se čovjek radi njega odrekne svega nego da se kako kaže Isus, odrekne i samoga života, jer »Tko sačuva svoj život, izgubit će ga, a tko zbog mene izgubi svoj život, sačuvat će ga.« (Mt 10,39) Tko to nije spreman učiniti, tko se ne opredijeli za Krista i njegovo kraljevstvo na ovome životu, izgubit će sve što je imao i bit će kao »loše ribe iz mreže« izbačen vani u vječnu propast. »Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih, i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubâ.« (Mt 13,49-50) To upozorenje o paklu i vječnim mukama Isus nam upućuje da bismo ozbiljnije prionuli uz njegovo djelo spasenja, radeći na svome ostvarenju i dovršetku svijeta i svih ljudi s kojima nas Božja providnost povezuje u ovom našem času. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: 1 Kr 3,5.7-12 Ps 119 (118) Rim 8,28-30 Mt 13,44-52 |