Vrijeme je, šapuće mi
Vjetar, nadimajući jedra mojih snova.
Spremam boje u njedra i dok kišom
perem Dugu u bijelo, putu koji domom
zovem, nazire se kraj.
Želim biti svjetlost, osunčati Ti obrise
što mi plešu pod kapcima,
želim biti dodir i zagrliti Ti dušu…
Biti svemir i utočište za Tvoju zvijezdu…
Biti sol Tvog mora…
Spokoj Tvog sna…
Budim se.
Kraj…uzdahnula sam.
Tvoje usne na mojima…
Osmijeh...nije kraj,
Beskraj je…
< | kolovoz, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Čudna i čupava, dijete i žena,
račica koja ne zna napraviti
korak unatrag ....
Došlo je do toga da sjedim pod drvetom,
na obali rijeke,
u sunčano jutro.
Taj je događaj beznačajan
i neće ući u povijest.
Nisu to bitke i paktovi,
čiji se motivi istražuju,
niti dostojna pamćenja ubojstva tirana.
Pa ipak sjedim kraj rijeke, to je činjenica.
I kad već tu jesam,
morala sam odnekud doći,
a prije toga
na mnogim se još mjestima nalaziti,
sasvim onako kao osvajači zemalja
prije nego što su stupili na palubu.
(W.Szymborska)
Voli, ljubi, cijeni i poštuj ...
jer drugačije zahvalnosti ne znaš ...
M.
Vjera, nada i bezuvjetna ljubav
vode putevima koje nazivaju čudnima
samo zato jer svi ne mogu krenuti
njima ...