Vrijeme je, šapuće mi
Vjetar, nadimajući jedra mojih snova.
Spremam boje u njedra i dok kišom
perem Dugu u bijelo, putu koji domom
zovem, nazire se kraj.
Želim biti svjetlost, osunčati Ti obrise
što mi plešu pod kapcima,
želim biti dodir i zagrliti Ti dušu…
Biti svemir i utočište za Tvoju zvijezdu…
Biti sol Tvog mora…
Spokoj Tvog sna…
Budim se.
Kraj…uzdahnula sam.
Tvoje usne na mojima…
Osmijeh...nije kraj,
Beskraj je…
Post je objavljen 23.08.2007. u 11:33 sati.