Putevima čudnosti moje

nedjelja, 18.12.2005.

Prijateljica

... ili Kraljica Majka kako je od milja zovemo. Krasna žena, majka troje djece, iznimno duhovna osoba, otvorena za sve, kreativna, intelektualno pofutrana, beskrajno zabavna, nasmijana i hrabra do kocena.
Prije pet minuta smo klafrale na žici. Razmišljala sam o njoj, nazvala je usred mojih misli. Veli, osjetim te do svog kućnog praga. A tako je i sa mnom. Osjetim je ko dobru vibru, misao za dan. Razmišljam o vremenu koje je proteklo od našeg upoznavanja, nije tako dugo. A opet, šta znači vrijeme kad su takve stvari u pitanju? Ili ne znači?
Važniji mi je kvalitet nego kvantitet u ovom slučaju.
U jednom momentu sam joj rekla: -Fali mi žensko društvo, stara moja...
I sad naslonjena pred ekranom razmišljam o ženama u svojem životu. Neke su već odavno udane i majke, neke uspješne poduzetnice, neke vječite studentice, mali broj se raštrkao po svijetu u lovu na avanture kojekakve vrste. S nekima se čujem često, s drugima rijetko. U stvari, točno onoliko koliko treba.
Istina, neke izbjegavam, doziram u prihvatljivim količinama. Jel' to fer od mene? Nemam grižnju savjesti zbog toga. Vječite studentice na svakom druženju iznova komentiraju da još nije kasno da se primim faxa jer vele, šteta je da s tim svojim potencijalom u glavi nisi do sada ništa napravila. Mame i kućanice već nakon drugog gutljaja kave, odmahuju glavom i kunu se majkom da bi za mene najbolje bilo da se udam i rodim klinca jer eto, one me vide savršenom za tu ulogu. Avanturistice mi svako malo pošalju mail iz nekog kutka majčice Zemlje, onako u stilu, nek ti bude žao što nisi s nama... A ima i onih koje kategorički tvrde da još nije kasno da otvorim svoju firmu i jebem mater svima koji se kuže u ekonomiju.
Ndda... Kada svakom od tih Afežeja iznesem svoje poglede na život, naravno štujući njihov izbor i njihove živote, natrčim na zid negiranja i nerazumijevanja, još k tomu podebljan njihovim iskustvima. Ili neiskustvima, možda?
Na kraju, jedina koja uživa u kavi sam ja a one se velikodušno prihvate kopanja i potkopavanja mojih stavova, pokušaja ubjeđivanja u suprotno i sve završava na tome: Nadam se da ćeš razmisliti o tome šta smo ti rekle. Ma mislim ja na to šta ste vi izvrtile ali odavno već. I svaki put dođem na isto. Svaka čast vašim fakultetima, putovanjima, avanturama, bračnim postulatima i djeci. Ne bih ja to, barem ne na takav način, ne na vaš način. A moje gledište stvari ionako ne uvažavate, pa čemu onda trošiti riječi.
A s Njom je tako lako ... Zna slušati, prije svega. A zna i reći, ali tako da čak i ako nam se mišljenja razilaze, sve ovce budu čitave a vuci siti. Sad će neko reći, je da, ziher ti paše zato jer tjera vodu na tvoj mlin. Ma nije. Volim kritiku na svoj račun ali argumentiranu, čistu. Zbilja se trudim stajati iza svojih riječi i djela, koliko god to neki puta bilo zbilja teško. I dovedem se u situacije da nekad pomislim: Jebi ga, tak mi je i trebalo. Al' ne mrem potiv sebe. Takva sam i gotovo!
A Ona me kuži, posluša kaj imam za reći, izvuče iz mene hrabrost kad je izgubim, nasmije me i kada zacvilim, zašpota i kad zaserem... ali poštiva moju bit. Da sam drugačija ni ona ne bi bila takva prema meni.
Najjednostavnije ... hvala Ti V.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv