Putevima čudnosti moje

nedjelja, 18.12.2005.

Uvod ...

Kreativnost je u svima nama ... i moć pisanja,također. No pitanje je samo koliko smo se spremni prepustiti. Šta nas koči da sjednemo ispred bijele plahte papira i pretočimo misli koje nas golicaju? Strah? Pa, polazim uvijek prvo od sebe jer o tuđim iskustvima baš i nisam kompetentna pričati. Nemam ja baš straha od pisanja. Kažu da papir sve trpi.Trpi, trpi...znam po sebi. Imam ja tih malih papirića svuda oko sebe,skupljam ko hrčak sve ceduljke, blokiće, istrgnute stranice i čega sve još ne. Znači,strah nula.
Manjak vremena? Ma jok!!! Uvijek imam barem pol sata navečer za utefterit koju misao, čisto onako da mi ne pobjegne.
Jel kreativnost možda u pitanju? Pa eto, neću se sama hvaliti, ljudi oko mene kažu da me ugodno za čitati. Fala još jednom J. Ma nije problem sastavit rimu, ili naći temu, pa oplest neku usporedbu, umočit u trenutak i umotati u percepciju istoga.
Kaj je onda?
Voljni moment... eto moje bolesti iliti kočnice. Nisam lijena za pisat nego umjesto da krenem odmah čim me misao opali po sivim ćelijama, ja to razvlačim po glavi od nemila do Predraga, dodajem i oduzimam, cifram i navlačim. Treba sjest odmah i krenut.
Pjesma il' recitacija? J Koga briga, mene najmanje, nešto će ispast iz svega ovoga...
Pitao me prije par mjeseci jedan prijatelj: - Stara, jel' tebi bitno da se drugima dopadne tvoje pisanje, il' te onako frka,zbog komentara?
Mislim da sam mu poprilično površno odgovorila da me ne zanima jel drugima po ćejfu ili nije ali eto, sustigla me ta misao baš jutros, pa da vidimo...
Poštujem tuđe, naročito razmišljanja, viđenja na stvari i poglede na svijet. Da nije tako, malo sutra bih ja naučila toliko toga, upoznala toliko ljudi i nauživala se razgovora. Dok čovjek ne postavi neke stvari u svom životu, puno više obraća pažnju na to tko će šta reći i kako će tko reagirati. Nisam ni ja baš bila imuna na to, moram priznati. Jebeno je bit svezan takvim načinom razmišljanja, moraš se prilagođavati, poštivati masu nekih regula i pravila i na kraju ispadne i da ono što si imao za reći nije tvoje i dobro kao takvo jer se kosi sa većinom a većina je uvijek u pravu i onda...a u kurac, ono, svaka čast svima ali ja bih nešto svoje pa makar i ne bilo priznato od drugih. Hrpu tekstova i nisam objavila jer se nisam usudila. A štoooo?!! Hvala Bogu na blogu, raja komentira, iznose svoje stavove, ima tu svega, čovjek nauči hrpu dobrih stvari.Ima i onih koji misle da su Bogom dani jer ih nick čuva od javnosti pa drve i blate po drugima dajući si za pravo da jebu mater svima koji pišu ono što se njima ne sviđa. I tako, blogeri koji pišu o ljubavi ispadaju presladunjavi i dosadni, blogeri koji pišu o sexu odjednom su manijaci i bolesnici, oni koji govore o životu i pišu svoje priče su dijelom krivo shvaćeni. I ja sam jednom tako istrčala i osudila mišljenje čovjeka kojeg niti ne poznajem, ne poštivajući ljudsko pravo da jednu situaciju dvoje ljudi može doživjeti na dva različita načina. A kamoli više ljudi. Jednostavno sam pustila da emocije upravljaju trenutkom, digla sam se to jutro valjda na lijevu nogu (najlakše je naći ispriku) i skočila čovjeku na blog. Skočila i razbila se. Lik je bio koncizan i jasan, bez previše lamentiranja i kozmetike je porušio moje,ionako klimave temelje u komentaru na njegovo pisanje. Sva sreća da mi je ošlo iz dupeta u glavu vrlo brzo pa se nisam zaletjela još jednom. Naravno,uslijedila je isprika s moje strane, prihvat iste s druge, danas se često čujemo i volimo se, kako on veli, upustit u prijateljsko pripetavanje J. Jebi ga,čovjek uči dok je živ.
U stvari, dok sam počinjala ovaj tekst, imala sam na umu neki drugi tijek slova, no izgleda da je ovako trebalo biti. Neću se ispričavati zbog načina pisanja ako tu i tamo opalim koju narodnu jer ni u živo ne koristim dekorativnu kozmetiku, pa šta će mi ovdje. A na felere ionako nitko ne gleda pa ću ih zanemariti.
Biću samo ja ....

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv