jadro linija
nedjelja, 28.07.2019.
Stoj di jesi
U životu se stalno na nešto navikavam. Zato jer moram. I zato jer sam u kompromisu.
Moram popit tabletu za tlak. Tu nema dileme. U pitanju je odgovornost za vlastito zdravlje.
Ali isto tako se navikavam da otac stalno ostavlja čačkalice gdje god stigne. Da se vadi na prostatu, pa mu higijena izmiče. Jer mu voda, navodno, škodi.
Navikavam se da je muž vladar daljinskog. Štapiće za uši drži zataknute iza uha. Pa oni ispadnu. A ja ih kupim. Jer metenje dnevnog nije u njegovom opisu podijeljenih poslova.
Navikavam se na buku, jer televizor huči do krajnjih granica. A meni pita bešumnost.
Navikavam se na podrazumijevanje drugih da im pružam sebe van svojih granica. Jer ja to uvijek radim bespoštedno. Bez prigovora.
Ali se isto, u ove sitne noćne sate, pitam je li i podrazumijevanje navika?
I mada mi se odgovor ne sviđa, čini mi se prekasno za radikalizam.
Kad si u temeljnim postavkama blag, nadogradnja ne može biti ekstremna.
Nastavljam uhodanom šprancom.
