Tišina
Prepoznajem te
u tragovima sjećanja svojih
dok klizim kroz vrijeme
postojanja svoga
čak i u vremenu
prije vremena moga
bila si tu, ista ti
osjećam te
gledam te i vidim
čudesnu i neponovljivu
kao da i ti slutiš ovaj susret
u vremenu našen
što trajati će vječno
i kad svo vrijem
isteklo nam bude
sanjam te u tišini samoće
slutim te i dišem
tu si i kad nisi
osjetom upijam
slatke sokove tvoje blizine
postajem leptir
koji tvojim dvijećem
svoju ljepotu hrani
i sam diše život
Tvoj zauvijekOznake: oporuka
|