u oku promatrača

utorak, 04.10.2005.

bijeg od obveza, bijeg od sebe...

da se nadovežem na moj prethodni post, često se među onih 280 pitanja javljalo i nešto tipa: često ostavljam nedovršen posao ili ne odlazim s posla dok ne obavim sve nedovršene poslove. mislim, nisam čak ni sigurna koji je poželjan odgovor na ovakva pitanja, jer sigurno nije dobro biti neki supefrik koji ne može navečer sklopiti oči, znajući da je nešto odgodio za sutra. opet, ni druga krajnost nije idealna.

ja ponekad samu sebe brinem. moj prvi posao (u struci) je bio takav da u biti nisam imala neki dio posla koji je redovito, svakodnevno, rutinirano trebalo obavljati. znači, mogla sam si dati koji dan fore, surfati netom, mozak na pašu, a onda - navali.

kad sam došla ovdje, zapao me posao u kojem sam svaki dan imala 2-3 sata posla koji se nije mogao odgađati ni za popodne, a kamo li da drugi dan. to sam bez problema štrikala, usput puno naučivši, jer nije bio jedan od onih koje mirne duše možeš obavljati mehanički.

kako sam se malo popela na ljestvici, ovaj dnevni je otišao drugome, a ja sam dobila kakti nekakav posao nadzora, koordinacije, s tromjesečnim fiksnim poslom vezanim uz financijske izvještaje. posao mi nije mrzak, ali brate mili, kako samu sebe živciram.

eto, završilo je obračunsko razdoblje, mogla bih se tek tako baciti na posao. ne, ja šaram, malo ovo, malo ono, nikako da krenem. ma ja sam najgori kampanjac na svijetu. kad se nečeg primim, to radim stvarno do kraja, sve dok mi entuzijazam ne splasne. stvarno znam zapeti ko magarac, otići i u drugu krajnost. onda me ponekad drmne neka faza lijenosti i jednostavno ne ide.

eto, imam već dvije godine stupidna dva ispita i radnju na postdiplomskom studiju. nikako, ali nikako se ja ne mogu natjerati i skinuti pizdariju s dnevnog reda. tu i tamo me motivira pomisao da sam pljunula 25 tisuća iz svoga džepa, plaćajući odštetu zbog promjene posla. znam da ću zbog toga i magistrirati. imam još 6 mjeseci fore da mi odobre temu.

ja sam prototip kampanjca. ali nije da u miru živim s tom spoznajom. ne, mene to frustrira, vrlo često. kako hrpe veša stoje i čekaju, čekaju dok im ne posvetim višesatnu pozornost.

evo, svečano prisežem, danas ću se bez odgode baciti na posao koji me čeka, evo, objavljujem post i istog trena krećem, ne zaustavljam se dok ne završim. ma ni spavat neću dok to ne stavim ad acta. malo morgen...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv