u oku promatrača

subota, 17.09.2005.

ima i tamo niskih zgrada...

vjerujem da će ovo biti posljednji, ali vjerojatno i nešto duži, zapis o mom posjetu nyc-u. visoke zgrade su ono na što, kad se sjeti nyc-a, pomisli prosječan turist. i istina je da one nekako simboliziraju manhattan, predstavljejući njegovu moć i veličinu. mnogi će se ipak složiti s konstatacijom da se vrlo zanimljiv, ako ne i najzanimljiviji dio newyorškog života, odvija u drugim dijelovima grada. za početak, vidi jednu edukativnu mapu nyc-a, npr. onu s

dio ispod central parka (midtown) i najjužniji dio poluotoka (downtown) područja su brojnih nebodera. između ta dva dijela grada smjestio se niz živopisnih kvartova. o greenwich villageu već sam pričala. vidjela sam, međutim, i područje oko union squarea, soho, tribecu, chinatown i little italy, skupa s nolitom.

uobičajen proces je takav da se umjetnici i ostala kreativna ekipa s manjkom novca sele u manje razvikane kvartove, gdje je kvadrat prostora znatno jeftiniji nego što je npr. na petoj aveniji. kad se u takvom, dotad zanemarenom kvartu počnu događati promjene zbog kojih on postane atraktivan, privlačeći lokelce i turiste, za njega se zainteresiraju i bogatuni s pete i obližnjih avenija, te ga počnu naseljavati, čineći nekretnine u njemu još zanimljivijim, time i skupljim. podizanje cijene najma ili prodaje, onaj dio ekipe s manjkom love, a viškom kretaivnosti, prisiljen je sebi naći novo stanište.

e, to se trenutačno događa sohou (south of houston). u srcu kvarta nalaze se male uličice s neatraktivnim zgradama. ipak, mnogi prizemni lokali su već ušminkani i postali su dom mnoštvu malih galerija i restorana. na većini onih koji su još uvijek u lošem stanju, u tijeku su promjene i mislim da će biti vrlo zanimljvo pratiti promjene u tom kvartu kroz slijedećih par godina. tu je tipična ulica u sohou i dućan koji me stvarno impresionirao, papirnica kate's paperie.

isto se događa i s tribecom (triangle below canal). tribecu je proslavio de niro, koji je tamo osnovao filmski centar, s restoranom u prizemlju zgrade, a godišnje se u kvartu održava i tribeca film festival. eto zgrade s restoranom:

zanimljivo je kako sam tribecu prvi put posjetila u hladno i vjetrom propuhano jutro jednog radnog dana. činila mi se tako bezvezna, pusta i hladna... drugi put sam tamo došla u subotu, kada stanovnici nisu bili na poslu, već su se razmilili s dječicom po kvartu, sjalo je sunce i tribeca je u mojim očima dobila potpuno novu dimenziju. i, da, baš mi se svidjela u novom, vikend izdanju:)

kreneš li od empire state buildinga broadwayom prema jugu, put te nosi kroz flatiron district na union square. u flatiron districtu nalazi se i flatiron buliding, koja je, ugnijezdivši se na trokutastu česticu omeđenu broadwayom i fifth avenue, najbolji dokaz načina gradnje koji je za cilj imao iskoristiti svaki slobodan centimetar na tlu manhattana. zgrada je divna i impresivna, ali sam imala peh vidjeti je u fazi renoviranja, kada je onaj toliko poznati špic bio prekriven ogromnim, crnim plahtama. zato evo slike stražnjeg dijela zgrade:

skoro zaboravih na madison square. tamo sam se pravila amerikancem, navijajući u finalu us opena za agassija, koji je izgubio zadnji meč svoje profesionalne karijere - pred svojom publikom, na artur ashe stadionu, u velikom stilu. ovo me podsjetilo na zagreb, prijenose velikih utakmica i janičinih utrka na cvjetnom :)

istočno od flatirona je gramercy park, kvart koji je poznat po istoimenom parku, jedinom newjorškom parku u privatnom vlasništvu, u koji imaju pristup samo stanari okolnih zgrada. kako nemam sreće biti jedna od njih, nemam ni fotku parka :(
imam zato fotku cbgb-a, legendarnog mjestana bowery-u. hint: ramonesi, blondie, talking heads... čitam nakon povratka da će ga zatvoriti, zbog velikog duga vlasnicima prostora, zahvaljujući mjesečnom najmu od 19.000 USD. ipak vjerujem da će i bloombergova ekipa nastojati učiniti nešto da ga spase.


nekoliko sam puta imala namjeru, a na kraju nisam uspjela naći priliku posjetiti chelsea :(
užasno mi je žao, tamo se nalazi chelsea market, povijesno mjesto za američku naciju. tamo je, naime, proizveden prvi oreo cookie, najdraži američki keks.
chelsea sam ostavila kao prvo na listi prioriteta za slijedeći posjet nyc-u.
nisam vidjela ni cardinal stepinac place, koji se, zanimljivo, nalazi u dijelu manhattana nazvanom hell's kitchen.

na broadwayu sam pogledala musical lion king. u moru raznih vrsta performansa, između broadwaya, off-broadwaya i off-off-broadwaya izabrali smo broadway, i to onaj za široke mase. nismo požalili. bilo je fantastično! skužila sam na kraju da nemam ni jednu fotku times squarea. nekako mi to nije ono what ny's all about. barem u mojim očima. nema ni fotki izloga skupih dućana s pete avenije. ne, nisam ni gledala cipele manola blahnika i jimmia chooa, nisam bila u vuittonu, tiffanyju, gucciju, pradi, fendiju.... čak ni u saksu. nekako mi je na to bilo žao gubiti vrijeme. nisam obavila shopping svoga života, što je čak i glupo, ali nisam imala vremena. ali sam zato vidjela nyc, to sam i željela. ovo su jedine moje fotke izloga:


enivej, sa suzom u oku sam napustila nyc. ali, i'll be back!!!

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv