|
|
| < | veljača, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Izabelle Peyton Parker se vratila, i to u sasvim novom obličju!!!
A sad. Pravila.
1. Ne kopiraj. Ak te uhvatim u tom djelu, a u tome sam jako dobra, prijavim te glavnom sudu.
2. Ne vrjeđaj.
3. Ako ćeš prekršit 2. pravilo, klikni crveni X u kutu gore desno, ili stisni Alt+F4 na tipkovnici i gledaj što se desilo.
4. Ostavi jedan komentar. Ne više. I to ne komentar tipa ''Super blog, svrati!''. To je za mene spam i to prijavljujem. A pod spam ubrajam također i štafete, lance sreće i sl.
5. Nemoj komentirati blog, već komentiraj post, i to tako da ja vidim da si post pročitao/la.
Ovo je nff ( Narnia fan fiction ), znači da se radnja ( veći dio radnje, ugl. ) odvija u Narniji. Glavno je to da je priča moja, a također i svi likovi koje sam ja izmislila. Oni koji nisu izmišljeni iz mojeg mozga ( Aslan i dr. ) su vlasništvo C. S. Lewisa ( iako je čovjek mrtav ).
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
I tu još jednom kažem da likove ne primam. Točka.
Izzie.
Main characther.
GALS.
Amy.
Izzie's sister.
Keira.
Best friend.
Hannah.
Friend's sister.
Mary.
Romantic soul.
Anabelle.
Hardest enemy.
Emma.
Enemy's ''friend''.
GUYS.
Peter.
He's hottie.
Brendon.
Another hottie.
Ryan.
More hottie.
Christopher.
Hate enemie.
Gregory.
Gay professor.
Copyright © by Izzie Parker. Priča je plod moje mašte. Svako se kopiranje prijavljuje. Uključite malo svoj mozak i osmislite svoje.
Design: Lucija [d]
Photo: deviantART
Hosting: Tinypic
Amy je konačno rekla ocu za bolest, i to ga je potpuno slomilo. Marcia mu je morala danima kuhati čaj od koprive i bambusa da dođe sebi, a za to vrijeme Izzie su se događale neobične stvari.
Prva se neobična stvar dogodila ujutro, prije škole. Izzie je krenula izaći iz svoje sobe, a onda je začula neke neobične zvukove. Osluhne se. Nešto je jako treskalo, kao da je unutra zarobljena zvijer. I zvuk treskanja dolazio je iz njenog ormara, napravljenog od drva jabuke. Prišla je bliže, i zamalo vrisnula kad se ormar ponovno zatresao – a onda umirio, kao da se nikad ništa nije dogodilo.
U školi nije bilo dobro, nipošto. Prvo ih je profesorica iz engleskog natjerala da čitaju svoje sastavke o sebi. Izzie ga, naravno, nije napisala. Previše se stvari dogodilo posljednji tjedan i nije stigla o sastavku uopće i razmišljati. Profesorica je otvarala imenik, i gle čuda, otvorio se na Izzie.
>> Parker! << veselo sikne profesorica, koja je Izzie imala na zubu još od prvog dana, baš kao i Anabelle i Emma. >> Pročitaj nam svoj sastavak, ako ti nije problem. <<
>> N-nemam ga. << promuca Izzie. >> Zaboravila sam ga napisati. << nadoda odlučnije.
>> O, pa to nije u redu! Čini se da ćemo ti morati napisati u imenik veliku, debelu, dlakavu jedinicu, joj joj… << siktala je profesorica od zadovoljstva. I doista se činilo kao da je napisala veliku jedinicu preko gotovo cijele rubrike. >> Sjedni, što gledaš u mene ko tele u šarena vrata? <<
Na to se gotovo nitko nije nasmijao. Nasmijali su se samo Anabelle, Emma i Christopher. Također osoba koja je imala na piku Izzie. Izzie pokunjeno sjedne. Očekivala je da će cijeli razred puknuti od smijeha, no nitko se nije čak ni osmjehnuo. Keira je čak djelovala i malo uplašeno.
Poslije tog sata, i puno znojenja, na malom odmoru prije sata francuskog, Izzien put prepriječi Anabelle i Emma. Obje su imale zločesti smiješak na licu.
>> Što je, Parkerice, nešto smo se pogoršali? << izazivala ju je Anabelle.
U Izzienoj je glavi istog časa buknuo plamen bijesa. Prostrijeli Anabelle pogledom. Dok su Izzie i Keira odlazile, Emma je nekontrolirano udarila svom snagom Anabellu knjigom po glavi. Dok je Anabelli rasla ogromna čvoruga, svi se na hodniku počeše smijati kao blesavi.
Izzie i Keira su se također smijale, jako smijale, sve dok nisu otvorile vrata. Vrata za učionicu francuskog, gdje se istog trena Izzie zabije nosom u nekog dečka. Ona ostade hipnotizirana. Fino je mirisao… Stajala je tako neko vrijeme dok ju Keira ne podbode laktom u rebra i ona dođe k sebi.
>> Au! << uzvikne i počeše se po nosu, koji je zbilja jako bolio (tek je sada shvatila).
Podigla je pogled, još uvijek se držeći za nos, da malo prouči u koga se to zabila. Pa naravno, bio je to Brendan, stariji učenik, pohađao je drugi razred zajedno s Mary i Keirinom sestrom Hannah. Iza njega su dizali glave još dva dečka, veoma slična Brendanu. Izzie ih također prepozna – Peter i Ryan, njegovi prijatelji. Zapamtila je ime po tome što je Hannah bila jako zatreskana u Ryana, a Keira u Petera. Srećom, Mary je mislila da su odvratni i glupi, pa je barem Brendan bio slobodan. No, to nije nimalo usrećilo Izzie, jer je postala još jače svjesna svoje boli u nosu, te situacije u kojoj se nalazi. Osjetila je kako joj u usta kapa krv; očito joj je nos prokrvario.
>> To zbilja, zbilja boli, vidiš da sam počela i krvariti! << izdera se Izzie na Brendana, da se riješi barem malo frustracija.
>> Ok, ok! Sorry što sam ti ozlijedio crvene krvne stanice u nosu. << reče Brendon i nasmije se na vlastitu šalu. Mahnuo je rukom prema Peteru i Ryanu, i onu krenu za njim. Prije no što su skrenuli u sljedeći hodnik, Brendon zastane i okrene se prema Izzie.
>> Ti si ona Parkerica, je li tako? << zapita, pomalo drsko.
Izzie kimne umjesto odgovora. Brendon se osmjehne i nestade u sljedećem hodniku.
Izzie i Keira uđu u učionicu, gdje su sjedile Hannah i Mary. Uskoro im se pridružila Izziena blizanka, Amy, koja je došla u školu, unatoč leukemiji. Bila je neobično vesela. Hannah i Mary su upravo spremale knjige u torbe.
>> Ne mogu vjerovati! << usklikne Hannah, dok je Izzie izvlačila maramicu da obriše krv s usta. Potom nagne glavu prema podu, tako da joj kosa prekrije lice.
>> Što ne možeš vjerovati? << promrmlja pitanje dok je brisala krv.
>> Pa Brendon je razgovarao s tobom! << zadivljeno reče Mary, kao da je to najočitija stvar na cijelom svijetu.
>> Vau. Nevjerojatno. << promrmlja Izzie, glumeći zainteresiranost.
>> Ti očito nemaš blagog pojma. Brendon ne razgovara baš sa svakom u školi. << reče Keira.
>> Očito sam ja neka posebna. << reče Izzie, puna sarkazma. U međuvremenu je maknula kosu s očiju i zabila maramicu u nos. >> I baš se osjećam posebno. Sad ću se sjetiti Brendona i kako je razgovarao sa mnom, kad mi kod prokrvari nos. <<
Na to su se svi nasmijali osim Mary i Hannah.
Vratimo se mi na one neobične stvari. Druga se neobična stvar dogodila poslije škole. Izzie je došla kući. Kad je ušla unutra i spustila ruksak na pod, osjetila je da nešto curi niz njenu nogu. K vragu, pomisli. Baš me je danas našlo krvarenje. Počela se penjati niz stepenice, onako mekano kako je samo ona znala. Očito je bila sama kod kuće. Amy je ostala poslije škole na nekoj izvannastavnoj aktivnosti, a za Roberta i Marciu nije željela ni znati. Kad se popela na petu stubu, niz nogu joj prođu grozni trnci bola i ona padne.
Bol joj je prošla kroz cijelo tijelo. Pogleda na nogu. Tanka crta koja je označavala kretnju kapljice krvi niz nogu lagano se pretvarala u odurnu, krastavu ranu koja je istog trena počela odvratno zaudarati po smrdljivoj ribi. Izzie nije mogla, a da ne vrisne. Vrisnula je – i to jako. Rana se širila niz cijelu nogu i odmah se pretvarala u krastu. Izzie nije znala što da radi. Prikovala se uz stepenice. Nije znala zašto je zapravo učinila ono što je učinila, ali mislila je da je to najbolje. Rastrgala je malo krastave rane – zapeklo je i zasuze joj se oči. Morala ih je zatvoriti. I zatvorila ih je.
Kad ih je otvorila, imala je što vidjeti – rana se brzinom munje povlačila, dok skroz nije nestala. Cijelo je vrijeme užasno peklo, ali Izzie nije zaplakala, ne skroz.
Bol je prestala. Noga joj je bila savršeno u redu, kao da nikad nije imala dugačku, krastavu ranu koja je zaudarala. Unatoč tome što je sada u redu, i dalje je teško disala. Konačno se oslobodi stepenica i pojuri u kupaonicu.
Potom se ništa neobično nije događalo do navečer.
Ma koliko puta ponovila da mrzi mrkve, nije imalo nikakvog učinka. Marcia joj ih je i dalje uporno trpala na tanjur za večerom. Naravno, za onaj incident nije nikome rekla. Sad je bila savršeno u redu, samo da nije morala gledati u one sparušene mrkve što su stršile na njenom tanjuru. Od svog povrća je najviše mrzila mrkvu. Bljak. Umjesto mrkve je jela ciklu. Ali, mrkva je mrkva, ponavljala je Marcia. Ma goni se s tim mrkvama, ljutito pomisli Izzie. No, htjela je ostati mirna na večeri, zbog Amy. Ona je obožavala mrkvu. Samo ju je trpala u usta.
Bila bi to savršeno dobra večera da se s kata nije začuo vrisak.
Da, vrisak. Grozan, užasan vrisak koji je parao uši. Svi se zalede na mjestu. Izzie je taj vrisak službeno imenovala trećom neobičnom stvari tog dana. Nakon što su sjedili i buljili u prazno još par sekundi, svi se brzo ustanu od stola i požure na kat.
Amy pojuri u svoju sobu. I imala je što vidjeti – pravi, pravcati nered. Poplun na krevetu bijaše proparan, jastuci su imali rupe, a njihov sadržaj se rasuo po cijeloj sobi. Računalo, to jest monitor, je bilo raskinuto na dva dijela. Ormar prevrnut na ljubičastom tepihu. Ljubičasti zidovi su bili umrljani nekom čudnom sivkastom tvari. Ladice na radnom stolu su bile izvučene, ispremetane, a njihov sadržaj je također bio razasut po cijeloj sobi. Prozor je bio širom otvoren i razbijen. Pod su prekrili komadići stakla. Među tim komadićima bijaše poruka, skrivena poruka na kojoj je bila ista ta sivkasta tvar kao i na zidovima. Izzie pažljivo klekne i uzme tu poruku. Naglas je pročita.
>> Naći ću te. I nećeš dobro proći. <<
Istog trena ispusti poruku, jer ju je nešto jako zažarilo u ruci. Za to vrijeme, njezin otac, Robert, sastruže malo tvari sa zida i promotri je.
>> Pepeo. << začu Izzie svog oca kako začuđeno govori. >> Čisti pepeo. <<
Jeste se začudili? I ja sam se. Išla sam po starim blogovima i skužila da me neki još uvijek imaju u svojim likovima, poput Nic. Pa sam im se odlučila nekako odužiti :)