List Izvori | Čaporice
nedjelja, 13.05.2012.
JUČER, DANAS, ...
|
Ne postoji savršen sustav. Nikada nije postojao, niti može postojati. Perpetuum mobile je cilj koji pokušavamo postići, ali uzaludno. Svemir se kreće, širi. Svi su atomi u svemiru u konstantnom pokretu, ljudi , planete, galaksije se kreću... Za sve to je potrebna energija, a ona ne može postojati u jednom obliku vječno, mijenja se, a ne troši. Promjene su sastavni dio naše povijesti, konstanta. Kako se na to pripremiti? Jednostavno - prihvatiti promjene. U današnje vrijeme promjene su prešle granice, globalne krize, globalne recesije... Danas je sve globalno... Nezadovoljstvo koje se javlja ne može se ugušiti silom, može se tek privremeno usporiti ,ali širenje se ne sprječava. Mediji su oružje država i kompanija, tko kontrolira medije danas, sposoban je inducirati promjene silom. Oružje koje granice ne mogu zaustaviti, a dostupno je svakome pojedincu. Kapitalizam, život u prošlosti. Majka koja proždire svoju djecu, nezasitna. Relikvija starog sustava koja se pokazala kao neodrživ sustav jer danas guši razvoj i siše sve perspektivne aspekte društva u začetcima, jednako uspješno kao što se u svojoj ranoj fazi nosila sa zastarjelim sustavima koji nisu mogli podnijeti razvoj koji je novi vijek nosio. Možda je trebalo poslužiti kao privremeno rješenje dok se čovjek prilagodi napretku kroz koji se provlači zadnjih 200 god. , ali u krajnjoj liniji urušit će se sam od sebe jer cilj ne možemo postići, svi ne možemo biti milijarderi! Nažalost, ili? Ne bih znao. Periodičnost, ponavljanje određenih događanja kroz promatrani period vremena koja imaju sličnosti u vremenu trajanja, intenzitetom manja ili veća, kao val, u jednom razdoblju imamo rast i razvoj-društveni, znanstveni, ekonomski, industrijski...S druge strane imamo povratak ili stagnaciju, poniranje u svim tim faktorima društvenog prostora koji su bilježili rast, mislim da je najprikladniji pojam - urušavanje iznutra. Prihvatimo to, i pripremimo se. U ljudskoj povijesti koja je u odnosu na starost naše planete jako kratka, nije crta razvoja uvijek išla uzlaznom linijom, pa čak i ako je slijedila periodičnost. Usponi su se događali, a nakon njih bi slijedili padovi. Ali , nije se u idućem usponu išlo k boljem u odnosu na prošlo razdoblje. Tko zna što nas čeka sutra, po ekstremnoj teoriji što je viši razvoj to bi i urušavanje moglo biti veće. Ako je nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva zavladao mračni srednji vijek i 1000 godina zadržao Europu u blatu i kaljuži stagnacije, bolesti i jednostavnog preživljavanja, možemo li se i usuditi pomisliti što nas čeka u novom propadanju civilizacije.. Od pada Zapadnog Rimskog Carstva 476. god. pa kroz sljedećih 1000 godina manje se cesta, kanalizacijskih sustava i vodoopskrbnih kanala napravilo u svim gradovima u Europi i svim državama nego što ih je u gradu Rimu bilo u trenutku propasti. Ipak, sustav pretežno poljoprivredne orijentacije, kao što je taj bio, odlično je podnio pad. Istina, nije bilo razvoja i napretka, ali stagnacija se brzo stabilizirala te nije bilo velikog propadanja. Stanovništvo je jedva preživljavalo, ali je preživljavalo. Što bi se nama moglo dogoditi? Energetski kolaps je realna mogućnost, ovisimo o fosilnim gorivima. To se mora priznati kao glupost jer smo svjesni da taj resurs neće još dugo trajati ,a nemamo alternative. Novci? Pa, skoro da ih i nema. Kao što smo vidjeli u umjetno stvorenoj krizi, umjetni novac je razlog. Ima ga previše, prejednostavno nastaje. I još lakše nestaje, fiktivno i nitko ne može reći da je ukraden kad u stvarnosti to i ne postoji. Kada bi se sad urušavanje sustava dogodilo bismo li mi ostali na istoj razini. Danas, kad polovica stanovništva živi u gradovima? Tko će te ljude prehraniti kada se ugase strojevi koje pogoni fosilno gorivo, a koji su osnovni uvjet obrade tla i velike količine hrane koju veliki kamioni dovoze u gradove gonjeni eurodizelom, kada nestane struje koja napaja hladnjake koji tu hranu čuvaju do iduće isporuke... Kada na računu budemo imali milijun eura, šest kreditnih kartica u novčaniku s puno fiktivnih brojeva na serveru, a nema hrane u dućanu , ni papirnate nam novčanice neće pomoći. Nisam još zabrinut, svi znamo kopati i saditi, plugom i motikom. Pa dobro , možda ne svi, ali nadam se dovoljno. Možda mi Hrvati i preživimo, s prihvatljivim gubicima. Ostali, tko zna... Ipak to je najcrnji scenarij, možda nam iduća vlada podigne PDV na 26 % i time spasi civilizaciju od samouništenja. FOTO 1. Uvod u stvarnost Brojke su stvarne, broj nezaposlenih je u porastu. Cijena benzina raste, prelazi psihološke granice, zapravo je benzin i jeftin, samo je problem što se mi previše krećemo ,živimo prebrzo, krademo vrijeme, ne usudimo se pogledati brojač kilometara jer nam pokazuje lažne podatke. Svi danas prate brojeve, na lotu se izvlači dobitna kombinacija, potajno se uzima listić i zaokružuju kombinacije, 39, 38, 37..., dobitak 32.000.000,00 kn. Broj radnih dana u prošlom mjesecu, broj radnih sati, broj sati prekovremenog = 3.853, 43 kn neto plaća za prošli mjesec, ne usudim se napisati iznos koji se uz to odvoji za državu iz usta svakog radnika, a s računa privrednika koji plaća ta dva iznosa. Ja volim raditi, sretan sam što imam posao, što nije normalno, ali tako je. Danas trebaš biti jako sretan ako si zaposlen, otkada je to normalno pitam se? Pa dobro svako vrijeme ima svoje probleme. Eto ne smatram da je problem u sustavu, državi, globalnoj politici ili Bildemburškoj ekipi, mi smo krivi, ja, ti. Imamo opravdanje, nemamo vremena da se pokrenemo, to je činjenica. Obveze, dužnosti, očekivanja nas sputavaju. Društvo pati od nedostatka sposobnog kadra. Nema sposobnih ljudi koji će preuzeti obveze, danas su greške skupe i ljudi su radije spremni priznati da su nesposobni ,nego preuzeti odgovornost. E ,to ih naš obrazovni sustav uči. Škola Od svega pomalo, dođe se do obrazovanja. To mi je zapravo i bio cilj kad sam krenuo pisati ovaj članak, malo sam skrenuo s teme, ali sad bih se vratio. Mogao sam, istina, odabrati sudstvo, ili medije, ili crkvu ili sport... Previše je tema, premalo odgovora. Obrazovanje nam je nikakvo. Djeca su spremnici beskorisnog znanja, u teoriji to je savršena podloga za naučiti nešto. Šteta što se to nešto kod nas može iskoristiti samo na kvizu ili ako se preskoči kvizove otići u neku civiliziranu zemlju gdje ćemo tu teoriju i prodati. Ne daje se mladima odgovornost u primjeni znanja, ne potiče ih se na kreativnu primjenu, sustav je glup i to je jasno jer su ga pokušali poboljšati nekakvom Bolonjom. Nisu uspjeli. Još je gluplji postao. Učitelji i profesori su slabo plaćeni, učionice pretijesne s premalo opreme. Program loše osmišljen, proveden i na kraju daje loše rezultate, i previše ljudi na burzi. Jer što će ljudi s gomilom znanja koje su stekli kroz 20-o godišnje obrazovanje - ništa. Nemaju ga gdje primijeniti u našoj zemlji ,a nisu ih naučili kako da sami misle i da nešto sami postignu, bez knjige. Što smo naučili? Sustavi su tu da se mijenjaju, promjene su dobre, samo ih treba prihvatiti i iskoristiti. Naučiti misliti ,a ne pamtiti. Biti uvijek spreman na pad, jer i iz toga se može nešto novo naučiti! Tomislav Delić
|
- 13:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Svibanj 2012 (28) Kolovoz 2011 (17) Svibanj 2011 (7) Prosinac 2010 (18) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
List župe sv. Roka, Čaporice  e-mail: list-izvori@hi.t-com.hr Osnivač i izdavač: Župa sv. Roka Čaporice, 21240 Trilj tel./fax. 021/831-096 e-mail: mirko.skejic1@st.t-com.hr Glavni i odgovorni urednik: Don Mirko Skejić - župnik Uredničko vijeće: Marijo Bašura, Anita Čović-Pavišić, Dragica Čović, Tomislav Delić, Ivana Pešo, Kristina Pešo, Martina Pešo, Antonija Sarač, Mirko Skejić, Ante Šipić-Sokol Lektura: Maja Franić Dragica Čović Tisak: DES - Split Boktuljin put bb  |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||