Posjetitelji bloga:
Counter
Counter






List Izvori | Čaporice

nedjelja, 13.05.2012.

POGLED IZ PRIKRAJKA


Kruno Jurčić
Da, to je na razini one utakmice s Helsinkijem nakon koje su neki rekli da smo igrali loše - podboo je Jurčić svoje kritičare, nije mogao pobjeći od malo 'cinizma' niti kad ga je netko podsjetio da su mu se smijali kad je rekao da je Sammir za Anasa Sharbinija space shuttle*. U Sportskim novostima od 17. kolovoza 2011. godine Dinamov trener Kruno Jurčić dao je „genijalnu“ izjavu o Dinamovom igraču Sammiru.- „Puno su se meni smijali, ali smijali su se i Galileu, spalili ga na lomači. A bio je u pravu, ipak se kreće!“
Da se razumijemo: Galileo je umro prirodnom smrću 8. siječnja 1642.
Ima jedna latinska izreka: Si tacuisses philosophus mansises, ili hrvatski: Da si šutio ostao bi filozof. Osobno bih je preveo: pametniji bi bio da nisi govorio.
*Program Space Shuttle je ime za sustav za lansiranje i orbitalnu letjelicu koju je razvila Američka svemirska agencija NASA za svemirske misije upravljane ljudima. Sustav se sastoji od raketnog lansera s orbitalnom letjelicom s kojom je moguć povrat nazad na Zemlju i koja se može ponovno upotrijebiti. Prva četiri probna leta izvedena su 1981., nakon čega je sustav stavljen u operativnu pripravnost 1982. godine. Sva lansiranja izvedena su iz lansirne baze Kennedy Space Center, u Saveznoj državi Florida. Do umirovljenja sustava 2011. godine, Space Shuttle je trebao obaviti 135 lansiranja. Tokom povijesti ovog programa izgubljene su dvije letjelice sa po 7 članova posade: Challenger (1986.) i Columbia (2003.).
P.s. I drugi zagrebački Hercegovac Jurčićev šef Mamić ponovi isto za Sammira i reče,17. studenoga, da je za sve hrvatske igrače, osim za Modrića- Space Shuttle. Nema što, znaju li znaju. A može biti i da jest, ali u zatvaranju noćnih klubova. Lako je harati hrvatskom ligom, a gdje je Ajax, Real, Lyon.

REAL

Real iz Madrida zovu i »kraljevski« klub. Nije klub za koga navijam. Većinu svojih brojnih naslova dobio je uz sudačku pomoć.
Nekoliko puta su Realovci igrali protiv naših momčadi. Tako su s Rijekom igrali u Rijeci za Kup Uefa u godini 1984/5. Izgubili su rezultatom 3:1. U uzvratu u Madridu dobili su rezultatom 3:0 i te godine osvojili kup Uefa. No vratimo se uzvratnoj utakmici u Madridu. Razumije se da sudac i u jednoj utakmici isključi istoj momčadi trojicu igrača. Dogodi se da istu momčad ošteti ne dosudivši im jedanaesterac, čist kao suza. No, nitko na svijetu može razumjeti da isti sudac isključi gluhonijemog igrača radi prigovora. Sve se to događalo u jesen 1984. godine u uzvratu drugoga kola Kupa Uefe pred 80.000 gledatelja na stadionu Santiago Bernabeu. Realov je gost bila - Rijeka!
Sudac koji je sudio zvao se Shoeters. Mislim da je bio Danac. Uefa ga je potom doživotno suspendirala. Ali koje koristi.
I danas im suci stoje na raspolaganju. Doduše, manje nego prije. No ipak stoje.
Igrali su protiv zagrebačkoga Dinama. I pobijedili 1:0. Neuvjerljivo. A prije utakmice iznenadiše me sukomentatori, bivši igrači Dinama: Zlatko Kranjčar i Dario Šimić. Kranjčar je izjavio kako je Real najbolji tim svih vremena. Nije potkrijepio dokazima. A, valjda ih i nema. A Dario Šimić za Ronalda reče kako je on najbolji igrač na svijetu. Po čemu? Možda po izjavi samoga Ronalda: zavide mi jer sam „lijep, bogat i sjajan igrač“! Za ljepotu se pobrinula plastična kirurgija, za bogatstvo rasipni predsjednici, a za igračko umijeće sjajni treneri. I ni za što mu nije potrebna pamet.

Šimić
Opet Dario. Bio je jako dobar obrambeni igrač. Igrao je u Dinamu. Pa u istom klubu koji se zvao Croatia Zagreb, Interu iz Milana, Milanu, Monacu i, ponovno, u Dinamu. Za hrvatsku nogometnu vrstu odigrao je 100 utakmica. Jednom riječju: uspješna nogometna karijera.
Sada želi osnovati sindikat nogometaša. Gostovao je u nekoj TV emisiji. Kosa razdijeljena po sredini glave (U razdeljak te ljubim!) što odaje šizofreniju. A, doslovno, svaka druga riječ mu je bila: ovoga!
Suvlasnik je i tvrtke Aquaviva koja rabi izvorsku vodu. U Hrvatskoj, naravno.


Bisko
Više puta u osmrtnicama osoba koje potječu iz susjednog sela Biska stoji: Pogreb će se izvršiti u BISKOM!!!
Glupost. Čak ni neki Bišćani ne znaju, ali i lektori u lokalnim novinama, kako se pravilno piše. A to je: u Bisku.
Uvriježilo se i pisanje: u Košutama, umjesto u Košutima. Ta ne događaju se i ne stanuju ljudi u košutama, jelenovim ženkama.
Isto to vrijedi i za ostala sela. Tako u Srijanima, na Ugljanima, u Kostanjima, u Zvečanjima u Sitnu...


Gregorić

Kad budete čitali ove komentare izbori za Hrvatski sabor bit će prošlost. Ovo pišem u prvom tjednu studenoga mjeseca. Kakvih sve osoba ima koje su nositelji ili članovi ponekih stranaka. Tako stranke prava imaju – svaka po jednu ljepoticu, bivšu miss. Nije im teško naglasiti domoljublje, bogoljublje... a žive po svom. Ne zanima ih ni vjera, niti moral. Ali, politika da. Hvala vam bivše ljepotice, otvorile ste mi bolesne oči!
Što se suđenja Sanaderu tiče izabran je „najpogodniji tren“ – predizbori. Pa da Bajić nije majstor!
I Boljkovcu se moglo suditi ranije, ali je opet izabran najpogodniji trenutak. Izgleda; tuk na utuk!
Zašto sam dao podnaslov Gregorić? Pa on je kao uspješan Predsjednik ratne Vlade prokomentirao upit za novine bi li se on kandidirao za zastupnika u Hrvatskom Saboru rekavši: „Sa 72 godine samo budala ide u politiku. Sada je vrijeme za mlađe i odgovorne stručnjake pred kojima je veći dio radnog vijeka. Izbori za većinu kandidata mojih godina ne bi trebali biti cilj.“ (Objavljeno: 8.listopada 2011)
Ovo ne vrijedi za bivšeg župnika don Ivana Grubišića, rođenoga 20. lipnja 1936. i ima „samo“ nekoliko mjeseci preko 75 godina! A predvodi neku strančicu i želi svojim izborom vratiti Hrvatskoj poštenje. Već viđeno!
P.s. Ne samo da naglašava već nabrojeno, nego obećava reviziju Ugovora s Vatikanom, želi biti, barem jedan dan kao najstariji sabornik, predsjednikom Sabora... Nadbiskup ga je upozorio na neke kakone CIC-a koje krši. Prekasno, Nadbiskupe. Jer don Ivan nikad nije bio čovjek Crkve.

Kesovija
Tereza Kesovija (Dubrovnik, 3. listopada 1938.) je sinoć nastupala u Podgorici. Koncert hrvatske glazbene dive izazvao je veliku pozornost crnogorske publike te su na njega stigli brojni političari i ostatak društvene kreme te zemlje. Uoči koncerta Tereza je održala konferenciju za medije, a na večernji spektakl u Crnogorskom narodnom kazalištu gosti su stizali u iščekivanju prave glazbene poslastice.

Na Terezin nastup došli su predsjednik Parlamenta Ranko Krivokapić, predsjednik Crne Gore Filip Vujanović sa suprugom, gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša, Lidija Đukanović, supruga Mile Đukamovića, guverner Centralne banke Radoje Žugić, hrvatski veleposlanik Petar Turčinović, ministar policije Ivan Brajović, književnik Jevrem Brković, glumac Blagota Eraković te brojni drugi.
Starac sam ali me pamćenje još dobro služi. Sjećam se riječi koje je dotična osoba govorila i o Crnogorcima i Srbima. Posebno Crnogorcima koji su joj opljačkali sve, a potom zapalili. Među nabrojenom publikom bilo je i ratnih huškača, dakle zločinaca. Zaboravila je ona na to. Nije u pitanju katoličko obraćenje kako bi čovjek mogao pomisliti. U pitanju je Njegovo Veličanstvo Euro za koje je dotična dama spremna sve učiniti. Njezini Dubrovčani su joj uzvratili na najbolji način: ignoriranjem njezina koncerta.


Žene

Nakon dvadeset godina sastale su se silovane žene s vukovarskog i nekih drugih područja, u Novinarskom domu u Zagrebu, i javno progovorile o strahotama koje su proživjele i koje dan danas proživljavaju. Koliko su ih god ponižavali srpski silovatelji toliko ih danas ponižavaju razne hrvatske institucije: Državno odvjetništvo, vlasti, nevladine udruge i, posebno, silovatelji koji se slobodno šepure diljem Hrvatske. Ružica Erdelji nakon zvjerskog iživljavanja koje je proživjela u Vukovaru 1991. završila je na psihijatrijskom liječenju. Živi s malom mirovinom, te ističe kako neki od Vukovaraca, koji su za vrijeme rata bili s okupacijskom vojskom, danas u Hrvatskoj primaju saborsku plaću. „Nitko se ne pita kako smo mi stradale, mi nismo tema za pravosuđe, državno odvjetništvo niti za udruge za zaštitu ljudskih prava, a i mi smo bile teško obespravljene. Tražimo pravdu i podršku, ali svi okreću leđa. Mi nismo ranjene metkom, ali nam je oduzeto dostojanstvo majke i žene, dok zločinci istodobno danas slobodno šeću Vukovarom“, s gorčinom je rekla Snježana Maljak.
„Treba poduzeti sve da te zvijeri budu dosljedno kažnjene. To je zadaća svih nas“, rekao je ministar Ivić jedan od malobrojnih koji se odazvao skupu.
Mjesta u prvom redu čekala su na Predsjednika Republike, Predsjednicu Vlade, Predsjednika Sabora, Državnog odvjetnika... No, oni su te tužne večeri bili s razlogom spriječeni. Imali su nekog drugog važnijeg posla. Naravno i uvaženi predstavnici udruga zaštitara ljudskih prava, uvaženi pusići, teršeličke, čički..., također su se te večeri bavili nečim važnijim. ( Pa zar Teršelička izgleda kao žena? Nju, vjerujem, nitko i ne bi poželio silovati)
Logoraši koji su doživjeli strahote u srpskim koncentracijskim logorima, najviše su stradali poslije ubijenih i nestalih i danas žive sa strašnim traumama i povredama koje su zadobili boravkom u koncentracijskim logorima. Za vrijeme srpske agresije na Republiku Hrvatsku u srpske koncentracijske logore odvedeno je 30.000 tisuća osoba, od toga 3.000 žena i 500 djece, koji su prošli strahovite torture – premlaćivanja, silovanja, seksualnog zlostavljanja, psihičkog i fizičkog maltretiranja. Branka Janjetović, Pero Krtinić, Slađana Korda, Jelica Janković, četnik po nadimku Topola, četnik s nadimkom Žmigo, Ilija Macura, četnički vojvoda, vukovarac Lančužanin, nadimkom Kameni. Nailaze Stanimirović, Dokmanović i Hadžić, pljuju nas i pitaju psujući, šta radimo na svetom srpskom tlu. Za ove ponižene žene malo tko ima razumijevanja. Evo jednog svjedočenja:
„Mislila sam tada, tata i brat, muž će me osvetiti. Osvetit će me moja Hrvatska... NIŠTA. Tata i brat rekoše, šuti, sramota je, nisi jedina. Muž reče, ako si prošla kao žene u Srbijanskim Begejcima, ubit ću i tebe i sebe.
Moja Hrvatska šuti.“

Hrvatski jezik
Što sve čovjek ne može čuti u vijestima i emisijama na TV ekranima. Tako je u vijestima TV 24 sata, 13. listopada u 16,13 sati voditelj dnevnika pročitao da je u Čileu, na nekoj autocesti bio: Masovan sudar!!! Neka se i to događa!
Na istoj televiziji u urorak, 8. studenoga pročitana je obavijest sljedećeg sadržaja kako: „u ponedjeljak navečer razgovaraju čelnici... “ Da razgovaraju!? Ili su razgovarali, ili će razgovarati. Trećega nema. A TV 24 sata donosi upravo to treće!
Sveprisutna Sanja Savnarka kaže: „Premijerka se iz očaja „vadi“ na spol:“ Za Sanju nisam siguran kojeg je spola. Valjda žensko.
Sin legendarnog Siniše Glavaševića (opet na TV 24 sata) za pokojnog oca govori: „Imao je veliku količinu taletna.“ (17. XI.)
O naglscima da i ne govorimo! Mali broj raznih voditelje ima koji poznaju hrvatski jezik, posebno naglaske. Čini se kao da se uče od beogradskih kolega.
A sve plaća narod. Kao i za sve drugo.

Čačić

Predsjednik je HNS-a. Dosadan. Mislim da je dosadio i Bogu i čovjeku. Ima rješenja za sve hrvatske probleme. Po protivnicima, doslovno, pljuje. A sebe ne gleda ni u ogledalu.
Svakomu tko vozi može se dogoditi prometna nesreća. Ali pošten bi se čovjek povukao i s TV ekrana i iz politike. Zar može biti uzor poštenja on koji je dionice autoceste od Dugopolja prema Bisku dijelio članovima svoje stranke, koji je svaki vikend provodio u hotelu Antunović... Koji ima plaću, nešto više od 5.000 kuna. Po ovom bi se isplatilo prositi Za nj ma Jelačićevom trgu.
Stoga, Čačiću, ako i uđeš u Sabor, a ako imaš savjesti, ostavi se Sabora i politike.


Moja stranka

Evo počeli su i svećenici osnivati stranke. Da poludim pa se odlučim za osnivanje nove stranke uveo bih nekoliko novina.
Kao prvo ne bih dao da uđemo u EU. Razloga ima podosta, a najvažniji je da su nas članice EU-a ponižavale u ratu za Domovinu slično kao i naši mučitelji i krvnici Srbi. Čast nekim izuzecima.
Kao drugo izašao bih iz NATO-a. Ni oni nam nisu donijeli sreće. Prodavano nam je oružje koje smo stostruko platili. I tko nas je iz NATO-a štitio? Sada naši vojnici koje plaćamo rade za tuđe interese.
Napustio bih i UN. Što su poduzimali dok su naši gradovi bili razarani, žene silovane, starci i djeca ubijana, osloboditelji masakrirani?
Uveo bih ZERP istoga trena kako bi naši ribari imali što loviti, a talijanski i ini da love u svojim teritorijalnim vodama.
Proglasio bih svakog vojnika i časnika koji su se borili protiv Hrvatske ratnim zločincima.
Nacionalizirao bih sve institucije od javnog interesa kao: banke, INU, hotele...
Oduzeo bih, bez suđenja, svu nepošteno stečenu imovinu. Lako je doznati koje su to tvrtke. Na temelju primanja moglo bi se točno znati tko je što pošteno stekao.
Ukinuo bih Sabor, a u Vladu doveo bih stručnjake: ekonomiste i pravnike, koji su dokazali da znaju raditi i da vole Hrvatsku.
Zabranio bih sve stranke u koje su uključeni svećenici.

Prtljažnik

Na automibilski prtljažnik mislim. Kažu da su prtljažnikom Ivicu Olića „uvjerili“ da iz Zagreba prijeđe u Dinamo. Isti izvori kažu da su ga ubacili u prtljažnik nekog auta i vozili krivinama, uzbrdo i nizbrdo. Čovjek je uradio što je morao. Potpisao je za Dinamo.
Parijske ???? novine ne objavljuju ni što se u Splitu dogodilo. Pričaju mi da je jedan menadžer došao treneru Hajduka, Bugarinu Balakovu, i tražio da njegovi „robovi“ moraju igrati. Balakov je, valjda, šutio. No isti menadžer je uskoro dobio odgovor iz Bugarske od njihove mafije: Mi imamo veće prtljažnike. I gotovo.
Priča mi prijatelj da je jedan pekar „uzeo pod svoje“ momka koji je obećavao kao nogometaš. No kako ga trener Bonačić nije postavljao u momčad našao je nekoga tko će Bonačića „uvjeriti“ željeznim šipkama. Bonačić je potom otišao, mislim, u Iran.
A taj je mladić ponuđen nekim stranim klubovima. Završio je u kafićima.
Njegov pekar „izvrsno“ peče kruh. U prodavaonici sam kupovao njegov tzv. integralni kruh, preporučen šećerašima, dok u jednoj štruci nisam došao do potpuno bijele niti kroz cijelu štrucu. To mi je bio znak da nisu dobro boju promiješali. Rekao sam: zbogom i nikada više!


- 12:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< svibanj, 2012  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Svibanj 2012 (28)
Kolovoz 2011 (17)
Svibanj 2011 (7)
Prosinac 2010 (18)
Opis bloga
List župe sv. Roka, Čaporice

Photobucket

e-mail: list-izvori@hi.t-com.hr

Osnivač i izdavač:
Župa sv. Roka
Čaporice, 21240 Trilj

tel./fax. 021/831-096


e-mail: mirko.skejic1@st.t-com.hr

Glavni i odgovorni urednik:
Don Mirko Skejić - župnik

Uredničko vijeće:
Marijo Bašura, Anita Čović-Pavišić, Dragica Čović, Tomislav Delić, Ivana Pešo, Kristina Pešo, Martina Pešo, Antonija Sarač, Mirko Skejić, Ante Šipić-Sokol

Lektura:
Maja Franić
Dragica Čović


Tisak:
DES - Split Boktuljin put bb



Photobucket