{}

utorak, 12.12.2006.

božić je za narod....

da, ako niste primjetili ja ću vas sad podsjetit još malo pa će nam božić.
Znate ono kad se kiti bor, pa se otvori božični velesajam gdje je svake godine jedno te isto, niš novog(brijem da je i hrana od prošle godine), pa kaj još, pokloni, božične pjesme i znate onaj veseli trenutak u prvom mjesecu kad vam dođe pop u 8 jutro budit vas da se zajedno pomolite i onda mu još morate dat lovu(mislim, dobiješ sličicu,dakle sve ok).
Usprkos svemu ja volim Božić ne znam zakaj, al u to doba je uvijek neka jebena atmosfera, na badnjak i tak, ne mislim sad zbog poklona, to je bezveze, onak, kolko se love potroši na poklone( i da mama, hoću i-pod il nekaj tak).

Mislim, pokloni su ok, al recimo, kaj se ne osječate bolje kad dobijete neki poklon koji je napravila ta osoba i potrudila se oko njega(sad ne mislim da zamotate čokoladu u papir iz bilježnice(to ja radim)) nego kad dobijete neki jeftini poklon koji ste dan prije vidjeli u kutu svoje kuće u prašini il u izlogu nekog kineskog dučana.
I da, još nekaj važno, zakaj mi nemamo one tipove kaj ti idu po kućama i pjevaju ti pred vratima ko u onim američkim filmovima, mislim, možda ima al onda ne idu na moja vrata. Umjesto toga mi imamo ogromne reklame sa polugolim teta mrazicama koje prodaju mobitele i usput dobiješ kapu tak da si ju možeš stavit prek face da ne gledaš ružne ljude oko sebe.
Al recimo, meni ne trebaju baš ti pjevači, zadovoljio bi se i sa polugolom tetom mrazicom koja mi dolazi na vrata .
I ne znam dal ste primjetili al nestao je jedan glavni element Božića u ovim krajevima, a to je snijeg. Da, i to su nam uzeli. Al glavno da ima snijega na Sljemenu pa da se sve one kul skijašice mogu spuštat i sjebat cijeli promet u Zagrebu.

Ja se sječam kad bi na Božić ko mali išao sa starcima od bake doma i ond bi zapeli u onak, 2-metarskom snijegu, ahh, to su bila vremena.
To je bilo to za danas, ad bok.


The christmas tree I wish I was
the star that went on top.