Followership: the forgotten part of leadership?

ponedjeljak , 30.11.2015.

Postavlja se samo pitanje koga i kako slijediti ako vam nisu zadane jasne smjernice?!

Ovog tjedna na predavanju smo raspravljali između ostalog o komunikaciji zaposlenika i njihovih nadređenih unutar poduzeća. Nažalost, komunikacija između hijerarhijskih razina je nepotpuna i ograničena, u smislu često dolazi do nesporazuma, asimetričnosti informacija, menadžeri imaju pristup određenim informacijama dok drugi nemaju te pridavanje manje važnosti mišljenjima drugih koji nemaju jednak autoritet. Poduzeće neće djelovati efektivno ni efikasno ako se sa zaposlenicima ne komunicira, tj trebaju jasno dati do znanja koji je njihov zadatak i što se od njih očekuje, što u konačnici rezultira i na poslovanje poduzeća. Menadžeri povrh svega moraju voditi računa o tome da njihovi zaposlenici uredno obavljaju svoje obveze te ih nastojati motivirati, jer motivirani zaposlenici će puno bolje izvršavati svoje zadatke i obveze te će vući poduzeće prema naprijed. Zaposlenici imaju operativnu ulogu te su upravo oni nositelji „tereta“ poduzeća i iz tog je razloga izrazito bitno da ih se motivira. Zanimljivo je da se izvođenjem igre u trajanju od 15 minuta s desetak studenata može doći do brojnih zaključaka koji se mogu transferirati na bilo koje poduzeće.
Glavna problematika koja se pojavljuje unutar poduzeća, koja uvelike utječe na njihov performans na tržištu, pored kompetentnosti i stručne spreme pojedinaca je i razina (ne)komunikacije između menadžera i zaposlenika. Promatrajući poduzeća na domaćem tržištu taj probleme postaje jasno vidljiv, menadžeri koji imaju stručni autoritet i moć nad svojim podređenima najčešće uvijek misle da znaju najbolje i pritom se ne konzultiraju s drugima, koji su specijalizirali u tom određenom području u kojem bi mogli dati svoj doprinos. Ujedno postoji i problem «udaljenosti» menadžmenta od operativnih jedinica. Često menadžment, zbog nepovezanosti sa zaposlenicima, nije svjestan da je za rješavanje problema potrebno samo objasniti zaposlenicima koje su njihove dužnosti.
Kao što je u našem simuliranom poduzeću, tako i u pravim poduzećima implementacija novog zadatka iziskuje dataljno pojašnjenje što se od svakog zaposlenika očekuje. Ako zaposlenici nisu informirani lako dolazi do nezainteresiranosti i demotivacije.
Da su sve tri organizacijske razine bile složenije i da se je više komuniciralo sa zaposlenicima mogli smo ostvariti efikasnije i učinkovitije rezultate, u ovom slučaju pobijediti. Glavni problem je bio što top menadžeri nisu zaposlenicima, tj najnižoj razini, objasnili koji je njihov zadatak i što se od njih očekuje, nego se očekivalo od zaposlenika da znaju što moraju raditi, odnosno koje karte moraju skupljati.
Također, u svrhu što efikasnijih rezultata top menadžeri (kojih je bilo dvoje, kasnije troje) su mogli podijeliti svoje obveze te jedan raditi na tome da se svakoj razini pojasni situacija, a drugi na otkrivanju koje se četiri iste karte moraju skupiti. Niti jedna razina nije djelovala složno, svaka je „ gonila svoj film“ i nadala se da će ostali (ili zaposlenici) s vremenom skužiti o čemu je riječ, dok su ti isti zbunjeno gledali uokolo.

Upravo ovako smo i mi slijedili svog lidera, nakon što smo konačno samostalno skužili da moramo sakupiti 4 iste karte, operativni radnik jedva skupio svoje 4 iste karte koje ganja zadnjih 5 minuta, šalje lider poruku: šalji svoje karte gore, bez pojašnjena, razloga, opravdanja. Prva pomisao: no super, oni ništa ne rade, samo čekaju, mi se tu mučimo, no ipak on ubire sve plodove. Jako slično poziciji običnog operativnog radnika u ogromnim korporacijama, gdje je radnik samo broj...
Igra nam je ustvari dosta pomogla da shvatimo da i nije tako jednostavno djelovati unutar organizacije koliko nam se na prvu čini, i da je puno lakše promatrati sa strane. Jednako tako, istraživanjem literature na Internetu nailazimo na slične igre za studente. Neki potiču vodstvo, neke su namijenjene da nauče studente timskom radu i slično. Sve te igre, unatoč tome što su pojednostavljene, mogu se transferirati na poduzeća. Zapravo se kroz igru studente ući od početka da razumiju da je organizacija živa i da se prema njoj tako i treba ponašati. Bez edukacije i komunikacije zaposlenih ni jedno poduzeće ne može opstati, barem ne dugoročno.

Oznake: društvena odgovornost, poduzeće, poslovanje