srijeda, 18.02.2009.

Raspored vožnje


Ponekad postaneš tek kada ostaneš
Ponekad nestaneš tek kada prestaneš
Možeš odlučiti koliko ćeš se mučiti na jednom mjestu

Goran Bare


Image Hosted by ImageShack.us
Foto by foureyes

Stojim na mulu i gledam more.
Uvlačim zrak duboko pa brojim do sto (i koji broj više)
Ne, ne pomaže….samo me dovodi do zida.

Stojim na mulu i zatvaram oči.
Osjećam hladno more pod mojim stopalima, i sjećam se Sunca (skriveno je)

Nekad sam nemoćna i očekujem previše od sebe
Nekad sam samo lijena
Najčešće se bojim onoga što bi moga biti ako krenem

U rasporedu vožnje piše da polazim za koji minut...

Ne podnosim učmalost trenutka niti volim opravdanja koja svakodnevno poklanjam sebi.
Učinila sam tisuću koraka u krug. Nisu bili uzalud, jer upoznala sam sebe. I sada je vrijeme da se narugam svojoj sjeni i da krenem bez okretanja u prošlost.
Sve što je bilo volim i moje je.
Sve to me dovelo ovdje, na ovaj tisuću i neki korak u dubinama krugova koji u središte moje duše vode

Stojim na mulu (galebove slušam)
Negdje iznad mene vjetar sonatu svira i pleše kosa u ritmu nekih davnih ljeta
Vrijeme je za ljeta koja zovu, vrijeme je za nas

Od (tri, dva, jedan) sad!!!!

Vrijeme je da se krene yes


Jer...

Pokreni se, izmjeni se

Dok ne pokušaš nećeš saznati tko si zapravo ti

Pokreni se, izmjeni se




Pokreni se - Goran Bare i Placenici
15:15 - Komentari (10) - Isprintaj

<< Arhiva >>