srijeda, 02.07.2008.

Na tvom ramenu

Vjerujem da postoje savršene polovice spojive u svojoj nesavršenosti.

Jer ako postojimo sretni i zadovoljni jedno bez drugoga i ako ne tražimo ono što bi trebali imati i moći sami…
Tada sam ti poklon uvijek i vazda, šlag na kraju i posljednje slovo tvog imena….baš kao i ti moga

Image Hosted by ImageShack.us

Foto by seafairy

Ruke, riječi i smijeh isprepleteni u beskonačnoj Igri naših života.
Svaki kamenčić na putu zove da budemo još malo više ono što jesmo…dvije slične duše na pučini dobrog (našeg) mora.
Pogledi u kojima se rađaju neki novi Svjetovi i mi izgubljeni negdje na početku (ili kraju…nevažno je sad) našeg zagrljaja.
Novi i nepoznati načini za biti, divlja (a opet tako prirodna) želja za uviranjem u život onog drugog, buđenja na postelji od Sunca.
Postojanje krugova unutar kruga, ti i ja kao zasebne jedinke a opet spojene na sve načine na koje ljudi mogu biti još malo više svoji (a svom svojom slobodom pripadati drugom).
Osjećaj pripadanja svojoj vrsti i ono „potaman“ kao odgovor na pitanje (reci…jesam li premalo ili previše…) koji se njiše na rubu tvoga osmijeha dok me gledaš u svojem zagrljaju (reci mi).
Odlazak samo zato da bi došli, otoci moga srca koji nose ime tvojih snova i Šolta koja nas čeka…
Ja na skalama od tvoje kuće, mul kojega gledam cijeli život i ti koji me čekaš i vidiš baš onakvu kakva jesam…

Ljubim…
Znam, za koji tren ćeš doći….kisskiss

Vecernja ljubav - Oliver Dragojevic
17:10 - Komentari (18) - Isprintaj

<< Arhiva >>