nedjelja, 11.05.2008.

Dok te pratim


U prijateljstvu postoji neko trenutno priznanje - svojevrsna ljubav.
Za to je potrebna samo jedna riječ, u prolazu dodir ruke....a opet....
Odlazak je tako velik gubitak i ona sitna bol žaljenja ostaje uz nas zauvijek
Helen M. Exley

Image Hosted by ImageShack.us


Napisala si mi u jednom mail-u (naša Igra „napiši priču“) prošlog prosinca….

Zar nije dovoljno živjeti život bez straha te tako svakodnevno svjedočiti hrabrost?
Hrabrost bi definirala kao odsutnost straha, bilo realnog ili nerealnog. Iako je većina strahova neutemeljena i nerealna, onome koji strahuje to apsolutno ništa ne znači, jer je za njega njegov strah i te kako stvaran.
Bježanje i skrivanje, odnosno spremnost da se uhvate u koštac s odgovornošću, uspjehom i neuspjehom za svoje postupke je ono što čini razliku između hrabrih i onih manje hrabrih. Spremnost da po ko zna koji put nakon neuspjeha, s osmjehom na licu, hrabriji nego ikad ponovno kreneš ispočetka.
Hrabri su i oni koji žive svoj život bez ijedne maske na licu. Koji su toliko oslobođeni straha od eventualnih posljedica, slobodni od svih kalkulacija da su uvijek svoji. Hrabri su i oni, ako ne i najhrabriji, koji su spremni sami sebe ogoliti do srži samom sebi, oni koji su spremni upoznati samoga sebe.

Kad ovi dani postanu prošlost i kad te pronađem u srcu mila moja prijateljice, tvoj osmijeh će otvoriti vrata sjećanja a ja ću sjesti do tebe i tiho ti šapnuti…ti si najhrabrija osoba na svijetu…
16:00 - Komentari (24) - Isprintaj

<< Arhiva >>