četvrtak, 08.05.2008.

Jedan od onih dana

Ljudi u potrazi za ispunjenjem
i srećom biraju različite puteve.
Ako se ne nalaze na vašem putu,
ne znači da su zalutali.
H. Jackson Brown, Jr.

Image Hosted by ImageShack.us
Foto by Foureyes

Poznato dijete preskače konopac cijeli dan (i pjeva neku pjesmicu brojalicu).
Izranjavanih koljena i sa pokojom modricom na duši ja se puštam vremenu da me nosi.
Rijeka obavija moje raširene ruke i kosu mi upliće među brzake tvoga srca. Ponekad me gurne u vrtlog pa se vrtim, vrtim držeći te čvrsto za ruke i smijem se.
To bježe moje misli i želje, zveckajući poput perlica rasutih niz stepenice mojih godina.
Bježe zagrljene, nepromijenjene i u odlasku vidim Sunce koje se skrilo u njima.
Znam da ću ih naći ponovno na nekoj obali nasukane (kad nestane snova na trenutak).
U razdobljima kiša izlijemo se rijeka i ja po prostranstvima prijateljskih duša. Rastemo tada skupa (plodna zemlja i ničija voda) sjedimo i čekamo čudo. Gledamo neke jače i hrabrije od nas kako veslaju sigurni u svoj put, ispraćamo ih dobrim željama. Nakon nekog vremena pođem prema moru noseći u sebi dio vas.
U razdobljima suše, kad su vaša polja mrtva i prazna prikradem se tiho i ispunim odavno suha korita, isperem sasušenu tugu.
I budemo opet plodna zemlja i nježna voda do trenutka u kojem polazimo nekuda.

Na putu prema sebi (moru) ponekad izgubim smisao.
Na putu prema sebi shvatila sam da vrijeme ne postoji.
Na putu prema sebi našla sam voljene ljude.

Prolazim tako kroz dane koji broje nepostojeće vrijeme i shvaćam da se nalazim u ljetu svoga života.
Spojilo se more, nebo, škrapa i ja.
Sve diše u ritmu mojeg srca i želje se spuštaju na dlanove poput zvijezda u toplim noćima kolovoza.
Obavija me smislenost života, bez prevelikih pitanja, poput dubina mora.

Kao igra dani su nam svi…obećavam, doći ću slijedeći put


12:24 - Komentari (7) - Isprintaj

<< Arhiva >>