nedjelja, 16.03.2008.

Pred polazak (tužaljka za tobom)

I dream of rain
I dream of gardens in the desert sand
I wake in vain….
I dream of love as time runs through my hand.....
I realize that nothings as it seems…

Image Hosted by ImageShack.us

Padaju po mojoj duši kapi ljubavi skrivene u tvoje davno rečene pa zaboravljene riječi
Noćas sam ležala u tami sama, otvorenih očiju... pa se sjetila…
Pričaš mi o danima za nas, o jutrima u tvom zagrljaju. Odgovaram ti srcem, jednostavno, bez skrivanja…to smo samo mi, pa se smijemo glasno…naš način da zahvalimo na ovom blagoslovu.
Dok se spremam danas (zove me cesta) sjećam se i drugih dana…
Pokušavam pobjeći kiši ali padaju po meni tvoje neizgovorene laži, sve one riječi koje nikad nisu došle do mene…Pitam se jesu li ikad uopće i rođene u tvojoj duši?
Pitanja kao tisuća iglica koje me bodu kroz opnu od tuge
Kiša koja prijeti da će me potopiti
Susret mora i rijeke

A što sam očekivala?

Hodam obalom koja je loš zaklon od oluje i gledam svoju sjenu…neka druga Ja vrti se u krug brzo (najbrže) raširenih ruku pa se smije poput kapi kiše koje padaju po meni.
Zovem more da me probudi, molim obalu da bude svjetionik za mene
Valovi se gube u plićaku mojih snova, zarobljeni u besmislenosti želja i ostaje samo pjesma propuštenih trenutaka.
Do kada će sidra moga srca biti izgubljena?
Puštam koracima da me vode, ćutim neizgovorene sumnje noćnih sati i znam što mi nedostaje (pola srca).

Prije nego zakoračim….

Danas molim Nebo za još jednu kišu
Danas molim Nebo za još jedan početak


Jer samo je jedna ruža….
14:34 - Komentari (19) - Isprintaj

<< Arhiva >>