petak, 14.03.2008.

Čovik od soli

Miracle of miracles look what the night dragged in
It's a pocket full of misery…
And you say why? Don’t ask me why ….
I don't love you anymore… I don't think I ever did…

Photobucket

Čudni su razlozi zbog kojih sam ostajala i bila..
Skrivene pjesme srca neobjašnjive su razumom ma koliko god mi pokušavali postaviti pitanje zašto (zašto?)….dugo sam držala ključeve u ruci praveći se da ih ne vidim
Kako baloni ponekad mogu biti težak teret - poput Svijeta na leđima…
Disala sam, postojala, noseći u čvrsto stisnutim dlanovima osjećaj da je tu, korak dalje, tu iza ugla ono nešto što ja jesam, što bi mogla biti.
Često sam viđala jednu ženu koja trči, jer je negdje bolje…jer je tamo život…
A nikad nisam došla na vrijeme, uvijek sekundu prerano ili već na odlasku kad se sklapaju stolovi i kiša samo što nije najavila dolazak jeseni.

Jednom sam odustala…ne sjećam se više zašto…možda zato što više nisam mogla

Priznala sam da te nikad nisam voljela (nikad nikoga nisam voljela)…
Pokušaji bijega, traženje razloga i krivaca…hodam po vodi u labirintima snova dok me grle želje...
Svaki razlog bio je još jedan kamen bačen u mirne vode mojih laži..svako pitanje i svaki pogled…dovodila sam oluju koja je vječno divljala u meni bliže površini.
U početku sam žalila za vremenom u kojem sam zatvarala oči pred istinom…
Lakše je ostati na poznatom pa makar bio nesretan…lakše je jer znaš što te čeka…
Pitanja u satima samoće…jesam li uzela previše, hoću li ikad naći način da živim sa odgovorima na pitanja što i zašto….
Pa sam pregovarala sa Bogom, sa sobom pokušavajući vratiti ukradene dane…
Ali plimu nitko zaustaviti ne može…
I onda shvatiš duboko u svom srcu da nikad nisi zakasnila niti uranila…
Baš uvijek sam bila na vrijeme na pravom mjestu. Svaka staza, susret i pogled vodila me prema trenutku odustajanja…samo jedna moja loša odluka manje i ja bi još čekala čudo.
Pa teška srca izgovoriš Istinu na glas i ona prestane postojati kao teret.

I onda jednostavno budeš (poput ljetnog oblaka na Nebu)

Ova sloboda i poimanje sebe koju imam posljednju godinu dana ne umanjuje bol koju ćutim kad me povrijede dragi ljudi, njihove riječi ili tišina
Ovo što znam ne štiti me od pogrešnih odluka o izboru puta kojim ću poći
U trenutku kad shvatim da sam na krivom putu odustajem bez puno filozofiranja i drame (hajde samo malo…ipak sam ja Kraljica drame)…jer učimo dok smo živi..
Sloboda da otvoreno odbolujem bol….neskrivanje toga da nisam sama sebi dovoljna i primanje pruženih ruku ljudi koji me vole bez osjećaja manje vrijednosti
Kako je lijepo voljeti sebe, život kojeg živim, ljude koji me okružuju…
Kako je lijepo buditi se u rana jutra ovog proljeća, ove godine, s osmjehom na licu

Moji baloni lebde u zraku iznad mene (ako podignem ruku ili srcem pozovem Vjetar uhvatit ću ih)

Slobodni su kao i ja…pa ta sloboda rađa novu slobodu….

I to me čini sretnom yes
11:10 - Komentari (18) - Isprintaj

<< Arhiva >>